Source

Blacklist Classifier / COLING2012 / data / eval / vecernji.hr.300w

Full commit
Bivši premijer Ivo Sanader imenovan je gostujućim suradnikom poznatog Harriman instituta Columbia sveučilišta u New Yorku. Tu je ekskluzivnu vijest Večernji list doznao od uprave Instituta Harriman, u kojem ističu da su ponosni što je bivši hrvatski premijer, koji je održao predavanje na Columbiji u rujnu 2006., a gostovao je kod njih i u lipnju 2009. godine, postao član njihova znanstvenog i istraživačkog tima. Ivo Sanader, prema informacijama iz izvora na Columbiji, pakira kovčege za put u New York, a njegovo pojavljivanje u prostorijama Harrimana očekuje se do sredine rujna. Zanimljiva je informacija da su na prestižnom Institutu Harriman, gdje su često gostovali hrvatski političari poput Ive Banca, Ivana Šimonovića, Kolinde Grabar-Kitarović, Vladimira Drobnjaka i drugih, upravo Ivi Sanaderu odobrili da predvodi novoformiranu znanstvenu grupu koja će proučavati završne procese integracije jugoistoka Europe u Europsku uniju i sve zadaće koje se moraju riješiti na tom putu. Je li „novo radno mjesto" za Ivu Sanadera netko iz američke ili europske politike nametnuo, Večernjaku je iz Instituta Harriman odgovoreno da je "Sveučilište Columbia neovisna znanstvena institucija koja sama procjenjuje što je korisno za njezine studente i profesore te za ugled sveučilišta". Ističu da se upravo Harriman u proteklih dvadeset godina od početka sukoba na prostorima bivše Jugoslavije intenzivno posvetio problemima na jugoistoku Europe te tvrde da je „hrvatski put prema EU" dobar primjer drugima te cijela priča o integraciji bivših jugoslavenskih kao i ostalih komunističkih zemalja u EU zaslužuje znanstveno proučavanje. Večernjaku je potvrđeno da se Institut Harriman obvezao da neće u javnosti govoriti o visini primanja koja će dobiti Ivo Sanader za znanstveni posao na Columbiji. - Ivo Sanader preuzet će svoje obveze, njegov će se tim proširiti i drugim zvučnim imenima s kojima se još pregovara. Sanader nema obvezu stalno boraviti u New Yorku, sam može procijeniti što mu je praktičnije, putovati svaki mjesec ili dva do Manhattana ili ostati živjeti u Americi, rekao je Večernjakov izvor sa Sveučilišta Columbia. Sanaderova američka priča s viješću o novom poslu u New Yorku polako dobiva nove obrise jer se nedavno nagađalo da bivši premijer priprema temelje za potpuno preseljenje preko Atlantika. Podsjetimo da je njegov prvi angažman nakon odlaska iz Banskih dvora bilo savjetničko mjesto kanadske bogatašice Louise Blouin, predsjednice Zaklade koja organizira globalni summit kreativnog razvoja u New Yorku. U rujnu prošle godine Sanader se prvi put u javnosti pokazao s Louise Blouin u New Yorku u vrijeme dok je bivši predsjednik Stipe Mesić držao govor pred Općom skupštinom UN-a. Tada je za Večernji list Louise Blouin potvrdila Sanaderov ulazak u Zakladu, ističući da je njegov angažman koristan Zakladi. Godinu dana poslije, na upit Večernjakova novinara o suradnji sa Sanaderom u Zakladi Louise Blouin ne žele ništa komentirati, a ne odgovaraju ni na elektroničku poštu. Je li i Louise Blouin lobirala za Sanaderov dolazak na Institut Harriman ili su se u tu priču upleli i neki bivši prijatelji iz Washingtona i State Departmenta, teško je trenutačno otkriti. Pitanje je i gdje će živjeti Sanader u New Yorku jer hotelski smještaj nije jeftin, a bivši premijer voli skupe hotele na Manhattanu poput Plaze, Waldorf Astoria ili Pierre hotela. Za unajmljivanje dvosobnog stana treba mu najmanje 5500 tisuća dolara mjesečno, a nije poznato koliko slobodnih soba ima u stanu njegove kćeri Petre Sanader na adresi 1 Irving Pl, koji je dosta udaljen od Columbije, a Sanader usto tvrdi da nije kupljen, nego iznajmljen. Večernjak doznaje da bi se Ivo Sanader i predsjednik Ivo Josipović prvi put nakon inauguracije u Zagrebu, na kojoj su građani zviždali bivšem premijeru, mogli susresti upravo na Columbiji u New Yorku, gdje će Josipović 24. rujna održati predavanje u organizaciji, ni više ni manje, nego Instituta Harriman. Kao gost Harrimana, Sanader je pred profesorima i studentima političkih znanosti dvaput u New Yorku govorio o Hrvatskoj i euroatlantskim integracijama u jugoistočnoj Europi. - Postoji određeni postotak Hrvata koji su protiv ulaska naše zemlje u EU. Ja im kažem da za mene EU znači sjediti za istim stolom s onima u Bruxellesu koji kreiraju međunarodnu politiku, a time i našu budućnost. Bolje je biti s njima i pomoći u kreiranju politike nego čekati ispred vrata da drugi o nama odlučuju, a upravo to su Hrvati stoljećima morali trpjeti. Mi smo zemlja u srcu Europe i njihova budućnost je i naša, i obratno. Mi nemamo alternativu EU i NATO-u savezu, rekao je tada Sanader.
Ovogodišnje obilježavanje vukovarske tragedije je iza nas. Ali baš zbog težine zločina srpskog agresora, zbog mnogih trauma, još uvijek nestalih osoba, na kraju i zbog herojstva u obrani domovine, Vukovar ne smijemo zaboraviti. I ne samo njega, ali on je poseban simbol. No u nas ima i onih koji uopće nemaju osjećaj za trenutak, pijetet, ako baš hoćemo, ni nos za politiku. Ne treba nas čuditi kad iz Beograda na obljetnicu čujemo Ivicu Dačića, srbijanskog ministra unutarnjih poslova, koji na skoro podizanje optužnica protiv odgovornih za logore u Srbiji u koje su odvođeni Hrvati prijeti: „Nemam ništa protiv da se procesuiraju oni koji su činili ratne zločine, ali, ako idemo prema stavljanju točke na ono što je bilo u prošlosti, prema nekom pomirenju, ne znam čemu sve to vodi. Ne vodi u tom smjeru, to vodi otvaranju nekih novih pitanja, otvaranju recipročnih slučajeva s naše strane i onda ćemo se svi vrtjeti u krug“. Ništa čudno od Dačića koji je Miloševićev nasljednik na čelu Socijalističke partije Srbije. Kao što se ni od Tadića nije moglo očekivati ništa pretjerano, iako je i za njega dolazak na Ovčaru bio velik iskorak, ali je očito da Srbija s vukovarskom dokumentacijom i povijesnim činjenicama i te kako i dalje manipulira. I nisu samo u pitanju logori. Što je s više od 40.000 Hrvata protjeranih iz Srbije od 1991. do 1995. o kojima se šuti, o onima ubijenima za čija se ubojstva nikad nije utvrdio krivac? O tome se šuti i u Srbiji i u Hrvatskoj. Kakva je to budućnost između Srbije i Hrvatske, Srba i Hrvata, ako pravda nije zadovoljena? Iskrenih odnosa neće biti sve dok se i srbijanska strana ne suoči s negativnim stranama svoje prošlosti. Ono što zaprepašćuje jest bešćutnost kod kuće. Vrhunac je ponašanje Zorana Milanovića i vrha SDP-a koji bi se mogli ugledati na svojega dojučerašnjeg člana, Ivu Josipovića. On je kao predsjednik države bio ne samo u Vukovaru nego i u Škabrnji, koju je Mesić za svog mandata ustrajno zaobilazio. Dok je prijašnjih godina dolazio, ove godine u vukovarskoj koloni sjećanja nije bilo ni Milanovića niti cijelog vrha stranke. Kad su ga novinari pitali gdje mu je šef, Željko Jovanović morao je zvati Milanovića da ga pita što će reći, zašto nije došao. Odgovor je bio lakonski, da se „danas dogovara bitan detalj za koaliciju“! I onda Jovanović ode još dalje, pa kaže da je njih 70-ak iz SDP-a došlo podržati vukovarskog gradonačelnika koji je njihov stranački kolega. Nema što, esdepeovci kao da su pali s Marsa. Milanović je već mnogo puta pokazao da je antitalent za politiku, a da ima njuh za nju, onda bi se pojavio u Vukovaru, bez obzira što mora uštimavati kukurikanje oporbene koalicije. Ili kad se već nije pojavio, onda bi barem našao neki malo racionalniji odgovor. Ovako je ispao bešćutan. I onda, nije trebalo čekati dugo, dan-dva, pa da nam Milanović ponovno dokaže vlastiti politički diletantizam i posvemašnju neinformiranost. Pitaju ga tako kolege novinari u Zadru što misli o rekonstrukciji Vlade, a on izbaci da je to neprimjereno demokratskim društvima, jer da se to ne radi prije izbora. Od oporbe se očekuje da taj potez napadne, ali ne i da izmišlja. Jer na Milanovićevu žalost, baš je ovih dana francuski predsjednik Nicolas Sarkozy rekonstruirao vladu da bi poboljšao svoje izglede godinu i nešto dana prije novih predsjedničkih izbora. Možda je i tog dana Milanović uštimavao kukurikanje, pa mu je promaknula vijest iz Francuske? Ili Francuska nije demokracija? Činjenica jest, HDZ je na prekretnici, u dogledno vrijeme to više neće biti ista stranka kao danas. Kosor pokušava naći ljude „čistih ruku“, koji nemaju afera iza sebe, kako bi pokušala dobiti novi mandat. Pitanje je samo jesu li „čiste ruke“ dovoljne i ima li ih uopće dovoljno? Što je s političkom i moralnom odgovornošću za stanje u koje nas je danas doveo HDZ? A onda ovakav SDP? Birači će biti na teškoj muci.
Ostali smo zatečeni izjavom saborske zastupnice gđe. Mirjane Petir («Koliko od nas zna da se 1. Prosinca 2008. godine na HRT-u djeci propagirala homoseksualnost?») koja je prenesena i objavljena u većini hrvatskih medija, a u kojoj se gđa. Petir negativno i osuđujuće izražava prema iznošenju tema vezanih za homoseksualnost u Informativnome programu HRT- a namijenjenome djeci i mladima. Izjava gđe. Marijane Petir, temeljena na njezinim osobnim stavovima i predrasudama vrlo je štetna, kako je iznesena u javnost iz pozicije autoriteta zastupnice u Hrvatskome Saboru pri čemu nije razmotrila činjenicu da se njezini osobni stavovi ne podudaraju s osnovnim znanjima o ljudskoj seksualnosti, znanstvenim činjenicama i same etike struke (psihologije i psihijatrije) prema kojemu je homoseksualnost jednakopravni oblik izražavanja ljudske seksualnosti kao i heteroseksualnost. Nadalje, ovakve izjave suprotne su i Hrvatskome Ustavu koji svim građanima i građankama Republike Hrvatske jamči jednaka prava i štiti ih od diskriminacije. Ovakva izjava plasirana u javnost daleko je od slike društva tolerancije kojemu težimo i kojeg nastojimo ostvariti i samim ulaskom u Europsku Uniju. Iz ovoga razloga kao stručnjaci i stručnjakinje na području mentalnog zdravlja, psihologije i seksualnosti osjetili smo potrebu iz etičkih i stručnih razloga reagirati na ovakvu izjavu gđe. Petir te je ovim putem, kao i ostale cijenjene zastupnike i zastupnice u Hrvatskome Saboru te širu hrvatsku javnost, upoznati sa znanstveno utemeljenim, stručnim i etičnim činjenicama vezanima za seksualnost, seksualnu i rodnu orijentaciju. Seksualnost definiramo kao integralni dio osobnosti svakog ljudskog bića, a seksualna su prava univerzalna ljudska prava, zasnovana na slobodi, dostojanstvu i jednakosti svih ljudskih bića. Ova prava odnose se i na seksualnu orijentaciju, to jest i na homoseksualnost koju je struka još 1973. uklonila iz klasifikacije mentalnih bolesti i koju se definira samo kao varijaciju ljudske seksualnosti. To znači da se osobe homoseksualne orijentacije ni po čemu ne razlikuju od osoba heteroseksualne orijentacije, te da im pripadaju ista prava kao i heteroseksualnoj većini. Od žalosne činjenice da i nakon toliko godina još ima osoba koje žive u prošlosti, žalosnija je samo činjenica kada se iz pozicije autoriteta i moći pokušava manipulirati krivim, neutemeljenim te neetičkim informacijama. Smatramo da bi osobe u Hrvatskome Saboru trebale biti na samoj fronti borbe za ljudska prava te u javnost plasirati isključivo znanstveno utemeljene činjenice na dobrobit svih građana i građanki te informacije koje nisu obojene njihovim osobnim stavovima i predrasudama. Kao struka očekujemo od zastupnika u Hrvatskome Saboru da potiču educiranje o različitostima, uvažavanje istih te da se zalažu za poučavanje djece o toleranciji od malih nogu. Umjesto toga svjedoci smo izjave kojom se na različitosti gleda u negativnom kontekstu lošeg utjecaja na djecu. Ovime se zanemaruje očita činjenica kuda vodi podučavanje djece netoleranciji. „Pravo na sveobuhvatno obrazovanje o seksualnosti“ jedno je od seksualnih prava s Deklaracije o seksualnim pravima iz 1999. godine, a podrazumijeva da je to seksualno obrazovanje cjeloživotni proces koji počinje od najranije dobi i uključuje sve društvene institucije. I dok cijeli svijet ide naprijed stalno unapređujući razvoj društva, u našem društvu upravo oni pojedinci koji bi nas trebalo voditi naprijed, unazaduju nas svojim homofobnim i diskriminacijskim stavovima. Upravo zato kao struka apeliramo na zastupnike i zastupnice u Hrvatskome Saboru te na hrvatsku javnost da prepozna potrebu za senzibilizacijom na teme vezne za seksualnost, jer samo edukacijom svakog pojedinca i pojedinke unutar društva to isto društvo može doseći željenu razinu prosperiteta u svakome pogledu.
Četiri pogotka protiv Egera, pa još četiri protiv Spandaua (protiv Marseillea, najslabijeg suparnika, dovoljan je bio i jedan)! Uz neizmjeran doprinos u obrani, Vanja Udovičić je već na kvalifikacijskom turniru Eurolige u Berlinu, na kojem su vaterpolisti Mladosti bili uvjerljivo prvi, pokazao o kako je kvalitetnu pojačanju riječ. Iako je - a to ističe i Vanja - još rano za dalekosežne zaključke. – Početak je sezone svaki put težak i ne mogu se očekivati neke idealne partije. Sve je prije svega usmjereno na uigravanje momčadi. Pravu snagu dokazat ćemo u drugoj polovici sezone. Negdje u svibnju vidjet će se koliko vrijedimo. Važno mi je da sam se uklopio u sustav rada Mladosti i zasad sam vrlo zadovoljan – kaže 28-godišnji Udovičić, rođeni Beograđanin hrvatsko-srpskih korijena. – Kako su vas primili u klubu, prije svega suigrači? – Zahvaljujući članovima stručnog stožera i suigračima, osjećam se kao kod kuće. Omogućili su mi da razmišljam samo o igri i treningu. Vrijeme će pokazati svoje, ali zasad je ozračje u momčadi odlično. – Što je presudilo da dođete u Zagreb? – To što je Mladost veliki klub, jedan od najvećih. Mladost ima povijest koju iznimno poštujem. Čast mi je bila navući kapicu tog kluba. I, naravno, osjeća se pritisak i težina igranja u velikom klubu. – Sad vas još očekuje debi pred zagrebačkom publikom, u subotu protiv Medveščaka? – Prije 10 godina bih možda više razmišljao o tome. Sad imam dovoljno iskustva, znam da smo mi profesionalci moderni gladijatori. Ali navijači su važni, želimo stvoriti mit o Zagrebu, da se svatko uplaši kad dođe na Savu. – Jeste li o dolasku u Mladost razgovarali s bivšim mladostašem Igorom Milanovićem? – Da, ali tek kad sam potpisao za Mladost. Razmijenili smo iskustva, no on je u Mladosti igrao prije 20 godina, što je velika razlika. Pogledajte samo koliko se u tom razdoblju promijenilo u mojem ili vašem životu. – Najveći ste sportaš koji je iz Srbije došao u Hrvatsku. Jesu li vas iznenadile reakcije ljudi, komentari na internetu? – Došao sam igrati vaterpolo i sve što imam reći ću u bazenu. A komentara će uvijek biti. Ima i puno gluposti, a odgovarati na njih bilo bi još gluplje.
Najmanje tri tisuće godina povijesti, najmanje 2000 km plaža uzduž Sredozemnog mora i fascinantno pustinjsko prostranstvo koje prekriva otprilike 90 posto ove čarobne zemlje tek su neki od razloga zašto krenuti u otkrivanje Libije. Probuditi istraživačku crtu u Libiji je najmanji problem, jer svaki novi korak tjera dalje i dalje, na neki novi lokalitet i neki novi kutak koji priča najvjernije priče o starim civilizacijama. Ovdje se još uvijek osjeća prisutnost Feničana i Kartažana, a spoznaja kako je cijela zemlja sve donedavno bila zatvorena za konvencionalne turiste otvara mnogobrojne mogućnosti za sve one koji žele doživjeti nešto drugo, prije svega nešto očuvano, posjetiti destinaciju koja još uvijek nije imala prilike upoznati nevolje masovnog turizma. Zemlja koja na istoku graniči s Egiptom, na jugoistoku sa Sudanom, na jugu s Čadom i Nigerom, na zapadu s Alžirom, dok na sjeverozapadu gleda na tuniski krajolik na turističkom je planu zaživjela tek 2004. godine nakon što je početkom 2000. Muammar el-Qaddafi napustio politiku podupiranja terorističkih organizacij te tako otvorio put poboljšanju odnosa s međunarodnom zajednicom. Glavni i najveći grad Libije je Tripoli, grad u kojem još uvijek dvadeset i pet zgrada potječe iz 15. st. Gdje god krenuli, nailazit ćete na džamije, vjerske škole, ali i na stare zanatske radionice, osobito krojača, zlatara, proizvođača sapuna i parfema te slatkiša čiji se način proizvodnje tek neznatno promijenio u posljednjih 500 godina. Poznat i kao “pustinjski biser” jedan je od najstarijih gradova u Sahari te jedan od najljepših primjeraka tradicionalnog naselja. Smješten u blizini alžirske granice, oduvijek je bio vrlo važno raskršće karavana u sjevernoj Sahari, a njegova prometna važnost još se i danas reflektira u arhitekturi stare gradske jezgre koja svojim labirintnim ulicama povede posjetitelja daleko u prošlost. Iako je još uvijek netaknut te uporno prati tradiciiju svojih predaka, mnogi njegovi stanovnici su ga napustili i preselili u suvremena naselja u neposrednoj blizini. Tek kad dođu ljetni mjeseci, mnogi se ponovo vraćaju u potrazi za hladovinom starog, “bijelog” grada koji je u potpunosti sagrađen kako bi zaštitio od ponekad nepodnošljivih pustinjskih vrućina. Ghadames se sastoji se od sedam manjih naselja od kojih svako posjeduje mošeju, pleme koje ga nastanjuje te središnji trg kao osnovno mjesto sastajanja. Rimljani; Slavoluk pobjede, Adrijanove terme, forum, bazilika, tržnica, stari teatar i amfiteatar, sve je nevjerojatno očuvano. Niti jedan posjet Libiji nije potpun bez posjeta ovoj prijestolnici starog mediteranskog svijeta, no treba biti svjestan kako kvalitetan obilazak Leptis Magne iziskuje više od jednog dana, za one sklone istraživanju i mnogo više. Ovaj prvi Rimski forum koji slovi kao najočuvanije blago Rimskog razdoblja i kao najpoznatiji član Svjetske baštine svakako iziskuje pojačanu pažnju. Uz predivne i gotovo osamljene plaže, Libija pruža i brojne mogućnosti za pustolovne ture. Najbolje lokacije za ronjenje nalaze se oko gradića al-Khoms i Misrate istočno od Tripolija te u Janzouru, zapadno od glavnog grada. Uz ronjenje uobičajeni sportovi na vodi su jedrenje, jet-ski te skijanje na vodi. Najzanimljivije lokacije za trekking avanture nalaze se u blizini većih gradova pa je tako najbolje krenuti prema području Jebel Nafusa u blizini Tripolija te Green Mountains u unutrašnjosti nedaleko od Bengazija. Osobito su zanimljive trekking ture kroz Saharu, a u ponudi su najčešće organizirane ture prema planini Acacus, no zanimljive su također trekking ture na devama koje vode sve do fascinantnih dina oko jezera Ubari i najljepše dočaravaju stare trgovačke rute te ujedno uključuju mogućnost kampiranja ispod zvijezda. Jedna od boljih libijskih avantura je i vožnja džipom kroz pustinju, način na koji se najjednostavnije mogu vidjeti slabije poznate regije kao što su vulkanska jezera Waw al-Namoos. Zanimljive su također kombinacije off-road motociklizma koje se mogu dogovoriti u nekim talijanskim agencijama u Libiji, a koje vas vode prema Acacus i Ghat regiji na posebno opremljenim motorima i u društvu pustinjskih specijalista od kojih su neki svoje iskustvo gradili i na Paris – Dakar reliju.
Obrtnička štedna banka uskoro će dobiti novog vlasnika; osim turskih ulagača, kao potencijalni investitor pojavila se i Croatia banka. Pregovori donedavne uprave Obrtničke štedne banke i turske Șekerbanke o ulasku u vlasništvo i dokapitalizaciji već su daleko odmaknuli u trenutku kad je Hrvatska narodna banka "po sili zakona" intervenirala i na čelo OŠB-a postavila posebnu upravu koja je zamijenila dosadašnju upravu i Nadzorni odbor. Kritičan moment bio je pad adekvatnosti kapitala ispod šest posto, što je granica na kojoj supervizor mora poduzeti ovakvu mjeru. U ovom trenutku predsjednik posebne uprave Anri Jurčec iz HNB-a i član uprave Dean Balint iz DAB-a pročešljavaju poslovanje banke, na temelju kojeg će odlučiti koji je investitor najbolje rješenje za banku. – Dioničari i Nadzorni odbor dosad nisu uspjeli ispuniti uvjete koje smo tražili. Ispod zakonskog limita od 12 posto adekvatnost kapitala pala je već 31. ožujka, a 30. rujna bila je na 6,5 posto. Danas iznosi šest posto. Da bismo zaštitili klijente i dioničare banke i spriječili daljnje pogoršanje poslovanja, postavili smo posebnu upravu – kaže Davor Holjevac, viceguverner HNB-a, i dodaje da središnja banka upravo provjerava sposobnost turske Șekerbanke da dugoročno prati OŠB. – Provjeravamo i provodi li se nad njom redovan nadzor u Turskoj. U trenutku kad dobijemo te informacije, znat ćemo jesu li u stanju preuzeti OŠB. Druga, manja hrvatska poslovna banka, također je zainteresirana ući u vlasničku strukturu pripajanjem i zamjenom dionica – otkriva Holjevac. U tom slučaju, kaže, dioničari OŠB-a dobili bi kompenzaciju u vlasničkom kapitalu druge banke. – Posebna uprava odrađuje dva paralelna procesa i ne može znati koji će biti uspješniji. Oni će odlučiti o tome hoće li ući turski investitor ili će se pripojiti hrvatskoj banci. Izabrat će povoljniju ponudu – ističe. Premda ni u jednom trenutku ne govori o kojoj je hrvatskoj banci riječ, sintagma "mala hrvatska banka" dovoljno otkriva, a u bankarskim krugovima poznato je da je posrijedi upravo Croatia banka, koja i sama već dugo ima negativan rezultat poslovanja. Nakon što posebna uprava HNB-u dostavi izvješće o poslovanju banke i sazove Skupštinu, sadašnje dioničare još će jednom pozvati da uplate dodatni kapital i dokažu da su sposobni pratiti banku u budućnosti, što realno nije moguće. Posljednja je opcija likvidacija, kojoj nitko nije sklon. – Želimo pokazati da i najmanje i najveće banke imaju jednak tretman kod supervizora i poduzet ćemo sve da bismo osigurali kontinuitet poslovanja – kaže Holjevac. Zlatko Cahun, dosadašnji predsjednik Nadzornog odbora i dioničar OŠB-a, optimističan je i kaže da je možda i bolje što je HNB postavio posebnu upravu da ih dovede u mirne vode. – To je jako dobro u kriznom momentu. Turci ostaju opcija, jaki su ulagači, po strukturi vlasništva slični nama, podupiru obrt i malo poduzetništvo. Komorski sustav, predsjednik Skupštine i tajnik Hrvatske obrtničke komore, odigrali su lošu ulogu, iako su se načelno očitovali da će prihvatiti ulagača. Dok su ispitivali mogućnosti, jamstveni je kapital padao. Da su u banku prenijeli samo račun, komorske doprinose i depozite, već bismo bili na nuli! Smatra da će u "slatkoj dilemi", kako je zove, između Turaka i domaćih odlučiti lobiranje i prezentacija dioničara. Iz Croatia banke još nema komentara.
Ženska soba je tijekom 2010. godine, zahvaljujući podršci Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, provela istraživanje u cilju utvrđivanja broja i dostupnosti organizacija civilnog društva koje pružaju direktnu pomoć ženama žrtvama nasilja u Hrvatskoj, uvida u područja i oblike rada, kapacitete, educiranost kao i doprinose koje daju takve organizacije u području suzbijanja nasilja protiv žena. Suzana Kunac, Savjet za razvoj civilnog društva, B.a.B.e. Bilo bi nam iznimno zadovoljstvo da nam se pridružite! U Muzeju za suvremenu umjetnost u Zagrebu 09. 11. 2010. Ženskoj sobi uručena je ovogodišnja OUTWARD nagrada, koju je preuzela Maja Mamula, za 1. mjesto u kategoriji: serija city lighta. Radi se o godišnjoj nagradi za najbolji dizajn velikih plakata koju je 2001. godine pokrenula tvrtka za vanjsko oglašavanje Outdoor akzent s ciljem da potakne i nagradi kvalitetu i kreativnost u plakatnom dizajnu. Za ovu nagradu zaslužna je agencija za tržišno komuniciranje McCann Erickson koja je za Žensku sobu osmislila seriju plakata «Lutka – soba i ured» za kampanju u sklopu projekta Nulta tolerancija prema seksualnom nasilju. Ovo je već treća nagrada koju je osvojila kampanja Ženske sobe. Prva je stigla u studenom prošle godine iz Nizozemske s festivala Eurobest gdje je osvojila broncu za interaktivni print oglas «Iznesi problem na svjetlo dana» u kategoriji kreativne upotrebe medija. Tvorac ideje, copywriter i kreativni direktor ovog interaktivnog print oglasa je Vanja Blumenšajn iz Imago reklamne agencije, koji je 01. 10. ove godine proglašen Kreativcem godine na Nezavisnom festivalu kreativnih komunikacija - Sudnji dan, a oglas Ženske sobe pobijedio u kategorijama: tiskani oglas i upotreba novog medij. Za ove nagrade glasao je žiri sastavljen od 200 kreativaca iz Hrvatske, što nagradi daje posebnu težinu. Ženska soba zahvaljuje svima koji su svojim idejama i radom na realizaciji ove kampanje pomogli u osvještavanju javnosti o problematici seksualnog nasilja, koje i dalje ostaje marginalizirana tema u našem društvu. Također, zahvaljujemo što su svojom energijom pridonijeli kvaliteti rada Ženske sobe i čestitamo nagrađenima uz želju da osvoje još mnoštvo različitih nagrada za svoje radove! Vaginizam je seksualna disfunkcija kod žena o kojoj se u javnosti, doduše i u stručnim krugovima malo zna. Kao posljedicu njezine tajnovitosti i neznanja većina nas je upoznata s predrasudom o „genitalno sljubljenom“ paru koji traži medicinsku pomoć jer se tijekom seksualnog odnosa zbog grča mišića rodnice nisu mogli odvojiti. Različita, naizgled duhovita rješenja tog problema predstavljaju kulminaciju takvih priča. Stvarnost je drugačija a posljedice vaginizma znatno ozbiljnije. Vaginizam predstavlja djelomičnu ili potpunu nemogućnost vaginalne penetracije. Žena s vaginizmom zbog nedostatka informacija o istom osjeća se izoliranom i drugačijom, često razvija osjećaj krivnje i niskog samopoštovanja a kod dugogodišnje disfunkcije i sumnju u vlastito mentalno zdravlje. Partner je također zbunjen, može razviti nesigurnost a s tim u svezi i seksualni poremećaj, uglavnom erektilnu disfunkciju. Seksualni život bez vaginalne penetracije ne mora biti problem za sve parove. Unatoč tomu mogu imati bogat seksualni život, više ili manje se brinuti zbog nemogućnosti penetracije te često godinama, posebno ako su emocionalno bliski tolerirati takvo stanje. Stručnu pomoć uglavnom potraže oko 40-te godine života kada biološki sat odbrojava posljednje minute mogućnosti začeća djeteta. Dotad okolina ih već godinama smatra neplodnima dok par skriva svoju seksualnu tajnu. U stručnoj praksi najčešće susrećem tzv. primarni generalizirani vaginizam koji od samih početaka seksualnog staža ženi onemogućava iskustvo ne samo vaginalne penetracije već i ginekološkog pregleda te korištenje tampona. Vaginizam tako rezultira neadekvatnom skrbi o ginekološkom, općenito seksualnom zdravlju. Vaginizam je posljedica negativnih životnih iskustava, emocija ili stavova vezanih uz seksualnost. Može se ujedno javiti i iznenada nakon nekoliko godina seksualnog iskustva a poslije psihičkih trauma vezanih uz seksualno nasilje ili ginekološka oboljenja, infekcije ili komplikaciju epiziotomije i traumatičnog porođaja kada govorimo o sekundarnom vaginizmu. Žena zbog straha od povrede genitalne regije razvija visoki intenzitet straha, zapravo fobičnu reakciju od penetracije. Par ulazi u začarani krug neuspjelih pokušaja penetracije, visokog straha ali i boli kod žene koja često prati kontrakciju mišića rodnice. Uzmimo u obzir kako snaga kontrakcije može varirati što nekim ženama može omogućiti korištenje tampona i ginekološki pregled. U tom slučaju govorimo o situacijskom vaginizmu. Naglasimo kako se radi o nevoljnoj kontrakciji muskulature rodnice. Žena može željeti iskustvo penetracije kako bi obogatila seksualno funkcioniranje ili se pak osjetila „normalnom, poput drugih“ . Ipak visoka, dakle fobična razina straha automatski, bez svjesne ženine želje dovodi do kontrakcije mišića rodnice. Oba partnera takva situacija frustrira. Vodi nizu neuspjelih pokušaja nakon čega izbjegavaju penetraciju a neki s godinama i seksualne odnose. Emocionalna bliskost i kvaliteta veze mogu biti narušeni. Ukoliko partner uđe u izvanbračnu vezu i još u drugoj vezi dobije dijete, život ovog para značajno se komplicira. Navedene realne posljedice vaginizma ne spominju se u mističnim „duhovitim“ pričama s početka ovog teksta. Još jedna od predrasuda vezana uz ovu disfunkciju potiče iz 19.stoljeća a objašnjava vaginizam kao posljedicu neadekvatne veličine rodnice. Suvremene spoznaje ukazuju na visok postotak uspješnog tretmana ovog poremećaja te najčešće kronificirani tijek neliječenog vaginizma. Uspješnost seksualne terapije poboljšava se ranijim uključenjem u istu kako bismo izbjegli moguće psihosocijalne posljedice koje ova disfunkcija nosi. Tretman u Hrvatskoj provodi nekoliko stručnjaka/inja uglavnom iz područja mentalnog zdravlja i specijalizacijom iz seksualne terapije. Premda su seksualni problemi vrlo učestali, danas ne postoji sustavna skrb o seksualnom zdravlju. Za razliku od drugih bolesti i poremećaja, za koje postoje različite ambulante i servisi, ljudi sa seksualnim problemima imaju teškoća i u pronalaženju adekvatne pomoći. Seksualni poremećaji javljaju se tijekom života u najmanje trećine žena i četvrtine muškaraca. Najčešći problemi kod žena jesu problemi s doživljavanjem orgazma (koji su češći u mlađim dobnim skupinama), problemi sa seksualnom željom (smanjenje ili odsutnost seksualne želje, koji se manifestiraju gubitkom interesa za seksualno maštanje, razmišljanje i seksualno ponašanje i aktivnosti), te problemi u seksualnom uzbuđivanju. Nešto su rjeđi vaginizam (kod kojega je onemogućena penetracija penisom u rodnicu, a često i ginekoliški pregled ili stavljanje tampona ili prsta; a zbog nevoljnog stezanja mišića koji okružuju rodnicu), te dispareunija (bolovi pri odnosu, koji mogu biti uzrokovani i nizom tjelesnih bolesti). Kod muškaraca su najčešći problemi prijevremena ejakulacija (osobito kod mlađih muškaraca; ovo je najčešći seksualni problem općenito i čak do 20% muškaraca ima prijevremenu ejakulaciju), problemi s održavanjem ili postizanjem erekcije (posebno u starijih muškaraca), smanjena seksualna želja, a nešto rjeđa je odgođena ejakulacija (teškoće u postizanju orgazma ili potpuna nemogućnost postizanja orgazma u snošaju), te dispareunija. Uzroci seksualnih problema mogu biti raznoliki. To mogu biti različite tjelesne bolesti (npr. bolesti štitnjače, šećerna bolest, upale prostate, ozljede kralježnice), uzimanje droga (npr. nakon prestanka pijenja kod alkoholičara, vrlo česta je prijevremena ejakulacija), uzimanje lijekova (npr. neki antihipertenzivi mogu dovesti do problema s erekcijom, neki antidepresivi do problema s ejakulacijom, a neke tablete koje se uzimaju za kontrolu trudnoće /kontraceptivi/ do problema s doživljavanjem orgazma kod žena). Osim tjelesnih uzroka, česti su i psihološki uzroci; to mogu biti neke duševne bolesti i poremećaji (npr. depresija, panični poremećaj), ali i anksioznost i sram vezani uz seksualnost, problemi u vezi, doživljeno seksualno (ali i tjelesno, neseksualno) zlostavljanje. Također, na pojavu i razvoj seksualnih problema mogu utjecati i kulturološki čimbenici (pogrešne i/ili dvostruke poruke koje nas salijeću iz medija; određena očekivanja od muškaraca i žena /npr. od muškaraca se obično očekuje da seksualno reagiraju odmah i uvijek, što može izazvati probleme s erekcijom, pogoršati prijevremenu ejakulaciju; dok se od žena očekuje da ne budu seksualno agresivne ili aktivne, što može dovesti do problema s doživljavanjem orgazma). Na početku sam rekao da u Hrvatskoj ne postoji sustavna skrb o seksualnom zdravlju. Međutim, u Hrvatskoj postoji Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju koje obuhvaća stručnjake/kinje različitih profila (liječnike, psihijatre, psihologe, teologe, sociologe) koji se bave različitim domenama liječenja i savjetovanja u području seksualnog zdravlja i seksualnih problema. Ovi stručnjaci/kinje rade u različitim uvjetima, neki u sustavu zdravstvene skrbi, neki u sustavu socijalne skrbi, neki u privatnim savjetovalištima. Na našoj stranici, www.hdst.hr možete naći njihove adrese i brojeve telefona, a možete i postaviti pitanja vezana uz seksualne probleme i seksualnost.
Prvi čovjek Hanfe Ante Samodol otvorio je pitanje troškova sustava privatnih mirovinskih fondova te najavio da će država zakonom intervenirati kako bi ih smanjila. Neće to biti nimalo lak zahvat, jer u igri je nekoliko institucija: obvezni fondovi, Regos i Fina. Koristeći se podacima od 2002. do 2009., Samodol je kazao da su zaposlenici, članovi drugog stupa, u privatne mirovinske fondove uplatili 26,9 milijardi kuna, a u isto vrijeme trošak sustava iznosio je 2,2 milijarde kuna, što je, prema njegovim navodima, pojelo gotovo cijelu dobit fondova iz tog razdoblja. U iznos troška Samodol je, međutim, uključio kredit Svjetske banke, naknade obveznih mirovinskih fondova te trošak Regosa. Premda je Samodol odmah rekao da time ne dovodi u pitanje drugi stup, upozorenje podsjeća na teze koje su se prije godinu i pol čule iz usta Damira Polančeca i Ive Sanadera, koji su tvrdili da je mirovinska reforma promašaj. Koristeći se podacima da je trošak reforme veći od dobiti, Vlada je imovinu privatnih fondova pokušala vratiti pod državno okrilje i iskoristiti je za financiranje proračuna. Novi vladari Banskih dvora ne idu tako daleko, ali ne zna se ni kad će država provesti preraspodjelu doprinosa u korist privatnih fondova te izjednačiti prava osiguranika iz prvog i drugog stupa. Koristeći se svojim ovlastima, Samodol je najavio da će smanjiti iznos naknada, i za Regos i za mirovinske fondove. Regos je, primjerice, u osam godina naplatio čak 740 milijuna kuna za prebacivanje doprinosa s jednog na drugi račun, i to po cijeni koju je odredila Vlada! – Trošak Regosa i kredit Svjetske banke ne mogu se gledati kao trošak mirovinskog sustava. Taj trošak ne plaćaju članovi obveznih mirovinskih fondova, za razliku od naknada. Od približno 740 milijuna kuna ukupnih dosadašnjih troškova, 500 milijuna prihod je Fine. Novac je iz jednog državnog džepa preseljen u drugi džep, kažu u mirovinskim fondovima. Njihovi čelnici tvrde da su u proteklih devet godina od svojih članova naplatili 1,2 milijarde kuna! Po tome, obvezni fondovi ove će godine svoje članove stajati oko 250 milijuna kuna! Solidan je to novac za gotovo siguran posao. Menadžeri fondova tvrde da nije riječ o prevelikom iznosu jer su naknade u drugim zemljama bitno veće, s čime se djelomično slaže i Zoran Anušić, konzultant Svjetske banke. – Činjenica je da su naše ulazne naknade 2. stupa, postotak koji se plaća na svaki doprinos, među najnižima u regiji, a naknada za upravljanje je oko prosjeka, kaže Anušić te dodaje kako je činjenica i da s rastom sustava, a kod nas je drugi stup već 10% BDP-a, vrijednost ulazne naknade progresivno raste. – To ima smisla samo ako progresivno raste i aktivno upravljanje portfeljem drugog stupa, što sigurno nije slučaj u Hrvatskoj jer naši OMF-ovi upravljaju pasivno s gotovo 80% portfelja, navodi Anušić. U prijevodu, novcem koji dobiju od mirovinskih doprinosa fondovi bez nekog velikog rizika uglavnom kupuju državne obveznice. – Činjenica je i da su obvezni mirovinski fondovi u krizi 2009. godine bili najprofitabilniji dio financijske industrije. Trebalo je već i prije razmišljati o smanjenju, ali i restrukturiranju naknada, kaže Anušić. Hanfa je na početku 2010. godine smanjila naknadu s maksimalnih 1,20 na 0,75 posto, ali Anušić smatra da je to učinila presporo. – Ima prostora za znatnije smanjenje, ali mislim da bi trebalo povećati ulaznu naknadu. U razvijenim drugim stupovima, recimo Čileu, nakon 30 godina ne postoji naknada za upravljanje, već samo ulazna naknada od 12% doprinosa uplaćenih u toj godini. U Čileu je to manje od naše trenutačne naknade za upravljanje koja se obračunava na neto vrijednost imovine fonda. Poljski sustav slične je strukture i starosti kao i naš, oni već neko vrijeme smanjuju naknade na razine o kojima bi se i kod nas moglo razmisliti, kaže Anušić. Mirovinski fondovi objašnjavaju da su naknade mirovinskih fondova, način obračuna naknada i maksimalan iznos određeni zakonom, a spremni su i na činjenicu da će se one u budućnosti smanjivati. Uz imovinu od oko 30 mlrd. kuna, to znači da OMF-ovi svoje članove stoje oko 250 milijuna kuna godišnje. Kako vrijednost imovine raste, tako se otvara prostor za korekcije. Inače, do sada je u obvezne fondove uplaćeno ukupno oko 30,1 mlrd. kuna, dok je ukupna imovina u fondovima – 34,2 milijarde. Razlika od 4,1 milijardu kuna stvorena je ulaganjem fondova. U tu kalkulaciju uključeni su svi troškovi, odnosno izbačeni su iz imovine.
Povišica plaće i kraći radni sati zaštitit će dostojanstvo radnika i povećati proizvodnost jer će ih manje odlaziti zbog premorenosti, pa će radna snaga biti iskusnija, a nezgode rjeđe”. Nije to izjava nekog od sindikalnih čelnika, nego kineske tvrtke Foxconn, u kojoj se proizvode Appleova računala. U Foxconnu je pritisak na radnike vrlo jak jer se očekuje da proizvodi budu vrhunski, a plaće su, kao i posvuda u bujajućoj u kineskoj industriji, niske, pa radnici rade mnoge prekovremene sate ne bi li štogod uštedjeli. Premorenost, međutim, često ishodi kvarovima, te su među iscrpljenim Foxconnovim radnicima učestala samoubojstva. Kvarovi poskupljuju proizvodnju, a samoubojstva narušavaju ugled proizvoda. U Foxconnu su stoga izračunali da im se više isplati povećati nadnicu 66 posto od 1. listopada, nakon što su je upravo povećali 30 posto, čime će se smanjiti prisila na prekovremene sate, nego da nastave kao do sada. Dok Kineze muči pitanje kako zadovoljiti potražnju, u Europskoj uniji je pitanje svih pitanja otvaranje novih radnih mjesta, kako za radnike koji su tijekom krize ostali bez posla, tako i za one koji tek pristižu na tržište rada. “Boljih radnih mjesta”, ističe se svim strategijama EU, pa tako i u ovoj najnovijoj, Europe 2020., koju zemlje članice tek trebaju pretočiti u nacionalne programe. “Bolja” radna mjesta ona su koja stvaraju dodanu vrijednost, a radnicima pružaju viši radni i životni standard. To su, kako uglavnom svi ističu, radna mjesta na kojima se rabe nove “niskougljične” “zelene”, “čiste” tehnologije. Europsko gospodarstvo nakon krize “mora dovesti kuću u red”, napomenuo je predsjednik Europske komisije Jose Manuel Durao Barroso u petak, nakon sastanka europskih društvenih partnera koji je hitno sazvao na poziv glavnoga tajnika Europske konfederacije radničkih sindikata (ETUC) Johna Monksa. No, za izlazak iz krize, dodao je, “ključno je pokrenuti pametan, uključiv i održiv gospodarski rast, a za to je ključna obnova povjerenja”. A povjerenje se, upozorio je, “ne može obnoviti na štetu najslabijih u društvu, radnika, koji nisu krivci za krizu”. Monks je još u studenome 2006., dok se kriza nije ni naslućivala, upozorio “kasino-kapitaliste” da “sve više nalikuju na Bourbone, pa bi trebali postati svjesni što se Bourbonima na kraju dogodilo”. Glavni ravnatelj europskoga saveza poslodavaca BusinessEurope Philippe de Buck također je svjestan da su “društveni nemiri posljednje što nam treba” jer “potkopavaju povjerenje, a povjerenje je sada najbitnije”. Složio se s Barrosom i Monksom da je “učinkovit društveni razgovor na svim razinama ključan za postizanje rasta”. Monks je upozorio da je sastanak sazvao “iz očaja” jer “svi, i koji trebaju i koji ne trebaju, odjednom režu troškove, umjesto da se usredotoče na rast”, pa radna mjesta postaju nesigurna, a “nesigurnost ne može biti temelj europske budućnosti”. Što li bi tek rekao da je nekome u EU palo na pamet de facto ukidati kolektivne ugovore ne bi li smanjio dostignuti standard radnih prava i približio europske uvjete rada kineskima? Hrvatska se Vlada, podilazeći lošim poslodavcima – koji se preko svoje udruge bune i protiv pauze za ručak i protiv naknade za topli obrok, i protiv minuloga rada, i protiv naknade za prijevoz na posao – izgovara na krizu. No, Europa se iz krize izvlači, a da radnike nije pretvorila u nadničare. Zašto Hrvatska i dalje tone? Zbog radnika ili zbog poslodavaca koji ne znaju uspješno poslovati i Vlade koja nema nikakvu strategiju rasta, nego samo krpa proračunske rupe? I k tome, zavedena radničkom šutnjom, srlja u nemire. Jer, kako je ono sultan jednom upozorio vezira: “Kad raja zašuti, popuštaj jer utiha prethodi oluji!”
Izađi van – rekao je 42-godišnji Tvrtko Sokler čistačici nekoliko minuta prije nego što, oko 16.25 sati, aktivirao ručnu bombu na svome radnom mjestu u pisarnici Poglavarstva Hrvatske Kostajnice. Nakon što je istjerao čistačicu, zaključao se u zgradu te se ubrzo čula eksplozija, a na poziv prijatelja i policije, koja je ubrzo došla, mirno je izašao iz zgrade. Policija ga je odmah uhitila. Tvrtko Sokler predsjednik je Gradske organizacije SDP-a Hrvatske Kostajnice i voditelj pisarnice u gradskoj upravi, a na ovaj se čin odlučio, prema svemu sudeći, jer je njegova supruga, koja radi s njim u pisarnici, pred otkazom, tj. odrađuje otkazni rok, a njemu su ukinuli bolovanje na koje je otišao ljetos. – Još ljetos je Gradsko vijeće odlučilo ukinuti njezino radno mjesto jer nemamo novca u proračunu. Nema smisla da dvoje radi u pisarnici. Gradske financije u vrlo su lošem stanju, mi nemamo regres, cipelarine, vijećnici nemaju naknade i morali smo još štedjeti jer novca za 14 uposlenih jednostavno u Gradu nemamo. Tvrtko i cijela njegova obitelj mnogo su propatili u ovom ratu, no problemi se ne mogu rješavati na ovaj način – rekao je gradonačelnik Hrvatske Kostajnice Tomislav Paunović koji se u trenutku eksplozije nalazio u obližnjem parku. Sokler je bombu aktivirao izvan radnog vremena Poglavarstva, u zgradu je ušao deset minuta nakon zatvaranja, i očito nije htio nikome nauditi jer je zgrada bila prazna, a čistačicu koja se u tom trenutku jedina tamo zatekla, potjerao je. Iako je ona prvotno odbila izaći jer mu je rekla da ona tu mora čistiti, predomislila se nakon što joj je Tvrtko pokazao ručnu bombu u svojim rukama. Dugogodišnji je predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca i veterana Hrvatske Kostajnice, a njegova cijela obitelj do zadnjih je dana prije okupacije ostala u tome mjestu i svi su sudjelovali u proboju u jesen 1991. godine. Gradsku organizaciju SDP-a preuzeo je ove godine, a do tada ju je vodio njegov otac. Prema neslužbenim informacijama djelatnici policije su, pretraživši njegov ured u zgradi Poglavarstva, našli još nekoliko ručnih bombi u vrećici. Nakon uhićenja i pritvaranja u Policijskoj postaji Hrvatska Kostajnica Tvrtko Sokler će na daljnju kriminalističku obradu biti priveden u Sisak.
Pacijenti nemaju ni jedan razlog za prosvjed protiv pripajanja Klinike Vuk Vrhovac Merkuru. Kvaliteta i dostupnost zdravstvene zaštite mogu samo porasti, a nedavno su na besplatnu listu ušla i dva nova antidijaebetika. A ravnatelj Klinike prof. Željko Metelko nema pravo dezinformirati pacijente. Jedino što će se promijeniti jest to da ravnatelj Klinike u novom ustroju postaje predstojnik. Prof. Metelko pogrešno govori i to da će Vrhovac zbog pripajanja drugoj bolnici izgubiti status suradnog centra Svjetske zdravstvene organizacije. To nije istina! – rekao je jučer ministar zdravstva Darko Milinović nakon što je u KB "Dr. Fran Mihaljević" otvorio središnji dijagnostički laboratorij. Milinović je poručio pacijentima da ne nasjedaju dezinformacijama u čijoj su pozadini osobni interesi - zaštita vlastitog stolca – izjavio je Milinović. Nakon razgovora ministra zdravstva i predsjednika Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga Davora Bučevića, HDSU je odgodio javnu predaju više od 5000 prikupljenih potpisa članova koji se protive odluci Vlade o pripajanju Vuka Vrhovca Zajčevoj bolnici. Svoje će potpise, kako je najavljeno, ministru danas predati samo zagrebački . – Očito je moguće čak i to da se netko drzne i da preko leđa djece rješava nagomilane dugove bolnice – odgovorio je Milinović na pitanje novinara što će učiniti ako ravnatelj Bolnice Srebrnjak dr. Boro Nogalo doista, kako je rekao prije nekoliko dana, otkaže preglede za 20.000 djece s obrazloženjem da bolnica nema novca. –- Tako nešto neću dopustiti – rekao je ministar i naglasio da ravnatelj koji šalje takvu poruku nije zaslužio biti ravnatelj. Neće ga, kaže, smijeniti, jer sada nema legitimnog razloga, ali je li bilo kršenja zakona o javnoj nabavi i je li bilo neopravdanih dugova u toj bolnici odgovorit će uskoro inspekcija i financijska policija, koje od ponedjeljka u Bolnici na Srebrnjaku češljaju poslovanje i istražuju zbog čega je bolnica s mjesečnim proračunom od 2,6 milijuna kuna u dugu od čak 11 milijuna kuna.
Stripovi… Specifična forma prebacivanja svojih ili tuđih zamisli u djelo, u crtanom obliku, poradi praćenja priče u slikama. Te slike u stripu zovu se po vanjskom obrubu kvadrati (iako mogu biti pravokutni ili drukčijeg oblika) ili kadrovi. Svaki kadar je zapravo zasebna ilustracija. Bavim se crtanjem stripova još od djetinjstva, od kada i gdje pročitajte opširnije u biografiji. Ovo je strip koji sam radio po scenariju Miljenka Horvatića, po temi koja mi je odgovarala. Bilo je dobro što sam uz pravo na korištenje tuđeg lika (”Shotgun Mary”),dobio autorska prava na svoj lik - “Steven”. Objavljen je u USA, izdavač je “Antarctic Press”. Strip “Seobe” iz 1993. godine je nastao pod utjecajem Mad Maxa i jednog rada Duška Gačića. “On The Final Job” je strip rađen po narudžbi kao ogledni rad, preko jednog strip managera. Koliko znam, nije objavljen. “Priče iz Međuzemlja - Dug” je strip rađen po scenariju Denisa Pajtaka i objavljen je u strip fanzinu “Striptiz”, većini čitaoca je upao u oči po iznimno loše upisanom tekstu. “Projekt Eugen” rađen je po scenariju Đorđa Milosavljevića. “Steven The Deathbiker” je jedan od mojih najdražih likova. Objedinjuje moj interes prema “Harley Davidsonu”, kožnim jaknama, “Hell’s Angels” ikonografiji, “Iron Maidenu”, anatomiji, pucačini, itd. Ovo je prva tabla stripa s kojim sam bio u pregovorima s jednim njemačkim izdavačem, uoči rata. Taman su ljudi prihvatili treću verziju, kada se u Hrvatskoj zaratilo. Normalno, prestao sam crtati. Što se “Stevena” tiče, radio sam strip u još dvije verzije i s nijednom nisam zadovoljan (ne računajući četvrtu, u duetu s “Shotgun Mary”). “Steven 2″ je još jedan moj neuspio pokušaj da istovremeno budem i scenarist i crtač. “Steven 3″ rađen je opet po mom scenariju nadopunjenom sa dodatnim scenarijem naknadno na osnovu postojećeg, koji je vrlo spretno odradio Tihomir Mraović. Ali, opet mi se nije svidio tako da sam odustao od daljnjeg crtanja, jer mi se priča učinila isfuranom. Međutim, kako sam rekao, “Steven” traži scenaristu! “Eco Clic” je strip koji sam napravio po vlastitom scenariju na zahtjev “Fishing Magazina International”, za potrebe poticanja ljudske svijesti. Strip je bio objavljen prvo u publikaciji naručioca, a zatim je kao veliki pano predstavio izdavača i projekt ekologije na sajmu “Efftex” u Brusellexu. “Idemo na Dunav” nastao je krajem devedesetih prošloga stoljeća. a radi se o humorističnome stripu rađenom za časopis “Športski ribolov”. “Sunce” je strip odrađen po scenariju Tihomira Mraovića, predstavljen na jednom od Salona stripova u Vinkovcima. Nije objavljen. “Kraljica tišine” je jedan od stripova iz serijala “Einstein World”. Osobno mi je drag iz nekoliko razloga…npr. uspio sam da napravim strip koji je potpuno čist, brz crnih površina (ima na dva mjesta crna mačka i na jednom mjestu crna ploča za pisanje), a zanimljivo je to da je crtan skoro na istom formatu u kojem je i objavljen. “Vampir” je jedan od stripova iz serijala “Einstein World”.
Jesu li televizijsku vijest, u kojoj smo vidjeli kako deseteročlanoj obitelji u Kistanjama koja živi od socijalne pomoći majstor s golemim kliještima u pratnji policije, isključuje vodu zbog neplaćanja, gledali Jadranka Kosor i Ivo Josipović? Ako jesu – jesu li se postidjeli? To više što su upravo premijerka i predsjednik policija koja nadzire tu kaznu. Jer, njih dvoje na najvišim je dužnostima okićeno istim nacionalnim grbom kao i policija na svojoj odori. Ne prođe dan a da Jadranka Kosor i Ivo Josipović ne izreknu frazu o socijalnoj državi. Ali kakva je to socijalna država u kojoj se siročići ostavljaju bez vode!? Jesu li se djeca premijerke i predsjednika mogla naći u istom siromaštvu kao i kistanjski mališani? Jesu, naravno. Ovisno o stjecaju okolnosti. Ali oni tako ne razmišljaju. Kao i svaka vlast u prošlosti i sadašnjosti, oni su čuvari poretka u kojem je materijalna bijeda mnogih ljudi neizbježna. Jedan povjesničar tvrdi da je cijela povijest čovječanstva – povijest bijega od gladi. Treba ga parafrazirati i reći – povijest je upravljanja državama povijest bijega vladara i vladarskih hijerarhija od sudbine svoga naroda. Toj istini ne izmiču ni J. Kosor ni Josipović. Ne samo da ih nije briga za brojnu obitelj kojoj se uskraćuje voda, nego je od tih uskrata sazdana raskoš njihovih života. Stoga se zacijelo nisu postidjeli ako su gledali prizor iz Kistanja, vjerojatno ih je obuzela nelagoda zbog koje svi politički moćnici svijeta nastoje da im u vidik što manje ulaze slike koje će natruniti njihovu vladarsku ugodu. Bilo bi bar manje licemjerno kad bi se blještavilu svoje osobe sklona premijerka i iznimno bogati predsjednik prestali “zauzimati” za sirotinju. Uostalom, što god se oni više “zauzimlju”, sirotinji je sve gore. Možda će tko reći – pa nisu oni krivi za bešćutnost lokalnih vlasti u Kistanjama. Ali ta vlast vrlo dobro osjeća da je u ovoj zemlji iživljavanje nad nemoćnima sustav, a na čelu su toga sustava premijerka i predsjednik. Isključivanje vode janjevskim Hrvatima možda je i osveta Tuđmanovu vremenu i naseljavanju Hrvata u tom području, pa i neće biti senzacija za medije koji su uglavnom ljevičarski. Ali je mnogo više ilustracija bešćutnosti u zemlji pokradenoga naroda, tetošenih bogataša i kriminalaca te političara koji su servis profitera, uglavnom stranih, krupnoga kapitala i Bruxellesa. Sjetimo se – otkako je hrvatskim vlastima “glavni strateški cilj” ulazak u Europsku uniju i otkad se Hrvatskoj postavljaju mnogi uvjeti za ostvarenje toga cilja, baš nijedan uvjet nije se odnosio na nezaposlene, na stotine tisuća ljudi koji rade a ne primaju plaću ili im je tako mala da jedva prežive i na socijalne programe. Dapače, prije će biti da je bogatoj Europi cilj afrikanizacija Hrvatske, u kojoj se lakše može domoći profita. U nekim afričkim zemljama, u kojima je pitka voda bila ili besplatna ili vrlo jeftina, nakon privatizacije poslije koje vodom raspolažu europski grabežljivci, kistanjskih je drama i sramota napretek. Hvalimo se kako smo po bogatstvu pitke vode u vrhu Europe, a kad je treba zatvoriti siromašnoj djeci – eto ti odlučne vlasti naoružane kliještima i pištoljima kao da je napadnuta država! I jest napadnuta! Napadnuta je pelenama koje se više neće imati čime prati, nehigijenom koju će uskrata vode uzrokovati i osjećajima duboke potištenosti tih anđela koji su žrtvovani u moralnom plićaku Pantovčaka i Banskih dvora. Ali ako za njih nema utjehe, ako njima voda više ne teče, teče nezaustavljiva bujica svakidašnje ljeporječivosti Ive Josipovića i Jadranke Kosor, koja je zatrovana tolikim licemjerjem, posve nepitka, koliko god je prokuhavali!
Ruši li Ivo Sanader povratkom u saborske klupe HDZ-ovu većinu i Vladu ili je ovo samo manevar da pri kaznenom progonu ima imunitet? Te su dvojbe nastale poslije vijesti da je Sanader zatražio reaktiviranje zastupničkog mandata iako je u više navrata tvrdio da se neće vratiti u politiku, što je potvrdio i govoreći pred istražnim povjerenstvom. I dok u HDZ-u tvrde da su očekivali ovakav rasplet, u SDP-u se već brane kako nisu u dosluhu sa Sanaderom. Žele izbjeći povezivanje s njim te će s inicijativom za glasanje o nepovjerenju Vladi pričekati dok ne vide što će biti sa Sanaderom. Damir Sesvečan, predsjednik Mandatno-imunitetnog povjerenstva, tvrdi da će sazvati sjednicu za sljedeću srijedu te da Sanader prema zakonu ima pravo na povratak u saborske klupe najkasnije 22. listopada jer se zastupnički mandat aktivira u roku od osam dana od podnošenja zahtjeva. Da Sanader misli ozbiljno i da želi skinuti sa sebe anatemu najomraženijeg političkog “lika” pokazao je svjedočeći pred istražnim povjerenstvom za Inu. Iako hadezeovci ističu kako vjeruju da Sanaderov povratak u saborske klupe ne znači preslagivanje većine, razvidno je da im on može pomrsiti račune. Pošto mu je u siječnju istekao šestomjesečni moratorij u kojem nije mogao aktivirati zamrznuti mandat, od tog dana to je mogao učiniti kad god je poželio. Na to se odlučio tjedan dana pošto je njegov bliski prijatelj Mladen Barišić aktivirao iz pritvora mandat i potom ga zamrznuo. No, ima i onih koji ovaj Sanaderov potez tumače kao “suptilnu” poruku Barišiću da je on spreman na osnivanje kluba ali i na rušenje HDZ-a te da ne klone duhom, da izdrži ispitivanje Uskoka i DORH-a. Sanaderov najnoviji potez otvorio je nagađanja i već se spominju tri scenarija. Prema prvom, Sanader može “aktivirati” svoje spavače i pokušati rušiti većinu. Nagađalo se da bi u taj “novi klub” uz njega mogli ući Luka Bebić, Petar Selem, Mario Zubović, Jerko Rošin, Boris Kunst i Stjepan Fiolić, no mandat bi reaktivirala i Bianca Matković. Špekuliralo se s mandatom Mladena Barišića, ali on ne može idućih šest mjeseci raspolagati svojim mandatom jer ga je odmrznuo i opet zamrznuo pa se tim mandatom koristi njegova zamjenica Đurđica Sumrak. U toj idealnoj postavi za Sanadera HDZ bi sa 66 pao na 59 zastupnika. Prema svemu sudeći, to je nemoguće jer je Bebić izjavio da je uza stranku i Jadranku Kosor. Kunst i Fiolić također su izjavljivali da su vjerni stranci. Tada bi Sanader mogao računati na Rošina, Zubovića i Biancu Matković. Njihove komentare nismo mogli dobiti jer su imali isključene mobitele. No kada bi se to dogodilo, HDZ bi sa 66 pao na 62 zastupnika. U trećoj varijanti moguće je da Sanader tek s Rošinom i Zubovićem osnuje klub. Tada ne bi mogao rušiti većinu, ali bi se, barem nakratko, zaštitio imunitetom od eventualnog kaznenog progona. Tada bi se mogao dogoditi cirkus poput onoga kada se Glavašu skidao imunitet. Postoji još jedna mogućnost, doduše dosta nevjerojatna, ali ne i nemoguća. Mogao bi u klub s Đurđom Adlešič, Zlatkom Horvatom i Ivanom Čehokom. Đurđa Adlešič tvrdi da će ona, prema dogovoru, kada dođe u Sabor, voditi Klub nezavisnih i da će imati tri zastupnika. – Sve ostalo je “ki bi da bi” iako je nama to zanimljiva situacija – kaže Đ. Adlešič. Predsjednik Kluba nezavisnih Ivan Čehok kaže da Sanader nije zatražio da bude član Kluba: – Kada bi to zatražio, o tome bismo raspravljali. U ovom trenutku podržavamo Vladu J. Kosor.
Otpremninu od gotovo 1,4 milijuna kuna trebao je nakon odlaska s radnog mjesta prije sedam godina dobiti Osječanin Adalbert Valerijan Bjelik (59), tada upravitelj HT-ova Telekomunikacijskog centra Vukovar. Sporazum o prestanku ugovora o radu potpisao je 10. ožujka 2003., a prema njemu radni mu odnos završava zadnjeg dana toga mjeseca. No, umro je sedam dana prije isteka toga roka. Tvrtka je stoga odbila isplatiti otpremninu, a njegova obitelj i danas vodi pravnu bitku. Rezultat su tri presude, a slučaj je sada na Ustavnom sudu. – Moj suprug dvadesetak je godina radio u HT-u, imam pune dvije vreće priznanja koja je dobio za svoj rad. Osjećamo se prevarenima i izigranima – kaže Marija Bjelik. Nakon Bjelikove smrti, supruga i dvoje djece Općinskom sudu u Osijeku podnijeli su tužbu protiv HT-a. Donesena je presuda u korist obitelji, a potvrdio ju je i Županijski sud. Obrazložili su kako dogovorena otpremnina “predstavlja dodatnu zahvalnost i solidarnost za protekli rad te nije riječ o obeštećenju radnika i pomoći dok ne nađe novo zaposlenje”. Iz Hrvatskih telekomunikacija od Bjelikovih su već bili zatražili broj računa za isplatu novca, no onda je lani s Vrhovnog suda stigao odgovor na reviziju – tužba je odbijena. Taj sud smatra kako do prestanka ugovora o radu nije došlo sporazumom radnika i poslodavca, već smrću zaposlenika, pa stoga nije ni stekao pravo na otpremninu. “Prema Sporazumu, radni odnos trebao je trajati do 31. ožujka 2003. te bi tada došlo do prestanka ugovora o radu na temelju sporazuma, a time i do stjecanja prava na ugovorenu otpremninu”, stoji u obrazloženju Vrhovnog suda koje se oslanja na Zakon o radu. No, obitelj se poziva na Zakon o obveznim odnosima. – Riječ je o ugovoru, i kad jedna ugovorena strana umre, na njezino mjesto stupaju nasljednici. To što je radni odnos prestao smrću nema veze s otpremninom jer postoji ugovor – smatra Domagoj Rešetar, odvjetnik obitelji Bjelik. Rešetar je lani napisao i ustavnu tužbu u kojoj navodi i kako isplata otpremnine ne proizlazi iz prestanka ugovora o radu, već iz potpisanog sporazuma. Prema mišljenju stručnjaka za radno pravo, nije pogrešna ni logika Vrhovnog suda, a ni odvjetnikova. Rasprava, slažu se, otvara niz pitanja. – Ima elemenata i za jedno i za drugo. Vrhovni sud strogo se držao stava koji je srž sporazuma, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti iz njega pa nema pravnog temelja za otpremninu – objašnjavaju.
Zašto je važna obiteljska atmosfera? Kako postaviti granice djeci i mladima? Kakve sve opasnosti vrebaju na internetu? Pitanja je mnogo, znaju to dobro i u Udruzi Roda, pa su drugu godinu zaredom organizirali Dan za roditelje - malenih beba, zaigranih predškolaca ili buntovnih tinejdžera - kojima su ponudili pomoć da uz stručne predavače pronađu nove pristupe starim problemima i sagledaju situaciju iz drukčijeg kuta. I jedna od organizatorica, Davorka Malenica Makarović iz Udruge Roda, na vlastitoj koži osjetila je opasnosti koje roditeljima nosi novo doba. – Moj osmogodišnji sin zatražio je profil na Facebooku i, priznajem, pokleknula sam, da mu se djeca ne bi smijala što ga nema. Ubrzo sam zažalila kad sam otkrila da neki njegov prijatelj objavljuje prostote – kaže Davorka Malenica, dodajući kako golem problem leži u tome što se djeca na Facebooku natječu u količini “prijatelja”, pa brojka nerijetko naraste i do 600. Činjenica je da otuđenju djece često “kumuje” nedostatak obiteljske atmosfere, na što je svojim predavanjem upozorila Ljerka Lacković iz Obiteljskog centra Grada Zagreba. – Kad vidi da je roditelj nervozan ili loše volje, dijete gubi tlo pod nogama. Ono što vidi obrazac je za buduća ponašanja – rekla je Ljerka Lacković. Na stereotipe u odgoju muške i ženske djece upozorila je Jasna Belamarić iz Udruge Roda. – U Hrvatskoj je još uvijek prisutna predrasuda da se djevojčice ne smiju igrati s figuricama akcijskih junaka, a dječaci ne smiju dolaziti u vrtić ili školu odjeveni u ružičaste nijanse jer će im se djeca rugati. To je nepotrebno i loše – istaknula je Jasna Belamarić, dok je Jasenka Pregrad održala vrlo posjećeno predavanje na temu “Kako postaviti granice djeci i mladima”. – Većina roditelja zatrpana je obavezama pa je djetetu sve teže reći "ne’. Roditelji griješe kad misle da se dijete ne smije ljutiti. Upravo suprotno, djeca imaju pravo biti ljutita i nezadovoljna, imaju pravo na negativne emocije jer ih i to pokreće – rekla je Jasenka Pregrad, dok je Joško Sindik iz Dječjeg vrtića Trnoružica upozorio roditelje na opasnosti djetetova bavljenja sportom. Sportski treneri, naglasio je, često su nestručni, pa djeca doživljavaju različite torture. Među stotinama roditelja, predavanja u organizaciji Udruge Roda obišli su Janja i Aleksandar Pušac, roditelji malene Nike. – Najviše me zanimalo predavanje o granicama u odgoju, gdje sam čula da kao roditelj ne moram uvijek inzistirati na zabrani, na izgovorenom “ne”. Tako mogu preispitati svoju odluku i pritom si dopustiti da još bolje upoznam svoje dijete. Naime, mislim da roditeljstvo previše uzimamo zdravo za gotovo, umjesto da poradimo na tome. A ja želim svakog dana biti bolja osoba i bolji roditelj – rekla je mama Janja Pušac.
Neprilagođena brzina po mokrom i skliskom kolniku, uzrok je teške prometne nesreće koja se dogodila rano ujutro u Malovanu pokraj Gračaca, potvrdila je zadarska policija. Minibus koji je prevozio 16 osnovaca iz Srba prema Gračacu sletio je s ceste te se prevrnuo, a sva su djeca te vozač ozlijeđeni. Najteži slučajevi prevezeni su u Opću bolnicu Gospić. Trinaestogodišnje dijete Anđe Marić iz Srba, kako doznajemo, najteže je ozlijeđeno. – Imao je posjekotine na glavi, a čini se i da mu je slomljena ruka. Žali se i na bolove u leđima i prsima – rekla nam je zabrinuta majka. Gospođa Marić ogorčena je na djelatnike škole, posebice pedagoginu, ali i općine koji, kaže, ni najmanje ne mare za sigurnost učenika osnovne škole. Na liniji Srb – Gračac djeca viših razreda osnovne škole voze se na nastavu pet dana u tjednu, a zbog djece koja žive nedaleko od Knina učenici putuju ukupno 120 kilometara na nastavu. Majka stoga proziva ravnatelja škole i općinske čelnike. U nesreći su stradala braća Kasalo i njihov bratić. Jedan od braće i bratić prevezeni su u Gospić, no obojica će vjerojatno na kućnu njegu. Vlado Kasalo, otac jednoga od dječaka, pita se kako je stari vozač mogao voziti djecu. Dodaje da je njegov sin ispao iz minibusa nakon što se prevrnuo, a ogorčen je što vozač nije usporio i prilagodio brzinu teškim uvjetima na cesti. – Minibus je sav slupan, prevrnuo se nekoliko puta. Djeca su u šoku, sva se tresu – objašnjava Vlado, a gospođa Marić dodaje da je ujutro na tom području bilo nevrijeme i da se kiša ledila na tlu. Isto nam je rekao i Miodrag, sin vozača Mirka Dubajića, koji je rekao da njegov 65-godišnji otac već tri godine prevozi djecu u školu. – Savjestan je vozač, pedantan čovjek, odan poslu. Profesionalni je vozač već 35 godina, vozio je autobuse, kamione, nikad nije imao nesreću, nikad nije kažnjavan – objašnjava Miodrag, također potresen nesrećom. Kaže da je otac u šoku te da mu je rekao da je izgubio kontrolu nad vozilom zbog leda na cesti. Teško je ozlijeđen, vjerojatno mu je slomljeno rebro, a žali se i na bolove u leđima. Zasad je poznato da će šestero djece i vozač koji su primljeni u gospićku bolnicu vjerojatno svi biti pušteni na kućnu njegu. Ostala djeca pregledana su u Domu zdravlja Gračac.
Iako hrvatski košarkaši danas u 15.30 na SP-u ne igraju protiv domaćina Turske, ipak će se osjećati kao da su na vrućem gostujućem terenu. Na tribinama dvorane Abdi Ipekci čeka ih, naime, između 3500 i 4000 navijača u zelenim dresovima i skandiranje "Gdo ne skače ni Slovenc". Svi koji su došli u Savez i pokazali ulaznice za utakmice SP-a dobili su majicu. – Ovo je sjajno, kao da igramo kod kuće! – ustvrdit će ponajbolji igrač u redovima Slovenije Boštjan Nachbar. Prisjetio se Boki četvrtfinalne utakmice s Hrvatima na Eurobasketu u Poljskoj gdje su on i suigrači također imali jaku podršku s tribina. No, ondje je bilo i ponešto hrvatskih navijača s kojima se obračunao na "gusarski" način. Nakon što je Slovenija pobijedila 67:65, Nachbar se okrenuo kibicima u kockastim majicama i pokazao gestu rezanja grkljana. – Bio je to potez koji je isprovocirao neki hrvatski navijač koji mi je, kad me Ukić gurnuo u reklame, spomenuo svu obitelj. Bio sam pod adrenalinom, pa sam tako reagirao, nije to bilo ništa protiv vaše momčadi i hrvatske države. Nachbar će ustvrditi da im je pomogla tehnička pogreška Marka Popovića kod visokog hrvatskog vodstva potkraj prvog poluvremena (bilo je čak i 15 razlike). Pop je tada nasjeo na provokaciju Jake Lakoviča. – Bio je to ključan trenutak susreta. Mi smo to iskoristili na pravi način, no bila je velika prilika da sve ode u drugom smjeru. Često se dogodi da se momčad koja dobije tehničku skupi i zaigra još bolje – kaže Nachbar. Sam Popović nerado se sjeća te utakmice. – U našoj je momčadi šest novih igrača, tako da ne vjerujem da ćemo u taj dvoboj krenuti osvetnički. Ja se ne moram nikome dokazivati. Ponajbolji hrvatski pojedinac u porazu s Amerikancima (78:106) igrač je čiji je temperament tada otišao na krivu stranu. Nadamo se da će ovaj put biti prevaga. Uostalom, znaju to i Slovenci pa će se pripaziti tog igrača za kojeg je Amerikanac Gordon kazao da je, "bez obzira na visinu, vrlo okretan i neugodan suparnik". Čuvat će ga "El Dragon", Goran Dragić, uz Brezeca jedini igrač pristigao iz NBA kluba (Phoenix Suns). U slovenskim redovima nema Erazema Lorbeka koji nam je na posljednjoj međusobnoj utakmici ubacio 27 koševa i kojem naši sporiji centri ništa nisu mogli. Na tribinama, pak, neće biti ni približno hrvatskih navijača koliko slovenskih. Točnije, bit će ih deset puta manje. Slovenci bezuvjetno vole košarku, za razliku od Hrvata koji je vole samo kada se osvajaju medalje. Hrvatska i Slovenija imale su dosad tri međusobna sraza na velikim natjecanjima. Na Eurobasketu 1995. Kukoč, Rađa, Stojko i društvo pobijedili su 91:83, a potom su uslijedila dva poraza. Oba jednako bolna. Na Eurobasketu u Beogradu 2005. Slovenci su slavili (89:80) u ključnoj utakmici za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Japanu. Bila je to utakmica za redoslijed od petog do osmog mjesta. Slovenci su na kraju bili šesti, a mi sedmi. Prije dvije godine pobijedili su sa 67:65 i prošli u polufinale Europskog prvenstva.
Nakon otvorenja salona namještaja u Zadru te centra u Bjelovaru, danas su otvoreni i Pevecovi centri u zagrebačkom Jankomiru, Zadru i Puli s oko 240 radnika, što je najbolji dokaz da se stečaj Peveca s preustrojem uspješno nastavlja. Prošlo je, naime, samo mjesec dana otkako je otvoren stečaj Peveca Zagreb, tako da su centri otvoreni u relativno kratkom roku, a i puni su kupaca, kaže stečajni upravitelj Peveca Zagreb i Bjelovar Darko Šket. Već prvoga dana u Bjelovaru, primjerice, ostvaren je veći promet nego ijednog drugog dana u bilo kojem Pevecovom centru u 2008. i 2009. godini. Šket objašnjava kako se centri još uvijek pune određenim asortimanom roba i tako će biti i idućih tjedana. Zasad je potpisano 70 novih ugovora sa starim dobavljačima-vjerovnicima te novim dobavljačima. Jedino što sa stranim partnerima ide malo teže jer im Pevec u stečaju ne može dati bankovna jamstva, iako su već krenula i avansna plaćanja. Planirana strategija je i da se vjerovnicima dobavljačima ponude novi ugovori, da se kroz tekuće poslovanje podmire njihovi stari dugovi pretvaranjem potraživanja u vlasničke udjele u Pevecu ili reprogramom dijela obveza. No, sve će se znati podrobnije nakon ročišta koje je zakazano za 18. svibnja. Za nekoliko dana, pak, objavit će se natječaj za najam svih prostora u Pevecovim centrima koji neće trebati u poslovanju, dok će se roba nabavljati samo u onim količinama i vrstama koje su potrebne, bez stvaranja nepotrebnih zaliha. Šket najavljuje kako će se već idućih dana otvoriti centri u Koprivnici i Osijeku sa po 70-ak radnika, a potom u Kutini. Rijeka i Slavonski Brod pretrpjeli su ogromne manjkove i gotovo su potpuno prazni, a u Brodu nisu zadovoljni ni lokacijom, tako da će se otvorenje tih centara prolongirati do daljega, ovisno kojom će se brzinom uspjeti popuniti s robom i pripremiti za otvaranje. Uz nastavak poslovne suradnje s dobavljačima i očuvanje radnih mjesta, dugoročna strategija novog Peveca uključuje i CRO SHOP, kuću hrvatskog namještaja, čija je osnovna ideja da se na jednome mjestu unutar Pevecovih centara okupe proizvodi hrvatskih namještajaca, primjerice Spin Valisa, Međimurjepleta, AG Dinasa, Mundusa, Tvina i drugih.
Iza nas su izbori za predsjednika RH. O kampanji i svojoj ulozi u njoj uz direktora kampanje Ive Josipovića govore čelnici stožera Milana Bandića, Andrije Hebranga, Vesne Pusić i Dragana Primorca. Izjava da će se mapa Hrvatske zacrvenjeti u Rijeci bila je nespretnost i izvučena je iz konteksta. Ali smo protukandidatu dali streljivo za negativnu kampanju. Tu rečenicu bi bilo svakako pametno preskočiti - iskreno i bez ustezanja analizira Mirando Mrsić. Tu je rečenicu trebalo izbjeći ne zato što je Josipović dobio manje glasova nego što plašenje crvenim vragovima nije upalilo. Tako bismo uštedjeli negativnu kampanju jer ako nema te rečenice, nema negativne kampanje - zaključuje. Nama su govorili da mora biti žešći, ali Ivo koji lupa šakom o stol nije Ivo Josipović. Predsjednik je miran, moralan i ono što zamisli će i ostvariti. Kad dođe na Pantovčak, neće biti šoka. On će okupljati i biti moralna vertikala, a kao pravnik on će koristiti ustavne ovlasti do zadnjeg zareza. I u tome će se vidjeti njegova snaga - kaže Mrsić. Svi govore o troškovima kampanje, a nijedan formular DIP-a to ne traži. Zakon o financiranju troškova kampanje takav je da bi ga studenti prve godine bolje napisali - kaže Duško Ljuština. Tamo zapravo ne piše ništa. Je li moguće, koliko znam iz iskustva nije, da neki kandidat može naručiti spotove, a da HRT napiše da je to bila reklama za jogurt ili nešto slično. Zna se točno koji spot i koliko puta se vrtio na svim televizijama i tu je priča čista k'o suza. Kada je završio prvi krug, neke državne institucije uključile su se izravno u izborni postupak što je tužno i govori ponovno o našim institucijama. Bandić je pored 12 kandidata ušao u drugi krug sa 300 tisuća glasova i izišao sa 900 tisuća glasova. A opet neki kažu da, a neki kažu ne- i stalno imamo naše i vaše, ne bez ironije ističe Ljuština. Primorac nije imao mnogo novca i dva tjedna prije kraja kampanje ostali smo bez novca jer smo sve uložili na početku pokušavajući nadoknaditi što kasnimo s ulaskom u kampanju. Koncentrirali smo se na televizijsku kampanju jer je dva tjedna prekasno ušao u u kampanju - kaže Nikica Gabrić. Ideja o mogućoj stranci potekla od ideje koju je Večernji list dajući mi mogućnost SOS-a za Hrvatsku da napišem da bi trebalo napraviti nestranačku organizaciju "život i razvoj". Političko dvostranačje nije spremno raspraviti bitne teme društva. U politici se događa da organizirana manjina pobijedi neorganiziranu većinu. U Hrvatskoj su u kratko vrijeme nestala tri parasustava - Sanaderov koji se urušio, Mesićev koji odlazi u mirovinu i Bandićev koji je izgubio izbore - ali nastat će novi koji bi trebali biti pošteniji i inovativniji. Najveća vrijednost kampanje našeg kandidata jest to što je Hebrang bio ono što jest. Posljednja dva i pol tjedna kampanje to je dovelo do ovakva preokreta i rezultata jer se slika o Andriji Hebrangu kao krutom i bahatom političaru koji stalno rogobori promijenila iz temelja. Predstavio se onakvim kakav jest - duhovit, pametan, elegantan, mudar i simpatičan ali i naočit. Jedini donator u ovoj utrci bila je stranka HDZ, a medijski plan smo ostvarili. Zadovoljni smo kampanjom i sadržajem. Ovo je meni 12. kampanja, a i svi moji suradnici iskusni su ljudi u kampanjama, a i ljudi na terenu su profesionalci. No na žalost na neke diverzije u vlastitim redovima nismo mogli utjecati i glasovi desnih birača podijelili su se između Hebranga, Primorca i Vidoševića te Tuđmana i Jurčevića - zaključuje Maček. Ideje Vesne Pusić su stranačke ideje i stranačka politika i one su shvaćene kao vrijednost. Možda rezultat djeluje malo elitistički, ali bez obzira na to dobilo je pravo građanstva i isplati se za te ideje boriti i dalje - kaže Boris Blažeković. Podmirili smo sve račune, ali da smo imali 500 tisuća kuna za dodatne reklame na televizijama, sigurno bismo ušli u drugi krug. Nismo imali nijedan oglas u tiskanim medijima i samo su dva spota bila odlična: spot s cipelicama, narančasta boja koja je kao simbol podigla cijelu priču i šalovi kao prepoznatljivi simbol glavni su elementi te kampanje. Osobno sam bio strašno razočaran što nismo ušli u drugi krug, ali koristili smo stranačke potencijale i agenciju Hauska i partner koji su nam tu, u jednom dijelu kampanje, dosta pomogli i oni su, usuđujem se kazati, vrlo pozitivno utjecali na kampanju.
Čak 30 milijuna dolara vrijedan paviljon stakla Muzeja umjetnosti u Toledu najprepoznatljiviji je simbol toga američkoga "grada stakla", kojim se odaje priznanje naslijeđu generacija lokalnih staklara. No koliko god se na prvi pogled podrazumijeva – i izgledom i svrhom – prava je istina da u njegovoj izradi nije uopće sudjelovala domaća staklarska industrija, već je taj spomenik domaćoj tradiciji uvezen iz Kine, nove globalne sile u staklarskoj industriji, piše The Wall Street Journal. Nitko, naime, u cijelom SAD-u nije imao dovoljno razvijenu tehnologiju ni sposobnost da zadovolji arhitektonske bravure pri izvedbi ovoga futurističkog paviljona, čak ni sami toledski staklari, koji su uvijek bili desetljeće ispred konkurencije u savijanju i laminiranju stakla. Godinama je Zapad strepio od kineskih low-tech izvoznika odjeće i namještaja, a na kraju je upravo krhko staklo pokazalo koliko je krhka obrana od Kineza koji pred cijeli svijet postavljaju nove izazove – profinjene proizvode za koje su potrebna velika kapitalna ulaganja, znanje i visokosofisticirane tehnologije, pa globalnoj potražnji, koja više i ne može bez vrhunskih kineskih tehnologija, primjerice u izradi čelika za lokomotive i turbine, sada treba dodati i tvornice specijalnih stakala. Ipak, kad je općenito riječ o proizvodnji stakla, Kinezi su još 2003. prekinuli 100-godišnju vladavinu SAD-a na svjetskoj ljestvici. Kineske kompanije koje ostvaruju golem rast na domaćem tržištu, uspjele su, naime, u samo nekoliko godina premostiti golem jaz u tehnološkim inovacijama s industrijaliziranim zapadom. Dapače, da bi izveli kompleksan projekt u Toledu, tvrtka Avic Sanxin čak je dodatno investirala u tehnologije za složena stakla, kazao je zamjenik generalnog direktora Bruce Tsin, ističući kako su američke kompanije previše oprezne te preferiraju standardne procese i lako zarađen novac. Kinezi svoju vrhunsku tehnologiju nastoje i osigurati od stranaca koji bi im preoteli primat pa neki, poput Owens-Illlinois INC-a, proizvođača staklenih boca iz Ohija, namjeravaju upumpati milijune dolara u akvizicije i joint venture poduzeća u Kini idućih godina. Tako bi upoznali i njihove najnovije tehnologije. Većina svjetskog stakla dolazi iz tzv. ravnih linija. U SAD-u su 33 takve tvornice, od čega dvije u Toledu, a u Kini danas čak 150, većina nakon rapidna rasta autoindustrije koja je zahtijevala lokalnu proizvodnju. Kina danas tako čini 45 posto ukupne svjetske proizvodnje stakla, od čega većinu sama potroši. U 15 minuta proizvodnje u Kini se proizvede stakla dovoljno za neboder od 100 katova. Čak i staklo za prozore za One World Trade Center (Freedom Tower) u New Yorku dolazi sa sjeveroistoka Kine.
U tijeku Dana stripa 2010. u Osijeku u sklopu raznih promocija i strip tribina, naš dragi strip konzument, poznavatelj i kolekcionar dr. Ivica Veles i crtač stripa zarobljen u tijelu profesora likovne kulture, Roko Idžojtić, predstavili su najnoviji projekt Strip kluba 85 iz Virovitice, prvi broj biltena radova mladih kreativaca “Gavrančić” koji je nastao kao plod suradnje izdavača Osnovne škole Vladimir Nazor i Strip kluba 85 iz Virovitice. Bogato iskustvo najstarijeg strip kluba u izdavanju strip magazina “Gavran” u sastavu već spomenutih dr. Ivice Velesa i prof. Roke Idžojtića kao članova uredništva nadopunile su ženske snage - prof. likovne kulture Nikolina Šmolc i prof. pedagogije Vanda Zdjelar - Viljevac, kao predstavnice Osnovne škole Vladimir Nazor. Škola je, kako je navedeno u impressumu, duhovno i materijalno omogućila izlazak ovog biltena. Dr. Ivica Veles i prof. Roko Idžojtić. Roko predstavlja “Gavrančić” dana 10.04.2010. na Danima stripa 2010 u Osijeku. Dio atmosfere s Škole stripa u Virovitici. Dakle, radionica Roke Idžojtića pod nazivom “Škola stripa” održana je i u OŠ Vladimir Nazor u Virovitici. U istoj su sudjelovali učenici u uzrastu od 11 do 14 godina (od 5 do 8 razreda OŠ) tijekom dva dana, razvijali su svoju kreativnost i učili o stripu, a najuspješniji stripovi svih dvadesetak polaznika objavljeno je u biltenu “Gavrančića”, kao sinonim potomka strip magazina “Gavran” i u smislu posljedice stripa na mlade uzraste kao vid kreativnosti interdisciplinarnosti umjetničkog izražaja. Djeca su u sklopu izvannastavnih aktivnosti uspješno svladala program i sada, u eri interneta, znaju da je strip u osnovi spoj likovnosti u vidu crtanja i literarnog izričaja, kao i da strip nije samo puka forma sastavljena od nekoliko kvadrata na stranici stripa, već spoj crtežnog baratanja perspektivama, likovima i kadriranju u sklopu razvijene priče. Želim im sreću i uspjeh i nadalje, još više stjecanja strip-znanja, a OŠ Vladimir Nazor i Strip klubu 85 još puno ovakvih uspješnih projekata, pa bih se osvrnuo na onu staru narodnu poslovicu koja kaže “Jabuka ne pada daleko od stabla” i preformulirao je “Gavrančić polijeće ravnopravno s Gavranom”!.
U OŠ Petra Zrinskog u Šenkovcu pokraj Čakovca pobrinuli su se da učionicama ne kruži sotonistička energija, zaustavili su djelovanje uroka i vampirizma, neutralizirali sva biološki štetna geofizička i svemirsko-magnetska zračenja koja bi mogla smetati učenicima na nastavi, a poradili su usput i na rastu ženskih grudi te povećanju spolne moći. A sve to uz pomoć tzv. biogeneratora koje je na desetak mjesta po školi dala ugraditi ravnateljica Zvezdana Treska. Profesor povijesti Miljenko Hajdarović Odjelu za inspekcijske poslove Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te Međimurskoj županiji kao osnivaču škole u ponedjeljak je prijavio sumnju u opravdanost trošenja novca. – Riječ je o sumnji da je ravnateljica kao voditelj škole u nekoliko navrata i u raznim iznosima poslovala s tvrtkom “D&B” te da je pritom neopravdano potrošila najmanje 69.000 kuna – tvrdi Hajdarović i dodaje kako su djelatnici škole u protekle tri godine primijetili neobične okrugle predmete na podovima zbornice, u uredu ravnateljice i pojedinim učionicama. Potkraj prosinca prošle godine ravnateljica je njega i dvojicu kolega usmeno zadužila da obave inventuru. Na popisu osnovnih sredstava za rad uočili su i šest stavaka pod nazivom “energoekološki aparati, “energoekološko mjerenje i aparati” te “energoekološko mjerenje”, u ukupnom iznosu od 59.000 kuna. Od kolega je čuo da je slično mjerenje obavljeno i u prosincu 2008., što bi značilo dodatni trošak od oko 10.000 kuna. Krenuo je u istraživanje i došao do podatka da je škola surađivala s tvrtkom izumitelja Darka Maltara iz Bjelovara, koji obavlja mjerenja i prodaje biogeneratore nazvane Atlanta. Cijena im se kreće od 500 za osnovni model do 1000 eura za onaj sa širim radijusom djelovanja, bez PDV-a, a mjerenje se naplaćuje od jednog do dva eura po četvornom metru. Biogeneratori se, kako navodi sam izumitelj Maltar, mogu ugraditi na mjesta zračenja negativne “G” energije kao što su grobovi, masovne grobnice, “kuće koje pamte”, mjesta crne magije, zatvori, a, eto, i škole, gdje jaku “G” energiju, koju učenici donose u svojim aurama od kuće, pretvaraju u pozitivnu energiju. Time se, tvrdi izumitelj, sprečava moguća agresivnost djece i poremećaji u ponašanju. Atlanta se u tom dijelu dokazano pokazala neučinkovitom jer su zabilježeni slučajevi vršnjačkog nasilja u školi, u koju pojedini učenici dolaze s noževima i upuštaju se u tučnjave, a škola s više od 400 učenika nema pedagoga. Hajdarović je o sumnjivim poslovima počeo pisati na svom blogu. U dopisu Ministarstvu traži da se utvrdi je li novac trošen za dobrobit škole.
S početkom prodaje Appleova iPada gužve nisu bile kao 2007. godine kada se počeo prodavati iPhone, ali stotine ipak nisu mogle odvratiti upozorenja da će se smjeti prodati samo 15 uređaja u svakoj trgovini na dan. Sve su oči najprije bile uprte u Apple Store u New Yorku, jer se ta trgovina na istoku najprije otvorila u na Veliku subotu. Nekoliko stotina ih je u repovima među pokretnim ogradama čekalo u cik-cak repovima da uđu u prodavaonicu i makar iskušaju novo pločasto računalo. Prvoga dana ipak se nije prodavalo po 15 iPada na dan, jer su ga, koliko smo uspjeli pohvatati izviješća, uspjeli kupiti svi koji su pripremili novac. Mnogi su o svom čekanju u repu govorili kao o "kazni" za vlastitu pogrešku što napravu nisu uspjeli uplatiti prije nego je "pretplata" obustavljena. Prve pretpostavke barataju brojkom od čak 150 tisuća naprava prodanih prvoga dana! To je pravo, čistokrvno računalo, koje sve zahtjevne operacije izvodi zadivljujućom lakoćom, a na iPhone podsjeća samo sučeljem osjetljivim na dodir - zaključili su trojica uglednih recenzenata, Walt Mossberg iz Wall Street Journala, David Pogue iz New York Timesa i Andy Ihnatko iz Shicago Sun-Timesa, poznat po otrovnim strelicama i ispadu kada je jednom javno zgazio Appleov miš koji mu se nikad nije sviđao, a koji naglašava da je "iPad čista inovacija - jedan od najboljih računala koje se ikad pojavilo". Mnogi naglašavaju da bi iPad mogao ozbiljno poljuljati namjere onih koji su namjeravali kupiti laptope, a zapravo samo žele održavai internetsku komunikaciju i baviti se laganim poslovima kao što je slušanje glazbe, gledanje filmova i pisanje tekstova. Među nekim računalnim specijalistima već se mogu čuti sumnje da bi recenzenti iz novinskog svijeta mogli biti pristrani, slično kao što su bili pristrani novinari glazbenih medija kada je predstavljen iPod, revolucionarni prenosivi reproduktor glazbe, koji je promijenio obrazac prodaje glazbe prebacivši prodaju putem interneta. Novinare glazbenih listova sumnjičilo se za neobjektivnost, jer je uspjeh iPoda velikim dijelom bio temeljen na on-line prodaji zbog ugovora koje je s Appleom potpisalo pet najvećih grupacija za distribuciju glazbene zabave. Sukob interesa u slučaju iPada bio bi zbog iBookStorea, internetske prodaje knjiga i pretplate na elektronička izdanje novina i magazina. Na iPadu se knjige i novine "listaju" virtualno, što je doživljaj vrlo sličan listanju tiskanih publikacija. Mnogima je taj oblik konzumiranja knjiga i novina vrlo pogodan, jer je raskošniji od weba, a drugi vjeruju da je komocija pretplatnika koji bi na svoj uređaj svaki dan mogli dobiti novine zapravo elektronička budućnost novinskoga nakladništva. Mnoge se izdavačke kuće već spremaju na uvođenje elektroničkog izdanja. Nakladnici kao što su Penguin Books, HarperCollins, Simon & Schuster i Macmillan već izdaju knjige za iPad, ali se one zasad mogu kupiti samo u SAD-u. U veljači je do kraja lipnja najavljen i početak pretplate na magazine GQ, Vanity Fair i Wired, a ovih dana takvu namjeru je objavio i dnevni list New York Times. Nekoliko sati prije otvaranja trgovina za prodaju iPada na internetu je s njime u vezi zabilježen i neuobičajeni "špijunski" incident. Procurile su fotografije rastavljenje naprave (vidi galeriju fotografija). U svijetu interneta to nije nimalo neobično, ali tek nakon što uređaj uđe u prodaju. Za sada se za te fotografije "utrobe" iPada sumnjiče neimenovani inženjeri FFC-a, savezne komisije za komunikacije, koje su prije prodaje morali izdati certifikat (pod oznakom BCG-E2381A) o neškodljivosti uporabe i neemitiranju smetnji drugim uređajima s bežičnom komunikacijom. Samo sat polsije početka prodaje mrežom su počele kolati i fotografije rastavljanih iPada onih koji su uređaj kupili. Prvi je, čini se, u radoznalosti što napravu čini toliko tankom, bio stanoviti Luke Soules, suosnivač tvrtke iFixit iz Glen Ellena u Virginiji. Forbesova predviđanja, da bi po cijenama od 500 do 830 dolara Apple do kraja godine mogao prodati otprilike pet milijuna tih uređaja - a koje su se još prije tjedan dana smatrale previše optimističnima - od subote su se iz nekoliko izvora pridružile procjene da bi tržište do zaključenja božićnog šopinga moglo progutati i sedam milijuna tih uređaja.
Svi važniji proizvođači automobila koji prodaju na području Europe do kraja tjedna prisutni su na jubilarnom, 80. salonu automobila u Ženevi. Riječ je o priredbi koja se – za razliku od priredbi u Parizu i Frankfurtu – održava svake godine i to u prostoru Palexpoa. Novinarima i posjetiteljima draga je zbog kompaktnosti i jednostavnosti. Svi su paviljoni povezani pa čitav dan, od početka do kraja izložbe, nije potrebno izlaziti i pretrčavati u drugu halu. Saloni automobila prilika su da se pokažu noviteti, ali i opipaju reakcije te pokaže smjer u kojemu će se kretati automobilska industrija. I dok se još prije nekoliko godina pričalo da su benzinski i dizelski agregati prošlost, a budućnost je sustav gorivih ćelija, danas je samo Honda ostala donekle sklona toj teoriji. Gotovo svi važniji proizvođači pripremili su neku električnu izvedbu, bilo da je riječ o posve električnom automobilu ili tek hibridu klasičnog agregata i elektromotora. No, velike najave o masovnoj proizvodnji elektroautomobila treba pratiti i ostatak industrije, pa valja pripremiti i punionice na kojima će biti moguće napuniti baterije električnoga automobila. A u tome području samo rijetke zemlje imaju razrađenu strategiju prema kojoj bi se u nekom idućem razdoblju razvijala infrastruktura, ali i porezna politika. Ono što je svakako neosporno jest to da će različite hibridne verzije biti mnogo prihvatljivije od "plug in" modela ovisnih o utičnicama. Govorimo li pak o ekološkom aspektu, mnogi prilikom predstavljanja elektroautomobila govore da je riječ o vozilima s nultom emisijom te da ne ovise o fosilnim gorivima. Ipak, to nije u potpunosti istinito jer čak tri četvrtine proizvedene električne energije dolaze iz elektrana koje rade na fosilna goriva, a ne na prirodne resurse, primjerice na vodu ili Sunčevu energiju. Usto, govorimo li o hrvatskim prilikama, domaće zakonodavstvo ne prepoznaje manje zagađivače jer se trošarina i porezi ne plaćaju prema emisiji CO2, već prema snazi pogonskog agregata. Zanimljivost ovogodišnjega salona jest i to da na njemu izlaže hrvatska tvrtka Dok-Ing, koja predstavlja koncept XD.
Ne znam kaj dalje – nemoćno će nezaposleni Damir Kluković, 42-godišnjak iz Zagreba, dok pred sobom lista dokumentaciju iz porezne, koja ga godinama tereti da podmiri dug za tvrtku koju nikada nije imao. Netko je, objašnjava, ukrao njegov identitet, otvorio firmu i “zaboravio” platiti milijunske obveze državi. No, porezna nije zažmirila, pa od Klukovića traži pet milijuna kuna za neplaćeni PDV, tu je i pola milijuna kazne za neuredno vođenje poslovnih knjiga pa kamate na taj dug. Provjeravala ga je, kaže, financijska policija, češljali su poslovanje njegove tvrtke, a ima tvrtku za izradu i montažu tenda, i kontrolirali su tvrtke s kojima je surađivao. – Završilo je tako da su ljudi odustali od poslovanja sa mnom jer nitko ne voli da ga financijska bez razloga kopa. Na kraju je moja firma propala i sad sam na burzi i ne znam kako se riješiti ovoga što mi se događa – kaže Kluković, koji poreznicima pokušava dokazati da on – nije on. Sve je počelo 2. lipnja 2001., u, koje li ironije, Aleji mira. Ondje, u zagrebačkom kvartu Jarunu, provaljeno je u automobil Damira Klukovića, ukraden mu je CD i crna torbica, koju je držao u vratima i u kojoj su bili osobna, vozačka i putovnica. Isti dan prijavio je policiji krađu i u VII. policijskoj postaji dobio potvrdu u kojoj piše da je ostao i bez osobne iskaznice serijskog broja 13895642. Gubitak dokumenata oglasio je u Narodnim novinama i zatim isposlovao nove isprave. Nakon pola godine, točnije, 21. prosinca, na Trgovačkom sudu zaprimljen je zahtjev za upis osnivanja društva s ograničenom odgovornošću pod nazivom Kluković gradnja d.o.o. Uređujući referent i sudac utvrdili su da je taj zahtjev osnovan jer mu je priložena sva propisana dokumentacija ovjerena kod javnog bilježnika, pa je kao jedini član i direktor društva sa sjedištem na nepostojećoj adresi u Ulici grada Vukovara 63 u sudski registar 18. siječnja sljedeće godine upisan Damir Kluković iz Zagreba, “vlasnik” osobne iskaznice serijskog broja 13895642, izdane u Policijskoj upravi zagrebačkoj. Prijavu za upis u sudski registar te sve ostale potrebne priloge sastavljao je javni bilježnik Velimir Čerić, čiji je ured u zagrebačkom naselju Dubravi. Kluković gradnja angažirala je i obrt za računovodstvene usluge. Knjigovotkinja se prisjeća velikih iznosa na ulaznim i izlaznim računima, plaćenih faktura. – Nakon godinu i pol prestali su mi se javljati i ja, naravno, nisam imala na osnovi čega predavati poreznoj njihove papire. Poreznici su me razvlačili dva-tri mjeseca, a kad su mi pokazali fotografiju Damira Klukovića, kazala sam da to nije osoba koja je dolazila k meni. Čovjek kojeg ja znam pod tim imenom je crn, markantan i zgodan muškarac. Imao je dalmatinsko-hercegovački naglasak – kaže knjigovotkinja. Račune za Kluković gradnju donosila je i žena sitnije građe, neugledna, te ponajviše debeljuškasti muškarac. Kako su rekli da se zovu, ne zna. – Taj mi je radnik kazao da ne da broj svojeg mobitela i da sve rješavam sa šefom – prisjeća se. Na račun, otvoren u Privredenoj banci, uplaćene su pozamašne svote, a markantni muškarac podizao je po 100.000 kuna jer se za tolike svote ne obavljaju dodatne provjere. Po novac je išao pet puta tjedno. Kluković gradnja, registrirana za graditeljstvo, proizvodnju i trgovinu, kupovala je, po računima, 10 tona šećera, a zatim prodavala pet puta više. Tek poslije rastumačeno je knjigovotkinji da iz faktura o prodanom silikatnom pijesku ispada da je Kluković gradnja samo jednom transkacijom uspjela prodati toga pijeska više no što ga je cijeloj bivšoj Jugoslaviji trebalo u 10 godina! U Kluković gradnji 2004. proveden je nadzor, a porezni inspektori su utvrdili da je firma promijenila sjedište i preselila se u Utrine, što nije evidentirano na Trgovačkom sudu, a moralo je biti. – Našli su samo kaslić na ulazu – prepričava Kluković. Inspektori su utvrdili da se u dostupnoj dokumentaciji Kluković gradnje ulazni računi Gramata d.d, Betonmixa d.o.o Sesvete, Tvornice šećera Virovitica d.d. u stečaju, ali da isporuke robe na osnovi tih računa nikada nije bilo. Iz Gramata su nam odgovorili da su pregledom poslovnih knjiga utvrdili kako nikada nisu poslovali s Kluković gradnjom. Željko Zadro objašnjava da Viro tvornica šećera d.d., u kojoj je predsjednik uprave, nema nikakve veze sa šećeranom u stečaju te dodaje da Viro nikada za partnera nije imao Kluković gradnju. Voditeljica ureda uprave Nexe Grupe Silvija Tomljanović odgovara da Betonmix-Zagreb, koju je preuzela Nexe grupa, nema veze s Betonmixom iz Sesveta iako su, po podacima iz sudskog registra, obje firme na istoj adresi osnovale iste osobe. Što se pak tiče izlaznih računa, inspektori su otkrili da Kluković gradnja nije knjižila dio svojih izlaznih računa za robu prodanu KTC d.o.o Križevci i Stella Maris d.o.o.o Metković te ni pripadajući PDV, a kupci su te račune knjižili i iskoristili pretporez po njima. U dvije godine računi su iznosili više od 13 milijuna kuna, a PDV je bio oko tri milijuna kuna. Knjigovotkinja kaže da je sve što joj je ostalo od dokumentacije predala poreznoj, no voditelja ureda na Trnju u dva dana nismo uspjeli dobiti, a htjeli smo ga pitati je li porezna po službenoj dužnosti taj slučaj prijavila policiji. Damir Kluković tvrdi da nisu. Tvrtku zbog koje ne spava nije ni pokušao zatvoriti jer bi to značilo da priznaje kako ju je osnovao i jer bi prije njezine likvidacije morao podmiriti dug. Nije razgovarao ni s knjigovotkinjom jer mu je tako savjetovao odvjetnik. Pravni stručnjaci kažu da je učinio sve što je trebao i da su ga državne institucije trebale ostaviti na miru onog trena kad im je pokazao potvrdu o ukradenim dokumentima. Ipak 15. ožujka 2008. donesen je prekršajni nalog po kojem Kluković mora za grijehe tvrtke platiti 400.000 kuna te još 35.000 kuna kazne kao odgovorna osoba. Voditeljica postupka Ljubinka Novaković u obrazloženju je navela da je nesporno utvrđen prekršaj, i to bez ispitivanja i provođenja glavne rasprave. – Odluka nije pravomoćna, ne mogu ništa komentirati – kazala nam je.
Ni poslije 150 uhićenih prosvjednika u zagrebačkoj Varšavskoj ulici i prikupljenih 813.000 potpisa za referendum o izmjenama Zakona o radu, prosvjedi kakvi su u posljednjih godinu i pol dana viđeni u svim dijelovima Europe, u Hrvatskoj nisu izgledni. Ništa se nije promijenilo od 1. svibnja kada je na sindikalni prosvjed došlo nekoliko desetaka ljudi. – Sadašnji prosvjedi postupno će se ugasiti. Sezona je godišnjih odmora, Zagreb se ispraznio, velike su vrućine i sve to pokazuje brojka da se u središtu grada, ispred HDZ-a i SDP-a, okupilo oko 2000 prosvjednika. Ni na jesen Laušić ne vidi mogućnost za veće prosvjede kojima bi građani izrazili nezadovoljstvo situacijom u kojoj su se našli. Sve nezadovoljstvo, kaže Laušić, Hrvati će izreći, verbalno će poduprijeti akcije, ali u njima neće sudjelovati ni kad se vrate s godišnjih odmora, a nesnosne vrućine popuste. – Ovo su minorni povodi: u Varšavskoj tri stabla i jedna zgrada, a u Zakonu o radu jedan članak zakona. Na velikim temama neće se moći okupiti ljudi. Barem ne sada. Na dnu krize građani ne prosvjeduju jer se boje. Povjesničar Ivo Banac, s druge strane, ne želi nagađati o budućnosti zaredalih prosvjeda, nego radije ističe kako su na prosvjedu u Varšavskoj bili mnogi “kojima ondje nije bilo mjesto”. – Ne znam kakve su mogućnosti onih koji traže izvanustavne mjere. Možda i imaju moć, ali tome se ne bih radovao. U konačnici, sve što ide protiv pravnog poretka ne može podržati profesor s Pravnog fakulteta – uvjeren je Banac bez prestanka ističući kako ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko ni u jednom trenutku nije pogriješio. Dapače, uvjeren je u apsolutnu ispravnost svih policijskih postupaka u središtu Zagreba.S druge strane, politolog Anđelko Milardović staje na stranu prosvjednika uvjeren da su detektirali žarišta krize pa upravo zbog toga ne isključuje masovnije akcije na zagrebačkim ulicama. – Po izboru mjesta na kojima će prosvjedovati, ispred dvije stranke koje su kolonizirale hrvatsku političku scenu, vidi se da su vođe prosvjednika osviješteni, informirani, obrazovani ljudi koji su u HDZ-u i SDP-u prepoznali generatore krize – kaže Milardović te zaključuje kako je “građanima dosta svega, i dužničkog ropstva u koje su zapali i tranzicijskih promašaja kojima su svjedoci”. – A opet, žalac vlasti duboko se zario u tkivo građana, to je neosporno. Ranko Ostojić (SDP) ističe kako su prosvjedi izgledni zbog politike Vlade te napominje kako oni ne moraju biti isključivo negativni. – Nipošto ne treba zazivati grčki scenarij. Ali, problem bi mogli biti sukobi prosvjednika s policijom. Ako su policijskom akcijom proteklih dana u Zagrebu htjeli pokazati kako su spremni na svaku vrstu prosvjeda, onda to nije dobro. Kad je riječ o dobroj policijskoj taktici, ono što se događalo u Varšavskoj posve je promašeno – kazao je Ranko Ostojić. Sindikati, koji su dosad nekoliko puta s minimalnim uspjehom usmjeravali građane k ulici, ovaj su put odabrali drukčiju metodu. Umjesto prosvjeda – referendum. – Ne želimo Grčku, ne želimo uništavanje i rušenje, time bismo naštetili samima sebi. Zato smo se i odlučili za raspisivanje referenduma umjesto prosvjeda. A toliko je golemo, i što je najgore, opravdano nezadovoljstvo u Hrvatskoj da bi svaka akcija prosvjeda uspjela. No ovaj put pokušavamo kroz institucije. Ne uspijemo li, jasno da su prosvjedi mogućnost, ali neka bude zadnja – rekao je Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata.
Plativši nekoliko srećaka instant lutrije, majka se sa smješkom okrenula svojoj sedmogodišnjoj djevojčici: – Hajde, srećice, izaberi! – ponudila je malenoj kutiju sa srećkama, a djevojčica je iz hrpe radosno izvukla jednu. – Gospođo, budite ljubazni i pokušajte me shvatiti da sam ja u prekršaju ako dijete bira srećku. Zakon, naime, izričito zabranjuje uključivanje maloljetnika u bilo koju igru na sreću – ljubazno joj se obratila prodavačica za pultom prodavaonice Hrvatske lutrije. – Bože dragi, pa ne kockamo! Ja plaćam, ja stružem, i želim da moje dijete odabere najobičniju srećku – uvrijeđeno je reagirala majka. Objašnjenja prodavačice prozvanu majku nisu smirila, a ljudi u redu iza nje uključili su se komentarima za i protiv. Uglavnom, ljutita majka iste je večeri uputila oštar mail Hrvatskoj lutriji i u njemu se požalila na to što joj se dogodilo. Lutrija se ispričala, ali činjenica je da je s Novom godinom na snagu stupio novi Zakon o igrama na sreću i nagradnim igrama koji brani sudjelovanje maloljetnicima. To znači da ne smijete poslati unuka da vam uplati loto listić, a za maloljetnike protuzakonit je i bingo. Neke novine uskoro će se pojaviti i u casinima i automat klubovima nacionalne lutrijske kuće, jer Hrvatska se lutrija okreće odgovornom priređivanju igara na sreću, načelu Europske i Svjetske lutrijske organizacije, kojih je članica. Strast za kockom može prijeći u ovisnost. Premda broj ovisnika o kocki nije toliko velik da bi šira javnost bila svjesna tog problema, njih je ipak između 0,5 i 1 posto populacije, a čak do 20 posto populacije ima manje ili više izražene probleme u odnosu na igre na sreću (problemski igrači). A ukoliko igre ponude neprimjereno, pripređivači igara na sreću snose dio krivice za povećanu pojavnost fenomena ovisnosti. Osoba koja kreće s kockanjem lako stekne iluziju da je sposobna razviti sistem za dobitnu kombinaciju i da različitim vještinama ili znanjem može anulirati faktor slučajnosti. – To možemo izbjeći ako stalno upozoravamo da je igra na sreću zabava, da je novac koji se ulaže u igru cijena zabave i da ćete ga najvjerojatnije izgubiti. Dakle, da u igru ne ulažete novac koji čuvate za režije, za djecu, školu ili drugo jer igra nije rješenje za životne probleme – navodi Nora Cecić, voditeljica Službe za društeno odgovorno poslovanje u HL. Brošure s tim uputama od jeseni će se, postupno po regijama, pojavljivati u igračnicama HL. Pored toga, sadržavat će i informacije o stvarnim mogućnostima za dobitak u određenoj igri te testove samoprocjene o sklonosti kockarskoj ovisnosti, kao i uputu kome se mogu obratiti oni koji je u sebi prepoznaju. Unutar automat klubova djelatnici će taktično i diskretno osobu sa simptomima patološke obuzetosti igrom upoznati s mogućnostima pomoći. Oni koji spoznaju da se ne mogu suzdržati, mogu pribjeći samoisključenju, pa će im uz njihovu potpisanu suglasnost biti onemogućen ulazak u casina, a identificirat će ih se fotografijom i osobnim podacima. – U takvoj izjavi stoji i da će, u slučaju da ipak uspije ući i pritom ostvari dobitak, on u cijelosti otići u humanitarne svrhe. Time se uklanja važan faktor privlačnosti – pojašnjava N. Cecić.
Najnovija istraživanja pokazuju da lijek koji uzimaju žene oboljele od raka dojke može uzrokovati prelazak tumora s jedne dojke na drugu koja je zdrava. Radi se o tamoxifenu, koji pacijentice koriste već 30-ak godina i koji se dosad smatrao lijekom koji smanjuje rizik najčešćeg oblika raka dojke. No, studija koja je objavljena u stručnom časopisu Cancer Researchu pokazuje da on može i povećati rizik od mnogo agresivnije forme tumora. Lijek tamoxifen djeluje tako da blokira aktivnost hormona estrogena, koji može stimulirati oblik tumora poznat kao estrogenski receptor pozitivnog tumora. No, studija je pokazala da lijek "u suradnji" s tumorom dojke koji nije izazvan estrogenom, tzv. estrogenski negativni tumor dojke, može dovesti do posljedica koje su mnogo teže izlječive. Znanstvenici upozoravaju da su ti zaključci još preliminarni i da je dobrobit uzimanja tamoxifena još uvijek veća od mogućnosti dobivanja drugog tumora ili popratnih pojava - poput pojave krvnih ugrušaka, infarkta ili tumora maternice. Novom je studijom prikupljena povijest uzimanja tamoxifena kod 1103 pacijentice oboljele od tumora dojke, a kojima je primarno dijagnosticiran tumor dojke estrogenski pozitivan u dobi od 40 do 79 godina i kojima je lijek dan kao terapija. Kod njih 369 razvio se i tumor druge dojke. Istraživači su u radu koristili razgovore telefonom kao i povijesti bolesti pacijenata koji su bili na dugotrajnoj terapiji tamoxifenom, koje su uspoređivali s pacijentima koji su bili na terapiji drugim lijekovima. Pokazalo se i da postoji jaka veza između dugogodišnje uporabe tamoxifena i povećanja rizika od estrogenskog receptora negativnih tumora, ali studija ne sugerira da pacijenti trebaju prestati uzimati lijek. Jasno je da lijekovi koji blokiraju estrogen, kao tamoxifen, imaju svoju ulogu i vode do poboljšanja i povećanja stope preživjelih od tumora dojke, kaže Christopehr Li iz Fred Hutchinson Cancer Research centra u Seattleu, koji je predvodio istraživačku ekipu. Bez obzira na sve, takve terapije su rizične i povećavaju rizik od estrogenski negativnog drugog tumora. No, još uvijek dobre strane takve terapije već su poznate i liječnici bi trebali preporučivati hormonalnu terapiju svim pacijentima od tumora dojke koji imaju koristi od toga. Iako danas ima i mnogo drugih lijekova sa sličnim djelovanjem, tamoxifen koji selektivno modulira receptore estrogena, pokazao se iznimno važnim u terapiji estrogen pozitivnog tumora dojke. Često se prepisuje nakon operacije karcinoma dojke, i to kod pacijentica u postmenopauzi kako bi se smanjio rizik od recidiva. Tretman tamoxifenom provodi se, inače, tijekom pet godina. U Hrvatskoj je svake godine oko 2300 novih pacijentica u kojih se otkrije rak dojke, a od ove bolesti umre godišnje oko 900 žena. Hormonski ovisan rak dojke među najčešćim je tipovima tumora dojke.
Snage ISAF-a i afganistanske vojske krenule su u noći na subotu u najveću ofenzivu protiv talibana od rušenja njihova režima 2001. DPA i Reuters izvještavaju o 15.000 vojnika uključenih u operaciju kodnog naziva Moshtarak (Zajedno) u južnoj afganistanskoj provinciji Helmand, čiji je cilj ponajprije istjerivanje talibana iz grada Marja. U prvom udaru sudjeluje 4500 marinaca, 1500 britanskih te isto toliko afganistanskih vojnika uz manje jedinice iz Kanade, Danske i Estonije. U gradu se, prema ISAF-u, utvrdilo između 400 i 1000 talibana. Talibanski zapovjednici su pak za BBC i CNN izjavili da otpor pruža 2000 pobunjenika. Prvi su grad uz 60 borbenih helikoptera prodrli marinci, nakon čega su krenuli i Britanci s oklopnim vozilima te je već ujutro osvojeno 70 % grada pri čemu je ubijeno 20 talibana. Iako je talibanski otpor slab, napredovanje je namjerno usporeno kako bi se izbjegle civilne žrtve, ali i zbog mnoštva mina koje su najjače talibansko oružje i od kojega je u prvim satima poginulo nekoliko američkih marinaca. Talibani pak navode da su se uglavnom namjerno povlačili radi izbjegavanja civilnih žrtava. Majaf je najveće područje pod kontrolom afganistanskih talibana. O važnosti i osjetljivosti operacije govori i izjava Matta Bazeleyja, zapovjednika britanskih inženjeraca, za APN da su saveznici “prodrli u samo središte (talibanskog) mraka u Afganistanu”. Afganistanski predsjednik Hamid Karzai i jučer je pozivao talibane na predaju i uključivanje u društvo, a na saveznike je apelirao na krajnji oprez te da se u što manjoj mjeri koriste zračnim udarima zbog opasnosti za civile. Procjenjuje se da je u gradu Marja u trenutku napada bilo 80.000 stanovnika, a u gradu s okolicom ukupno je 125.000 civila. Operacija, koja se zasad odvija posve prema planu, trebala bi osigurati niz gradova pod kontrolom saveznika koji bi tvorili liniju dugačku 320 km u obliku potkove. Time bi ISAF uspostavio kontrolu i nad dijelom granice s Pakistanom. Za potrebe uspostavljanja civilnog društva u sklopu operacije osigurano je i 1900 afganistanskih policajaca te brojni vladini dužnosnici koji će organizirati lokalnu vlast. Posebnu važnost operaciji daje i činjenica da na pokrajinu Helmand otpada najveći dio proizvodnje opijuma u zemlji. Afganistan je inače sa 90 % najveći svjetski proizvođač opijuma koji je pak najizdašniji izvor financiranja talibana.
Nakon što je pogledao film "Avatar", 17-godišnji Šveđanin Ivar Hill odlučio se na samoubojstvo. Filmski spektakl koji posljednjih tjedana ruši sve rekorde zarade i gledanosti diljem svijeta pokrenuo je i rijeku obožavatelja spremnih da si oduzmu život. Oni zapravo žele živjeti u divnom svijetu kakav je planet Pandora, prikazan u Cameronovu djelu, ali su svjesni da moraju ostati na Zemlji, što ih duboko deprimira. U samo nekoliko dana internetski forum koji se bavi depresijom izazvanom gledanjem "Avatara" zabilježio je više od tisuću upisa pa su administratori bili prisiljeni otvarati dodatne rasprave. – Nakon filma više ništa nije isto. Ne mogu prestati misliti o onom što se događalo, o svim suzama i drhtajima koje sam proživljavao na projekciji. Sad kad znam da ću se reinkarnirati na Pandori, ne preostaje mi drugo nego da se ubijem, piše Mike, jedan od forumaša koji je na internetu najavio samoubojstvo. Cameronovo djelo, koje je do sada zaradilo 1,4 milijarde dolara, prikazuje savršeno društvo, svojevrsnu utopiju koja na većinu gledatelja ostavlja dojam sudjelovanja u radnji filma. To psihički nestabilnijim osobama može biti velik problem, ali i opasnost od pojave suicidalnih misli. – U psihijatriji se takva reakcija naziva Wertherov sindrom, prema poznatom romanu “Patnje mladog Werthera”. Riječ je o induciranim samoubojstvima u ljudi koji nemaju dijagnosticiranih psihijatrijskih poremećaja – kaže prof. Vera Folnegović Šmalc iz Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu. Ljudima koji u trenutku prikazivanja filma ili objave knjige proživljavaju teške trenutke nudi se samoubojstvo ili potpuna bezizlaznost. – Nakon objave Werthera, zamijećen je znatan porast takvih samoubojstava. Većina njih prije samog čina danima su hodali u žutom puloveru, baš kao i Goetheov glavni junak – objasnila je prof. Šmalc. Na broj induciranih samoubojstava može utjecati i odabir vremena u kojem se prikazuju takvi filmovi. Kako tvrdi prof. Šmalc, noćni su sati najgori jer je to doba samo po sebi gluho, pa je i doživljaj filma intenzivniji.
U intervjuu za In magazin Nove TV u kojem ju je u srijedu ugostila Mirna Berend, Mia Begović otvorila je dušu te otkrila kako je, bez obzira na sve razmirice, potpuno na strani Josipa Radeljaka, oca svoje nećakinje Lane. Vlatki Pokos je poručila kako “navija za to da ostavi njezinu obitelj na miru”, a na spomen male Lane je i zaplakala. - Sve što mogu reći na Vlatkine izjave o tome kako sam Lanu rijetko viđala jest da joj nikada ne bih poželjela da jednog dana mora plaćati ručkove i večere da može vidjeti nećakinju – rekla je glumica i dodala kao je Lana čudo od djeteta te da razumije da su se kod Vlatke, dok je bila u braku s Dikanom, javili majčinski osjećaji. - Mobing se vrši nad Lanom, mojom kćeri, nada mnom i mojom pokojnom sestrom. I ja sad na neki način vršim mobing nad svojom devetgodišnjom nećakinjom pričajući ovdje o njoj – komentirala je ponašanje Vlatke Pokos, ali i neprestano zanimanje medija za njezinu obitelj. Priznala je i kako nije sigurna je li, kao njezina teta, učinila sve što je mogla da zašititi malu Lanu. - Molim sve medije da Lanu ostave na miru, da nam pomognu da ostane u ovoj zemlji jer da je ona moja dijete, ja bih je poslala u inozemstvo – rekla je glumica koja nije propustila kazati i kako potpuno stoji iza svoje kćeri Maje Lene koju je opisala kao normalnu i još uvijek zaigranu 18-godišnjakinju te odlikašicu u školi. Na pitanje Mirne Berend vjeruje li da je Vlatka zaista zlostavljala njezinu nećakinju odgovorila je samo da je Lana istinoljubiva djevojčica te da će Vlatka morati sama sebi položiti račune i možda se jednog dana ispričati Lani. Mia se osvrnula i na svoga bivšeg šogora rekavši kako je u cijeloj sapunici Dikan-Dolores-Vlatka potpuno na Dikanovoj strani te da zna kako on čini sve što misli da je najbolje za njegovu kćer. - Dikan je volio Enu i ona je voljela njega. Njezinom smrću je doživio strašnu tragediju i nosio se s time kako je najbolje znao – rekla je Mia Begović.
Osiguranim snijegom, suncem, položajem na jugu - i sa pregršt iznenađenja. Tako se Nassfeld, koruška najveća skijaška destinacija i jedno od 10 najboljih austrijskih skijališta, ove godine predstavlja svojim gostima. Beskrajno mnogo sunčanih sati, gomile snijega, široke staze, ugodne planinske kolibe, zabava uz après-ski te ukusna kuhinja na sjecištu triju zemalja, Austrije, Italije i Slovenije - za savršen zimski odmor . 30 najmodernijih žičara – uključujući 5 gondola, 4 šesterosjedežnice, od kojih je jedna grijana, te 4 četverosjedežnice - čine Nassfeld ugodnim eldoradom za jureće skijaše i bordere. Vrhunac je Millennium-Express: najduža gondola u Alpama, koja prevozi putnike u samo 17 minuta od Tröpolach-a u dolini Gail, dužinom od 6.000 metrara i na visini od 1.309 metara, sve do Kofelplatz Madritsche (2.000 m nadmorske visine). S planine se ponovno možete spustiti ili sa Millennium-Express-om ili “Carniom“, 7,6 km dugom stazom, čija najniža trećina sa svojih 2,2 km, svake srijede postaje najduža osvijetljena alpska staza za noćno skijanje. Svi gosti koji nisu smješteni u blizini početne stanice Millennium-Express-a, biti će do nje prevezeni besplatnim autobusom. Autobus, koji također besplatno mogu koristiti i skijaši trkači, sanjkaši, klizači i planinari, svakodnevno vozi nekoliko ruta kroz Gailtal, Gitschtal i od Weissensee-a, do odredišta, uključujući i početnu stanicu Millennium-Express-a. Skijaši i snowboarderi usmjerit će svoj pogled prema 110 kilometara, uvijek odlično pripremljenih, skijaških staza. Kada se govori o pripremljenosti staza, Nassfeld je uvijek na prvom mjestu, a to potvrđuju i profesionalni skijaši, mahom reprezentativci iz drugih regija, koji sa sobom kući ponesu pokoji savjet o održavanju staza. Nezavisna komisija svake godine ocjenjuje vrhunsku kvalitetu održavanja staza, njihovu sigurnost te dodjeljuje pečat kvalitete. Proteklih su godina staze proširene, pružajući tako entuzijastima zimskih sportova još više prostora i još veću sigurnost na 2,8 milijuna m2. Zahvaljujući zavidnoj geografskoj poziciji južno od Alpa a sjeverno od Sredozemlja, stvorila se jedinstvena snježna mikroklima, tzv. „Đenovska ciklona“ od koje Nassfeld ima velike koristi. Pogodna mikroklima konstantno opskrbljuje područje, pretežno na 1.400 pa sve do 2.000 m nadmorske visine, novim snijegom. To se također odnosi na 7,6 km dugačku stazu koja vodi do Tröpolach-a u dolini Gail. Time je, sasvim slučajno, Nassfeld zaradio nadimak “koruška Snježna rupa”. Ukoliko nema dovoljno prirodnog snijega, topovi su uvijek spremni za pomoć. Vrhunski snijeg od početka prosinca pa sve do sredine travnja je zagarantiran. U isto vrijeme, južna strana daje Nassfeldu 850 sunčanih sati tijekom zimske sezone, 100 sati više u odnosu na Sjeverne Alpe.
Marhaba, tradicionalna riječ dobrodošlice u Omanu, dočekat će vas gdje god krenuli, dok će atmosfera mira i optimizma odmah potvrditi činjenicu kako Oman pripada jednoj od najsigurnijih zemalja Bliskog Istoka. Iskreno, ljubazno i znatiželjno stanovništvo najbolje čuva bogatu tradiciju ove raznolike zemlje smještene na Arapskom poluotoku starom oko 800 milijuna godina. Smješten na uskom pojasu između planina i mora, glavni grad Omana Muskat proteže se 50 kilometara duž Arapskog zaljeva. Gradsku panoramu krase prekrasni zlatni minareti džamija, utvrde i kule te prekrasna linija Arapskog mora. Cijeli grad podsjeća na jednu veliku utvrdu uklesanu u stijene okolnih planinskih lanaca, a samo područje Muskata i nije previše zanimljivo jer predstavlja administrativno središte i ovdje nema hotela niti ikakvih sadržaja koji bi bili od nekog turističkog interesa. No zato susjedno područje Mutrah, koje slovi i kao prava duša Muskata, čini okosnicu većine gradskih zbivanja. Ovdje se nalazi čuveni Mutrah souq, jedna od najživopisnijih tržnica u Omanu gdje je moguće kupiti gotovo sve oblike plastike s Istoka do najrazličitijih začina i rukotvorina od drveta i srebra. U Mutrahu se nalazi i najljepša gradska promenada, koja obično živne tek kad padne mrak, te većina cjenovno pristupačnijih hotela. Treći, bitniji dio grada je područje Ruwi poznatije i kao «mala Indija» gdje se nalazi najviše gradskih dućana i trgovačkih centara te svi važniji prometni terminali i gdje vlada konstantni prometni kaos i neopisiva vreva koja podsjeća na gradove jugoistočne Azije. Uz tri najvažnije cjeline Muskat, Mutrah i Ruwi, grad čine i brojne druge četvrti, neke potpuno moderne, dok druge uvelike podsjećaju na scene iz srednjeg vijeka. Kako biste u potpunosti upoznali grad i sve njegove čari bitno je ustati vrlo rano, već oko šest sati kada živnu riblje tržnice u Mutrahu. Nakon vrlo živih scena trgovanja komercijalna djelatnost nastavlja se na ostalim tržnicama čija jutarnja smjena zbog velikih vrućina traje većinom do podneva te ponovo stupa na snagu tek oko 17 sati kada sunce malo popusti. U večernjim se satima sve gradske utvrde, ali i brojne prirodne gradske stijene pretvaraju u pravu čaroliju boja te cijeli grad izgleda poput bajke. Ovo je ujedno i vrijeme kada domaće stanovništvo započinje s druženjem na otvorenom tako da se nerijetko mogu vidjeti cijele obitelji kako se zabavljaju uz piknik na zelenim gradskim površinama. Tijekom dana na ulicama Muskata gotovo da i nema ljudi, većina koja ima nešto za obaviti vozi se automobilima, a zahvaljujući vrlo jeftinom benzinu (litra benzina malo je jeftinija od kune) rijetko tko i pješači. Iako na prvi pogled Muskat djeluje pomalo dosadno, izdvojite li malo više vremena za šetnju gradom otkrit ćete zanimljiv koktel kultura, a zaželite li se pravog odmora, u samome gradu možete pronaći i predivne plaže, od kojih se najljepše nalaze u okolici najveće gradske džamije Sultan Qaboos. No tražite li uistinu egzotične pješčane plaže već dvadesetak kilometara istočno od grada nalaze se brojne osamljene uvale, ali i odlične lokacije za ronjenje.Od zanimljivijih «vodenih» izleta je i onaj koji vas vodi u posjet dupinima koji rado obitavaju u vodama Omana. Tražite li više pustinjsku avanturu, niti pola sata vožnje džipom prema unutrašnjosti imat ćete priliku uživati u predivnim pješčanim prostranstvima te otkriti život beduinskih obitelji. Brojni su i tradicionalno uređeni kampovi gdje možete prespavati te tako u potpunosti iskusiti čari pustinjskog života, ali i pravu atmosferu arapskih noći. Već nakon desetak minuta vožnje od rubnih dijelova grada započinje područje kamene pustinje i što se više udaljavate od grada postajete svjesni da je Muskat još samo jedan od onih gradova koje su usred pustinje mukotrpno stvorile ljudske ruke. No ako se pri posjetu Omanu ne odmaknete od Muskata, vjerojatno nećete ni pomisliti da se pustinjski krajolik nalazi negdje u blizini. Naime, većina grada prekrivena je izvanredno održavanim zelenim površinama, a rubovi glavne gradske avenije Madinat al-Sultan Qaboos ukrašeni su cvijećem koje kao da prkosi okolnom kamenom krajoliku. Najpoznatiji festival koji se održava svake godine između siječnja i veljače te predstavlja idealnu priliku za posjetioce da dožive istinsku tradiciju Omana, njegovu kulturu, ali i današnjicu koja nije nimalo promijenila duh i moral ljudi. Uz brojne nastupe uživo, izložbe i prezentacije, festival također posjećuju i inozemni izlagači kojih je svake godine sve više. Uz tradicionalni dio ovdje ćete također naći cirkus, domaće i strane glazbene zvijezde, zabavne parkove, natjecanja i sve druge finese suvremenog svijeta.
Button je iskoristio sve slabosti koje su danas pokazali njegovi konkurentni, a posebno Sebastian Vettel. Mladi Nijemac ponovno je ispao veliki gubitnik. 26 krugova bio je vodeći, ali blokada kočnica bila je dovoljna da ode u šljunak i završi u pijesku. - Šteta, imali smo utrku pod kontrolom, ali lagano mi već ide na živce cijela ova situacija. Svi se trudimo, a rezultati izostaju. Moramo nadići probleme i u Maleziji napokon pobijediti - rekao je Vettel. Odličnom vožnjom do drugog mjesta došao je Robert Kubica, a iza sebe je ostavio dvojac Ferrarija, Felipea Massu i Fernanda Alonsa. Brazilac u Ferrariju nije krio oduševljenje drugim postoljem u sezoni, te početak sezone vidio kao dobar korak ka prvom naslovu u karijeri. - Znam koliko je u prošlosti bilo važno što nisam osvajao bodove na početku prvenstva. Ekipa je napravila odličan posao i sretan sam što sam osvojio treće mjesto u ovako teškoj utrci - rekao je Massa. Lewis Hamilton i Mark Webber do posljednjeg kruga pratili su Alonsa, ali njihov napad nije uspio, već je došlo do međusobnog kontakta, a to je iskoristio Nico Rosberg i došao do petog mjesta. Svjetski prvak iz 2008. godine na kraju se morao zadovoljiti šestim mjestom, a Mark Webber devetim. - Sretan sam s poslom koji sam napravio. To je bila jedna od najboljih vožnji mog života, ali strategija momčadi bila je kriva. Jedino sam ja išao u boks, kad nitko drugi nije - nakon utrke bio je ljut Hamilton. Force India ponovno je došla do bodova, a to im je sedmim mjestom omogućio Tonio Liuzzi. Rubens Barrichello je uspio doći do osmog mjesta, a Michael Schumacher je unatoč velikim problemima koje je imao za vrijeme utrke, osvojio jedan bod. - Incident na startu mi je kreirao utrku, iako mogu reći da sam imao jako dobro vožnju danas. Bilo je vrlo obećavajuće i imam dobar osjećaj što se tiče sljedećih utrka - rekao je Schumi. Start se pokazao ključnim, Fernando Alonso je jako loše startao i okrenuo se u prvom zavoju, došlo je do kontakta i obojica su završila na začelju poretka. U drugom krugu na stazu je nakon sudara Hulkenberga i Kobayashija morao sigurnosnih automobil. Većina momčadi to je iskoristila za odlazak u boks, a veliki pobjednik ispao je Jenson Button, koji je pogodio s gumama, s kišnih otišao na suhe i uspio iskoristiti sve greške svojih konkurenata i doći do pobjede. - Mislio sam da sam napravio katastrofalni poziv boksu, ali na kraju se pokazao kao odličan. Nakon što sam pronašao brzinu, počeo sam se osjećati dobro na stazi - rekao je Button. - Trebalo je imati hrabrosti pozvati taj potez. Treća utrka sezone vozi se već sljedeći vikend, a na redu je Velika nagrada Malezije.
Nakon poraza od Lyona u prvom kolu 0:1 Fiorentina nema pravo na novi kiks, a protivnik definitivno nije ekipa protiv koje se mogu voditi. U Firencu stiže Liverpool koji je prije dva tjedna minimalno svladao Debrecen. Fiorentina nikad Italiji nije izgubila od engleskih klubova, a za nastavak te tradicije morat će se pobrinuti bez svojeg najboljeg igrača Alberta Gilardina. Fiorentina je u 28. minuti uspjela doći do vodstva, a strijelac pogotka bio je Jovetić. Samo devet minuta kasnije isti je igrač uspio povećati vodstvo domaćina na 2:0. Debrecen je veliku stvar napravio već samim ulaskom u Ligu prvaka, a u prvom kolu pružili su odličan otpor Liverpoolu na Anfieldu. Lyon je veliki favorit u Mađarskoj, a u lov po nova tri boda morat će bez Andersona, Boumsonga i Delgada. Ulogu favorita Lyon je vrlo brzo okrunio pogotkom. Kim Källstrom je već u 3. minuti pogodio za 0:1. U 13. minuti već je 2:0 i čini se da Debrecenu prijeti prava katastrofa. Strijelac drugog gola je Pjanić. U 24. minuti Sidnei Govou zabio je i treći pogodak za Lyon i time definitivno riješio pitanje pobjednika u Mađarskoj. Gomis je u 51. minuti zabio i četvrti gol za Lyon. Utakmica u kojoj je Barcelona apsolutni favorit, ali povijest ovih dvoboja nas ući da to nužno ne znači i njihovu pobjedu. U osam međusobnih dvoboja nije bilo neriješenog rezultata, a svaka je momčad upisala po četiri pobjede. Bolju igru Barcelona je uspjela okruniti tek u 25. minuti, a pogodak za 1:0 zabio je Lionel Messi. Pobjedu je Barceloni u 76. mjesto potvrdio Pedro Rodriguez. Rumunjski prvak u prvom je kolu pokleknuo u Sevilli, dok su Nijemci kod kuće odigrali samo 1:1 protiv Rangersa. Stuttgart ne igra dobro u posljednje vrijeme, što bi Unirea mogla iskoristiti. Stuttgart je već u petom poveli preko Tasci koji je uspio zabiti s ruba šesnaesterca. U 48. minuti Varga je uspio domaćinima donijeti izjednačenje. Vrlo dobar rezultat iz Stuttgarta i osvojeni bod nogometaši Rangersa trebali bi danas još jednim dobrim rezultatom potvrditi protiv Seville. Španjolci imaju velikih problema s ozljedama, ali i dalje imaju respektabilnu momčad. Sevilla je u 50. minuti uspjela doći do vodstvo. Strijelac pogotka bio je Konko. U 64. minuti vodstvo Seville povećao je Adriano. Španjolci su riješili stvar na Ibroxu. U 72. minuti zabio je Luis Fabiano. Samo dvije minute kasnije već je 4:0, a strijelac je bio Kanoute. Težak poraz Rangersa u 88. minuti ublažio je Španjolac Novo. Rangers: McGregor, Whittaker, Bougherra, Weir, Papac, Davis, McCulloch, Mendes, Rothen, Thomson, Naismith. Sevilla: Palop, Squillaci, Fernando Navarro, Escude, Lolo, Adriano Correia, Jesus Navas, Zokora, Konko, Luis Fabiano, Kanoute. Klupa: Javi Varas, Dragutinovic, Sergio Sanchez, Renato, Diego Capel, Romaric, Negredo. Arsenal je u prvom kolu uspio preokrenuti 0:2 Standarda u svoju pobjedu 3:2. Odlučujući podatak zabio je Eduardo da Silva koji će svoju priliku dočekao s klupe. Olympiacos je u prvom kolu došao do minimalne pobjede protiv Alkmaara, na Emiratesu nemaju što izgubiti, što će sigurno biti prednost grčke momčadi. Eduardo je u igru ušao u 66. minuti umjesto Čeha Tomasa Rosickog, a u 78. minuti asistirao je Nizozemcu Robinu van Persieju za pogodak i vodstvo Arsenala 1:0. Pobjedu Arsenala u 86. minuti potvrdio je Rus Andrej Aršavin. Klupa: Urko, Domi, Galitsios, Stoltidis, Oscar, Mitroglou, Giannis Papadopoulos. U sudaru momčadi koje su izgubile u prvom kolu, prednost bi trebao biti domaći teren nizozemskog prvaka na čijim vratima od prve brani Joey Didulica. AZ je na početku drugog dijela u 48. minuti preko El Hamdaouija došao do vodstva. Ipak do kraja utakmice nisu uspjeli to sačuvati i Traore je u prvoj minuti sudačke nadoknade gostima donio izjednačenje.
Hrvatska je zrela za izbore, a naša je koalicija spremna za njih kad god budu – poručio je jučer Zoran Milanović, predsjednik SDP-a, nakon sastanka Kukuriku koalicije u Belom Manastiru. Koalicija, koja od jučer ima HSU kao punopravnog člana, iskoristila je obilježavanje prve godišnjice svog postojanja i promidžbe HSU-a da pošalje poruke o sigurnoj pobjedi na izborima, o entuzijazmu i rješenjima kojima već raspolaže, ali i spremnosti da odmah po dolasku na vlast povuče ključne poteze kako bi za šest mjeseci od preuzimanja vlasti pokrenuli gospodarski ciklus, a građani nakon godinu dana osjetili prve pozitivne učinke. – Prvi put sam sastanku ove koalicije i mogu reći da osjećam mnogo energije i siguran sam da je ovo pobjednička koalicija – rekao je Silvano Hrelja, predsjednik HSU-a. No, sudeći prema raspoloženju u "Baranjskim divanima", etnoselu u kojem je sastanak održan, Kukuriku koalicija neće se povećavati za još jednog člana. O HSLS-u i njihovu izlasku iz HDZ-ove koalicije te mogućem priključenju opoziciji jučer se nije službeno razgovaralo, ali to je neslužbeno ipak bila tema. – Upoznati smo s činjenicom da je HSLS izašao, očito je da se ova Vlada osipa, Darinko Kosor obrazložio je razloge pred javnošću, ali to nije bila naša tema. Najavio je da će HSLS voditi autonomnu politiku i mi smo to primili na znanje – rekao je Milanović. Neslužbeno se međutim moglo osjetiti da HSLS nije poželjan kao punopravan član Kukuriku koalicije i da su ga većinom svi spremni prepustiti njihovoj sudbini. Iako je bilo špekulacija da ulazak HSLS-a podržava SDP i da su neki dogovori već postignuti, dojam je da vrh SDP-a nije spreman ulaziti u rasprave s partnerima oko HSLS-a. – HSLS treba ostaviti na vjetrometini. Neka vide koliko mogu postići na izborima pa nakon toga možemo razgovarati – bio je rezolutan jedan od članova koalicije koji smatra da HSLS nema nikakvu budućnost. – Spremni smo za izbore, spremni smo za kritiku Vlade, ali spremni smo i za razgovore s ovom Vladom, koja se stalno žali da joj ne želimo pružiti ruku. Ne možete pružiti ruku onome tko sam donosi odluke i provodi ih, a od druge strane traži bjanko-podršku – rekao je Milanović ponovivši da se o raspodjeli fotelja ne razgovara, ali da su konture nove vlade vidljive. – Jasno je da će to biti politička vlada, ali i vlada sposobnih i stručnih ljudi – poručili su jučer. Oni su svjesni da sadašnja Vlada još uvijek ima većinu u Saboru i da je to temelj njezine stabilnosti. – Broj ruku u Saboru tehničko je pitanje i tu Vlada još uvijek ima dovoljno za opstanak. Političko je međutim pitanje koliko će dugo preostali koalicijski partneri dijeliti odgovornost za HDZ-ovu politiku. Ne želim reći da nam je drago što se ovo osipanje događa, ali nije nam ni krivo – rekao je Milanović. Nije želio nagađati o vremenu mogućih izbora. Neslužbeno se međutim moglo čuti da im destabilizacija Vlade na jesen ne bi bila mrska. – Daljnji izlasci iz Vlade bit će prije svega moralno pitanje. Šemso Tanković je, kako kaže, spreman, ne znamo kako "diše" Furio Radin, vidjet ćemo što će odlučiti SDSS. Nekako mi se čini da bi o njihovu potezu mogli ovisiti i izbori. Jesen je dobro vrijeme za izlazak jer bi tako natjerali HDZ da raspiše izbore za proljeće sljedeće godine – nagađaju u koaliciji. Dojam je da im se ne žuri, da trebaju još nešto vremena da međusobno slože kockice, ali i da bi im i te kako odgovaralo da za dva-tri mjeseca znaju točan datum izbora. – Sumnjam da će ova Vlada pasti u Saboru, ima mnogo mehanizama da se to spriječi čak i ako se bude dalje osipala jer će uskočiti rezervni igrači, ali kod građana je već pala. Mi dolazimo - uvjereni su u Kukuriku koaliciji.
Branimir Glavaš, kojega su u utorak navečer u njegovoj kući u hercegovačkim Drinovcima uhitili pripadnici policije Suda BiH, u pritvorskoj je jedinici toga suda u Sarajevu. Prema riječima njegova odvjetnika Nikice Gržića, pritvoren je jer je priznata presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom mu je za ratni zločin izrečena kazna zatvora u trajanju od osam godina, a prema Zakonu o kaznenom postupku BiH za svaku kaznu dulju od pet godina – pritvor je obvezan. Iz Suda BiH i službeno je potvrđeno da je Glavašu potvrđena kazna koju je presudio Vrhovni sud RH. Glavaš ima tri dana za podnošenje žalbe na određivanje pritvora i trideset dana za žalbu na odluku o potvrđivanju presude. Njegov odvjetnik Gržić potvrdio je da se uoči presude sastao sa svojim klijentom. Razgovarali su i o mjestu izvršenja kazne. Kazne dulje od pet godina zatvora ne mogu se služiti u Mostaru, a Glavaš nije promijenio svoju odluku. Otkako je pobjegao u BiH, najavljivao je da će kaznu služiti u Zenici. – Glavaš izgleda dobro i nema nikakvih primjedbi vezanih za način i ponašanje prema njemu tijekom uhićenja. Nije promijenio ni odluku o izdržavanju kazne, dakle Glavaš ide u Zenicu – kazao je Gržić. Odvjetnik Gržić, nakon što dobije presudu Suda BiH, uložit će žalbu na određivanje pritvora te, nakon što razmotri presudu, i žalbu na potvrđivanje kazne. Iako nije želio govoriti na što će se žaliti, može se pretpostaviti da će u žalbi navesti nepotpunost dokumenata iz presude Vrhovnog suda RH. Naime, u toj presudi nije spomenuto jedno razdoblje koje je Branimir Glavaš proveo u pritvoru u Hrvatskoj. Podsjetimo, Glavaš je u pritvoru proveo osam mjeseci, a u presudi su uračunana samo četiri mjeseca. Grudski kraj i Drinovci su, na blagdan sv. Mihovila, bili česta tema u medijima. Posebice nakon što su Glavaša preksinoć uhitili ili, kako nam rekoše susjedi, došli po Branimira. No, tek je ponetko znao da su dvojica policajaca stigla do raskrižja, upitala prve susjede za kuću (vilu) i potom krenula vozilom s latiničnim i ćiriličnim natpisom “policija”. Zanimljivo je da su i neki bliski susjedi bili iznenađeni viješću koju su doznali na teletekstu i vijestima. To se dogodilo, rekao nam je Veso Tomas, oko 18.30 sati pa bi se moglo zaključiti da je sve bilo poznato i Glavašu. Policajci su ostali oko pola sata, navodno su popili kavu dok su čekali da se Glavaš presvuče, i potom krenuli za Sarajevo. Predsjednik Mjesne zajednice Viktor Roso dan prije uhićenja razgovarao je s Glavašem. Rekao mu je, kaže, da ne bi žalio da su ga osudili u Haagu ili Beogradu. Zatvorenici iz Zenice šalju poruku da Glavaš s njima neće imati problema, a Hrvati su u tom zloglasnom zatvoru drugi po brojnosti. Ukupno ih je 63.
Premda se on toga ne može sjećati, negdje duboko u biću Damira Martina kao motivacijski perpetuum mobile titra slika vukovarskog skloništa. Član zlatnog svjetskog četverca rođen je u Vukovaru 1988., a kao trogodišnjak je u majčinu zagrljaju tri mjeseca skrivan od srpskoga granatiranja. – Vukovarskih skloništa se ne sjećam, ali sjećam se da smo potom živjeli u Njemačkoj, ali i toga da smo nakon toga nas šestero živjeli u Zagrebu u stanu od 30 kvadrata. Moram priznati da sam jedan od sretnijih Vukovaraca jer su mi svi članovi uže obitelji preživjeli – kazao nam je svjetski prvak. Kad smo prešli na vedrije teme, Damir nam se pohvalio svojom veslačkom obitelji. O tome smo razgovarali s njegovim ocem Borisom (54), također veslačem. Veslanjem se bavio i djed Stanislav (79), stariji brat Stanislav (28), ali i majka Dubravka (54). – Damirov djed počeo je veslati 1946. i bio je državni prvak, baš kao i Damirova mama, koju sam upoznao 1971. kada sam počeo veslati u Veslačkom klubu Vukovar. Moja supruga i danas vesla veteranske utrke, vozila je čak i veslački maraton osmeraca od 36 kilometara između Vukovara i Iloka – prepričao nam je Boris Martin, koji također nastupa na veteranskim natjecanjima i u njima je vrlo uspješan. Tata Boris vukovarski je branitelj, među kojima je bilo puno veslača od kojih 32 nisu doživjela neovisnu Hrvatsku. On se probio iz okupirana grada i pridružio obitelji u Zagrebu. – Otišli smo u Njemačku, gdje sam u Garmischu najprije prao tanjure, a poslije radio kućne poslove u jednom tamošnjem hotelu – prisjeća se bivši komercijalist Vupika, a danas voditelj maloprodaje Iločkih podruma. Kad je njegov sin Damir postao prvi svjetski prvak iz Vukovara u olimpijskom sportu, otac i sin su preko skype-veze pustili suze radosnice. I mama je ovaj put bila posebno emotivna. Djed Stanislav toga je dana slušao radio na dvije frekvencije, HR1 i HR2, kako bi što češće čuo unukovo ime. U kasnoj životnoj dobi unuk mu je motiv da se othrva nemalim zdravstvenim problemima jer njegovo ime želi slušati i u vijestima s Olimpijskih igara u Londonu. – Zamislite, doživio sam da mi je unuk na Eurosportu i da je, k tomu, i prvak svijeta – kazao je djed koji s bakom Nadom (77) živi u Vukovaru. Veseli i životni Slavonci znali su i proslaviti sinovo i bratovo zlato. Damirovi otac, majka i brat pozvali su u zagrebačku pivnicu "Zlatni Medo" 70-ak prijatelja i nazdravili četvercu koji se u Hrvatsku vraća u utorak. Cro Express se vraća kući, na zlatni kolosijek.
Mnogi su Zagorci nespremni dočekali gašenje analognog signala na Sljemenu. U mnogim se zagorskim domovima program od prekjučer ne emitira. Negdje zato što digitalni prijamnici nisu nabavljeni, no češće zbog toga jer ih se jednostavno nije znalo upotrijebiti. No, početak novog digitalnog doba nije iznenadio 87-godišnju Pepicu Ivanjko i njezinu 82-godišnju susjedu Mariju Ivanjko, koje već godinama kao udovice žive same na Ivanjkovu bregu u Velikoj Horvatskoj pokraj Desinića. – Ma, ja sam si taj aparat kaj se uključi v televizor nabavila odmah poslije Nove godine, ali sam odonda promijenila već tri televizora. Prvi, kaj mi ga je dal susjed iz Austrije, bil je star prek 20 let pa se pokvaril. Onda mi je sused s tavana skinul drugi, ali i taj je delal samo dva, tri tjedna, pa se i ton pokvaril. Kada mi je iz Jakovlja došel sin, rekel je da se to više ne splati popravljati pa mi je za 870 kuna kupil čisto novi i za njega taj aparat uopće ne treba. Ovak po novom slika na televizoru puno je lepša, nema više snega, samo kaj sada nemrem više gledati slovenske programe, a oni su navečer tak lepo znali zapopevati. Volim i strane serije, naročito onu lijepu Šeherezadu, ali u zadnje vrijeme slabo vidim pa mi slova s televizora hitro pobegneju – rekla je Pepica. Njezina susjeda Micika digitalnom se tehnologijom također počela služiti još prije šest mjeseci. – Kad sam dobila kupon za popust, dala sam ga poštaru, a on mi je za sto kuna donesel aparat. Na televizor mi ga je narihtala unuka, mladi znaju bolje s tim. Kaj se tiče narihtavanja programa s dva daljinska, s time više nemam problema – rekla je Micika, koja također zato što dobro ne vidi "lovi" po programima uglavnom "domaću produkciju", no i njoj je navečer za oko zapela lijepa Šeherezada. I dok su Pepica i Micika već duboko zašle u digitalno doba, njihova susjeda s kraja sela, 84-godišnja Branka Pilko, umjesto da uživa u "1001 noći" navečer mora iti spat. Digitalni prijamnik još nema. – Baš sam poslije ručka gledala televiziju i odjedanput mi je slika nestala i pojavilo se ovo kaj nekaj piše. Teško mi je prvu noć navečer bilo bez televizije. Muž mi je umro još prije 35 let, tu sam sama na kraju sela, imam samo pesa i par kokoši. Čula sam se s kćeri u Zagrebu, valjda bu mi prek vikenda donesla to kaj treba pa bum dala dečecu susedu da mi to napravi kaj mi ne bu više tak dosadno – kaže Branka.
O tome jesu li stvoreni preduvjeti za skori dolazak srbijanskog predsjednika Borisa Tadića u Vukovar i na Ovčaru, kako će reagirati braniteljske udruge, ali i trebaju li vukovarskim borcima medalje i odlikovanja koje najavljuju iz ureda Ive Josipovića govori ratni zapovjednik Vukovara Branko Borković – Mladi Jastreb, danas član i jedan od dužnosnika HSS-a. Tadić je već dolazio u Hrvatsku. No najnoviji dolazak izgleda kao pokušaj ubrzanja procesa zajedničkog pristupa Hrvatske i Srbije i cijelog jugoistoka Europskoj uniji. To je jasno kao dan. Čini mi se da naciji treba jasno reći da je to zadatak koji je naš predsjednik Ivo Josipović dobio negdje vani, ali to sigurno nije u hrvatskom nacionalnom interesu. To govori u prilog mojoj tezi da naš predsjednik i naša premijerka ne rade na zaštiti nacionalnih interesa. Mi kao narod ne smijemo dopustiti da Vukovar ponovno bude žrtva "dviju sljubljenih strana" pod dirigentskom palicom i pokroviteljstvom Europske unije. Upravo tako. Cijelo ljeto i kasna jesen vrlo su sumorni za sve nas i našu povijest jer je to kolektivno sjećanje na sva događanja od Banovine do Vukovara. Problem je u tome što je Vukovar u ovom trenutku doveden u poziciju da bude mjesto koje se želi potopiti i prekriti slojem zemlje, da bude mjesto pomirbe bez stvorenih preduvjeta za tu pomirbu. Preduvjet je pomirbe prije svega verifikacija Vukovara unutar naše države. Doživjeli smo katarzu na način da su nas u Hrvatskoj progonili zbog obrane Vukovara, a neprijatelji su sve naše zarobljenike vodili duž Srbije po koncentracijskim logorima koji još nisu verificirani. Ne bih imao ništa protiv toga da Tadić dođe, ali da se ogradi i da osudi fašistički režim u Srbiji za vrijeme Miloševića te da se ispriča zbog srbijanske agresije na Hrvatsku i zbog žrtava koje je Hrvatska pretrpjela. Tada bi njegov dolazak imao smisla. No trebao bi donijeti i protokole o nestalima te izručiti ratne zločince koje Srbija skriva. Prije svega, i Paulin Dvor i Varivode i Pakračka Poljana teritorij su Hrvatske gdje je počinjen zločin. Počinitelji tih zločina u većem su ili manjem opsegu kažnjeni i to je unutarnja stvar RH, a ne međunarodni problem. I sama pojava Tadića u Paulinu Dvoru incidentna je situacija, kao i polaganje vijenaca države Srbije u Varivodama. Možemo govoriti o brizi za nacionalnu zajednicu Srba, ali Srbi u Hrvatskoj dio su vlasti u Hrvatskoj, a Hrvati u Srbiji nemaju ni minimum prava. Ovčara se dogodila nakon trinaestog bezuvjetnog primirja koje je potpisano u Zagrebu između dviju zaraćenih strana, uz jamstva Europske zajednice. No nakon toga povjerenika Vlade RH Marina Vidića Bilog okupatorske strane zarobile su pred očima tog istog jamca EZ koji je sukrivac za Ovčaru i sva događanja u Vukovaru. Tim je neprimjerenije trčanje u Bruxelles pod svaku cijenu i "šlepanje" Srbije. Znam da su mnogi ljudi pisali predsjedniku Ivi Josipoviću na njegov mail. No neki su mi se požalili kako im je drsko odgovorio da je na izborima dobio potporu 80 posto birača. Predsjednik me nije pitao što mislim o Tadićevu dolasku, niti je stvorio preduvjete da bismo mogli razgovarati u Hrvatskoj. Podsjećam, neke od nas nakon pada Vukovara proganjala je upravo institucije predsjednika Republike Hrvatske. Ako oni misle popiti kavu na Dunavu, na skeli ili brodu, nemam ništa protiv toga da sjednu i da popiju tu kavu. Ali protivim se i osuđujem to da odu na Ovčaru i da pljuju po našim žrtvama. To je, nažalost, vraćanje na 1991. godinu, nakon okupacije Vukovara, i ponovno proživljavanje križnog puta i konclogora Ovčare i progona i zatvaranja koje smo preživjeli nakon 1991. godine. Apsolutno smo protiv. Mnogi će ljudi pojedinačno otići prosvjedovati i oduprijeti se tomu. Upozoravam Josipovića da će vukovarskim izletom hrvatski narod i branitelji Vukovara, i živi i mrtvi, trpjeti dalekosežne negativne posljedice. Nažalost, ništa oni mene ne pitaju, iako sam bio zatvaran i proganjan te mi je oduzeto zakonsko pravo koje je drugima dano. Usprotivio sam se ideji iz ureda predsjednika Josipovića kojom se priprema rehabilitacija branitelja Vukovara. Protiv sam toga i duboko se protivim kao zapovjednik te neću dopustiti da nam podijeli "šleper" odličja i da tako olakša svoju i ne znam čiju još savjest. Nije me razočarao, ali ni iznenadio. No više me iznenađuje da sukreatorica vanjske politike premijerka Kosor nije reagirala na takav njegov potez, ali i ona je prije neki dan bila u Bruxellesu na konzultacijama. Sve se to poklapa s mojim spoznajama da je izvana "dan zadatak" kako bi se cijeli jugoistok povukao u EU, a sve se to poklapa s otvaranjem pretpristupnih pregovora za Srbiju.
Dosad nisam imao prilike vidjeti ljepote Hrvatske, ali zbog svega što sam doživio osjećam se kao kod svoje kuće. Dragi Hrvati, od srca zahvaljujem na gostoprimstvu – rekao je turski glumac Halit Ergenç tijekom predstavljanja nove promotivne kampanje “Konzum ostvaruje snove” i njezina zaštitnog lica, popularnog Onura iz serije “1001 noć”. Konferencija za novinare u Superkonzumu na zagrebačkom Črnomercu, pokazalo se, bila je daleko od protokolarne. Premda nije bilo najavljeno, Halit Ergenç neplanirano je odšetao do okupljena mnoštva svojih, među ostalim i uplakanih obožavatelja (oba spola!), fotografirao se i podijelio autogramkarte. Neki od njih zauzeli su položaje od rana jutra, osobito prodavačice iz obližnjih lokala koje su satima, “naoružane” novim frizurama, nakitom, visokim petama i make upom, nestrpljivo pocupkivale s fotoaparatima u rukama. Ulogu promotora trgovačkog lanca Halit Ergenç odigrao je savršeno, pozvavši kupce u kupnju jer će tako ući u krug odabranih koji će se s njim družiti u Istanbulu. Malo ranije toga jutra, Halit Ergenç dao je ekskluzivni intervju za Večernji list. Najprije smo ga upoznali s podatkom da je javnost, navikla na zahtjeve razmaženih zvijezda, oduševljena njegovom skromnošću pošto se doznalo da je od organizatora zatražio samo – dobar hotel. – A što bih drugo tražio? Znam da sam u Zagrebu zbog posla i da ću biti umoran, pa je sve što trebam dobar krevet, a sve što želim je naspavati se. Meni dovoljno, ja sretan – smješka se glumac i dodaje kako je o Hrvatskoj dosad znao tek po nekim povijesnim događajima i gostoljubivim ljudima u što se sad, kako kaže, i uvjerio. – Trenutačno sam na poslovnom izletu pa neće biti prilike da mnogo toga vidim, ali razmišljam o tome da se što prije vratim sa suprugom u ulozi turista – kaže Halit. Suprugu Bergüzar Korel, koja na obali Egejskog mora snima novu seriju “Beskrajna pjesma”, nije vidio dva dana i već mu, priznaje, nedostaje. Ali ne, nije ni izbliza ljubomoran kao njegov lik Onur. – Smatram da za ljubomoru mora postojati jako dobar razlog pa prije nego što bih je pokazao, dobro bih razmislio. Ljubomora razara vezu – kaže Halit, koji ipak ima ponešto zajedničko s Onurom: sklonost romantici. Stoga je Pablo Neruda visoko na popisu njegovih omiljenih autora. Kako se snalazi u trenucima kad je sam u kući, prepušten sebi? – Prilično sam vješt u kućanskim poslovima, čak i kuham. Nije baš da je na meniju sarma, ali rižota su moja specijalnost, a kao i svaki muškarac, ekspert sam za meso – otkriva Halit koji tvrdi da, za razliku od Onura, nije gazda u svojoj kući. – Gazda je naš sin Ali, koji ne mora čak ni plakati da bi njegova riječ bila zadnja – kaže glumac koji zasad ne planira proširiti obitelj. – Bergüzar je prezaposlena, i ja se pripremam za snimanje “Sulejmana Veličanstvenog”, a djetetu je potrebna pažnja. U ovom razdoblju života, Ali neće dobiti brata ni sestru, ali u budućnosti tome se jako nadamo – kaže Halit. Očinstvo u 40-ima nije ga, kaže, zateklo nespremnog. – Neopisivo sam sretan. Da sam postao otac dok sam bio mlađi, vjerojatno ne bih znao osjetiti ono što sada osjećam. Sin me učinio boljim čovjekom – priznaje glumac koji je tijekom snimanja serije “1001 noć” pronašao ljubav, ali i izgubio dvije bliske osobe – oca i nećakinju. Čemu su ga u životu poučili gubici? – Da je život kratak i da trebamo voljeti svoje voljene, to sam naučio. Uvijek se trudim u svakome zlu pronaći nešto dobro. Drukčije ne bih mogao živjeti, mislim da trebamo učiti od svega što nam život nosi – kaže Halit, kojemu je ljubav s Bergüzar stigla kao nagrada za sve samoće, lutanja i tragedije, baš kao i popularnost u dalekoj mu Hrvatskoj.
Svjetski dan Alzheimerove bolesti, koji se obilježava 21. rujna, oboljeli mogu dočekati uz novu nadu u lijek za ovu neizlječivu, degenerativnu bolest mozga. Svjetski su mediji, naime, u četvrtak bombastično popratili objavljene rezultate istraživanja prema kojima bi vitamin B mogao dvostruko usporiti smanjivanje mozga u starijih osoba. Britanci, koji su istraživanje proveli, vitamin B, zbog njegove pristupačnosti, već zovu “lijekom za 10 penija”. Za vitamin B, odnosno vitamine B-kompleksa, već se odavna zna da mogu biti korisni kod Alzheimerove bolesti, a često se upotrebljavaju i vitamini C i E. No, dosad nije bilo sustavnih istraživanja. Prema studiji koju je nad 186 osoba proveo Oxford Project, smanjivanje mozga oboljelih od Alzheimera usporeno je 30, a čak i do 50 posto u onih koji su dobivali visoke doze vitamina B, odnosno folne kiseline, B6 i B12 u obliku dodataka prehrani. – Bilo bi vrlo pozitivno kad bi vitamin B uistinu bio toliko učinkovit jer bi to bila vrlo jeftina terapija – pozitivno je na vijest o istraživanju reagirao doc. dr. sc. Ninoslav Mimica, psihijatar, te predsjednik Udruge za Alzheimerovu bolest. – Dosad su postojala određena vjerovanja kako vitamini mogu pomoći, ali obično ih se propisuje tek kad su simptomi Alzheimerove bolesti očiti, što je prekasno za preventivu – ističe dr. Mimica. Rezultati istraživanja za koje se liječnici slažu da je premašilo sva realna očekivanja revolucionarni su zbog toga jer bi se upozorilo na način kako zaštititi mozak, a upravo to, čini se, rade ovi vitamini. Naime, brže smanjivanje mozga povezuje se s visokim razinama homocisteina, tvari koja se nalazi u krvi, a određeni vitamini B-kompleksa kontroliraju razinu te tvari. – Nedostatak folne kiseline smatra se najčešćim uzrokom povišena homocisteina, a folna kiselina u dozi od 400 µg – 1 mg dobra je strategija prevencije i terapije. No ovu dozu teško je doseći svakodnevnom prehranom te su uz adekvatnu prehranu dodaci prehrani sigurnije rješenje. Kao terapija hiperhomocisteinemije, folnoj kiselini dodaju se i vitamini B6 (5 mg) i B12 (1 mg) – objašnjava nutricionistica Darija Vranešić Bender. Vitamini B- kompleksa mogu se inače naći u mesu, ribi, jajima i zelenom povrću. Uz ove spoznaje te s obzirom na to da je riječ o vitaminima, a ne lijekovima, prevencija od Alzheimerove bolesti mogla bi započeti već pri dijagnosticiranju blagog kognitivnog oštećenja mozga, početnom stadiju demencije. Nakon 60. godine mozak se, inače, prirodnim putem smanjuje za pola posto godišnje, ali blago kognitivno oštećenje brzinu udvostručuje, a s Alzheimerovom je bolešću čak 2,5 posto u godini. Smanjenje od 50% bilo bi značajno. Ako nova istraživanja, koja su svakako potrebna, pokažu da je ovo valjan lijek za Alzheimerovu bolest, to će značiti da vitamini mogu učiniti što farmaceutske kuće i znanstvenici dosad, usprkos silnom novcu utrošenom u istraživanja, nisu uspjeli postići lijekovima.
Posljednja zbivanja, uključujući i uhićenje Mladena Barišića, loša su za HDZ, a dobra za Jadranku Kosor. Odlučila je ići na personaliziranu kampanju, sve preuzeti na sebe i na taj se način suprotstaviti šefu opozicije Zoranu Milanoviću. Kosorova je u ovom trenutku zaigrala “va banque”. To je opasno, ali ako uspije, njezin će dobitak biti najveći – komentirao je analitičar Žarko Puhovski stanje u HDZ-u nakon uhićenja Mladena Barišića. I Puhovski se, kao i ostali sugovornici, ograđuje da je svatko nevin dok se ne dokaže suprotno, pa tako i Mladen Barišić. – U Hrvatskoj se potraga za pravdom često svodi na linč. U javnosti se često traže brzi rezultati, mediji za nekoga kažu da je lopov, i to se uzme zdravo za gotovo, pa ispada da je dokazivanje krivnje na sudu nebitno. No riječ je o kompleksnom poslu istrage i dokazivanja – objašnjava Puhovski. Zorislav Antun Petrović iz Transparency Internationala smatra da je uvijek dobro da se represivna tijela zainteresiraju za ljude za koje postoje opravdane indicije da su se na čudan način obogatili. – Posebno ohrabruje kada se represivni aparat bavi ljudima koji su bili ili jesu politički moćni, a za svako demokratsko društvo koje teži pravdi posebno je važno da se pažljivo kontroliraju političke stranke. U konkretnom slučaju za HDZ sigurno nije dobro da se njezini članovi uhićuju, ali u načelu gledajući, dobro je razriješiti sve sumnjive slučajeve – kaže Petrović. U GONG-u, koji već dugo upozorava na netransparentnost financiranja političkih kampanja, vrlo su konkretni. Dragan Zelić kaže da se nada da će “slučaj Barišić” biti povezan i s financiranjem jedne od najjačih političkih stranaka, “jer su se već u javnosti pojavili ljudi koji svjedoče da je novac iz javnih poduzeća išao za financiranje kampanje”. – Bilo bi dobro kada bi napokon vladajuća elita pokazala da ima volje raščistiti korupciju u svojim redovima – kaže Zelić. Za analitičara Anđelka Milardovića potezi poput uhićenja Barišića dokaz su da je “dogorjelo do noktiju” i da se “pokušava provesti proces unutarnje katarze”, a što se prije to dogodi, prije će započeti i katarza na općem planu. – Sazrela je kolektivna svijest da je ovaj model neodrživ i da je potrebna transformacija društva prema vladavini prava. Prerano je govoriti o Barišićevoj krivnji, no čir je otvoren i sad će se vidjeti ima li premijerka snage ići do kraja – kaže.
Na koji način opremiti stan ili ured, koji su novi trendovi u uređivanju kuhinje i kupaonice, koje su boje i materijali u izradi namještaja “in”, samo su neka od pitanja na koja će uspješno odgovoriti 37. AMBIENTA, međunarodni sajam namještaja, unutarnjeg uređenja i prateće industrije koja se održava od 13. do 17. listopada. Sajam predstavlja veliku raznolikost proizvoda, dizajna, materijala i stilova što odlično oslikava ovu granu industrije. 520 izlagača, od kojih 273 iz inozemstva, predstavit će u 15 paviljona Zagrebačkog velesajma namještaj za stanovanje, kuhinje i kupaonice, urede kao i namještaj za opremanje objekata, proizvode i opremu za unutarnje i vanjsko uređenje, repromaterijale, strojeve i alate za drvnu industriju te ostale proizvode. Ambienta se održava pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske. Osim domaćih izlagača ove će godine sudjelovati i strani izlagači iz Austrije, Belgije, Bosne i Hercegovine, Brazila, Češke, Francuske, Indije, Italije, Kosova, Mađarske, Nizozemske, Njemačke, Poljske, Rumunjske, Rusije, Senegala, Slovenije, Srbije, Španjolske, Švicarske i Turske. Zahvaljujući svom poslovnom i snažnom promotivnom karakteru Ambienta je pravo mjesto susreta ponude i potražnje, proizvođača, trgovaca, stručnjaka, poslovnih ljudi, krajnjih korisnika i medija. Ambienta je važna za razvoj kulture stanovanja uopće, pa pored izlagača namještaja okuplja sve više izlagače proizvoda za uređenje interijera. Svoje mjesto nalazi i prateća industrija, posebno ona strojeva i repromaterijala. Uz izložbeni se dio tradicionalno organiziraju brojna stručna i prateća događanja. Među njima se svojim značenjem posebice ističe Poslovni klub, susret gospodarstvenika iz drvno-prerađivačke grane s predstavnicima Vlade, koji ove godine za temu ima: Značaj sektora šumarstva i prerade drva u izlasku iz krize. Tu je i međunarodno savjetovanje na temu – Prijenos znanja u praksu kao put izlaska iz krize, a održat će se i stručni skup za nastavnike srednjih škola u obrazovnom podsektoru – Prerada i obrada drva Domaći proizvod u funkciji zdravlja, kao i onaj za arhitekte – Moderni interijeri– dizajn i tehnologija u službi opremanja. Teme okruglih stolova su: Trgovci i HDI, Certificiranje proizvoda domaće drvoprerađivačke industrije, Kako iskoristiti sredstva Eu za razvoj domaće industrije. Svoje će mjesto naći i brojna predavanja, seminari, prezentacije. Na kraju Sajma najuspješnijim izlagačima bit će dodijeljene nagrade i priznanja Mobil optimum - za najuspješnije oblikovane i tehnološki izrađene proizvode, te za cjelovitost ukupnog nastupa i za najbolje ambijentalno izlaganje. Za široku publiku se organiziraju nagradna igra i kviz na Facebooku. Pripremaju se brojne atrakcije: izložba radova učenika strukovnih škola i Šumarskog fakulteta, izložba postera, prototipova namještaja i opreme za dječje vrtiće, restauratorska radionica za drvo, međunarodna izložba keramike i stakla.
Unatoč dubokome moralnom i političkom padu HDZ-a kojemu svjedočimo iz dana u dan, pristaše te stranke pozivaju građane da i na sljedećim parlamentarnim izborima glasuju za nju. HDZ bi, kažu, trebalo opet izabrati zbog izvanredne hrabrosti njegove predsjednice i aktualne premijerke Jadranke Kosor. A Kosor je hrabra zato što nije zaustavila policijske i sudske procese protiv visokih dužnosnika HDZ-a i Vlade koji su umiješani u kriminalne afere koje tresu državu. Ako je premijerka i imala političku moć da zaustavi te procese, za to joj je sigurno nedostajala politička legitimnost. Lako se suglasiti s pristašama HDZ-a da je Kosor izvanredno hrabra političarka, ali se nemoguće suglasiti o prirodi te hrabrosti. Prvo, Kosor je pokazala izvanrednu hrabrost kad je prihvatila mjesto predsjednice Vlade, pa i predsjednice HDZ-a, jer to uvelike nadilazi njezine intelektualne, obrazovne i upravljačke sposobnosti. Tijekom dva desetljeća karijere u visokoj nacionalnoj politici ničim nije pokazala da je dorasla tim dužnostima. Nikad nije izrekla nijednu novu i zanimljivu političku ili socijalnu misao. Nikad nije koncipirala neki zapažen politički projekt. Ničim nije obilježila nijednu javnu politiku. U politici prema braniteljima, gdje je najdulje djelovala, pridonijela je nastanku polumilijunskoga braniteljskog korpusa, što moralno devastira kolektivno sjećanje na Domovinski rat i financijski rastače državu. Iz njezina poraznoga političkog salda ne izuzimam ni dogovor s Pahorom i posljedičnu slovensku deblokadu hrvatskih pristupnih pregovora s EU. Kosor je učinila ono što je mogao učiniti svatko: pristala je na slovensku političku ucjenu i odustala od načelnog stava da se međunarodni sporovi rješavaju na međunarodnim sudovima. Cijena toga njezina “uspjeha” tek će doći na naplatu. Na naplatu neće, pak, doći dugovi Ljubljanske banke hrvatskim štedišama, koje je Kosor na još jednome “uspješnom” susretu s Pahorom ugurala u sukcesijski paket, upravo onako kako Slovenci traže godinama. Njezinu su političku karijeru obilježili potpuno poslušništvo prema političkim šefovima – sublimira ga nezaboravna izreka “kud’ Sanader, tud’ i ja” – i zamorna politička retorika prepuna repetitivnih i redundantnih iskaza koji ispunjavaju misaonu prazninu. Kosorovoj, primjerice, nije dostatno da kaže kako je neku odluku donijela Vlada, nego mora kazati da je odluku donijela “vlada, cijela vlada, vlada u cijelosti, naime ja i svi moji ministri”. Nije dovoljno kazati da je nešto sigurno, nego je to “posve sigurno, apsolutno, jasno, izvjesno, nema dvojbe da će biti tako”. Takvim je svojim govorom ukrala sate i sate javnoga medijskog vremena i učvrstila uvjerenje građana da je politika posao u kojemu se beskrajno i beskorisno truća. Postavši prva premijerka u povijesti Hrvatske, nije znala iskoristiti ni tu prednost. Formalno se zauzima za ravnopravnost i dostojanstvo žena, a stvarno učvršćuje stereotipe o njima mlatarajući u javnim prigodama metlama, kuhačama, kloferima, pregačama i krumpirovim salatama. Drugo, Kosor je izvanredno hrabra političarka zato što je prihvatila najmoćniju i najodgovorniju poziciju u državi premda je tipična izborna gubitnica. Nikad nije pobijedila na iole važnim izborima. Na parlamentarnim izborima 2003. bila je nositeljica liste HDZ-a u prvoj izbornoj jedinici u Zagrebu i izgubila od Ivice Račana i SDP-a. Na sljedećim izborima 2007. opet je bila nositeljica liste HDZ-a u Zagrebu, ali ju je tada uvjerljivo porazio Zoran Milanović s listom SDP-a. Gubila je, dakle, i kad je HDZ pobjeđivao i osvajao državnu vlast. Na predsjedničkim izborima 2005. do nogu ju je potukao Stjepan Mesić osvojivši u prvom krugu 50,2 prema njezinih 18,9 posto glasova u Hrvatskoj. U drugom krugu – koji se održao zato što su pobjedu Mesiću u prvom krugu oduzeli birači iz “dijaspore” – Mesić je dobio 68,3, a Kosor 32,7 posto glasova. Nakon tog poraza Sanader ju je proglasio najuspješnijom hrvatskom političarkom svih vremena, uspješnijom i od Savke Dabčević-Kučar. Kakvi su to politički prijatelji bili! Ukratko, očit je obrazac njezine političke karijere: bespogovorno žrtvovanje za vođu. Sanader ju je ubacivao u unaprijed izgubljene bitke protiv Račana, Mesića i Milanovića, a sam se klonio izbornog sučeljavanja s njima. Budući da će na parlamentarnim izborima 2011. prvi put odlučivati o tome tko će se gdje natjecati, vidjet ćemo kamo će rasporediti samu sebe. Kosor, ukratko, ne zna što je izborna pobjeda. Ona je politički najnelegitimniji visoki državni dužnosnik u posttuđmanovskoj Hrvatskoj. Ni za predsjednicu stranke nije izabrana na demokratskim izborima, nego primitivnom aklamacijom bez premca u suvremenoj politici. Zapravo, na obje dužnosti “oporučno” ju je postavio Ivo Sanader nakon što je naprasno abdicirao, i to zato što je u njoj vidio osobu koja će mu najodanije služiti. Kosorovoj se mora priznati da je prevarila Sanadera, čovjeka koji je izigrao milijune Hrvata. Dirljivi su njezini najnoviji pokušaji da revidira svoju političku biografiju: mene, kaže, nije postavio Sanader, nego mi je mandat za sastav Vlade dao Mesić! Treće, Kosor je neviđeno hrabra političarka kad je odlučila odraditi mandat ove vlade do kraja unatoč ozbiljnim znakovima da je HDZ izgubio demokratsku legitimnost. Na lokalnim izborima 2009. ta je stranka pretrpjela niz teških stvarnih i simboličnih poraza. Poražena je u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Poražena je u Vukovaru, Đakovu, Slavonskom Brodu, Požegi, Dubrovniku, Šibeniku, Puli, Varaždinu, Čakovcu, Koprivnici. Ipak, Sanader je i nakon toga uvjeravao javnost da HDZ i svi mi s njime pobjednički “idemo dalje”, pa smo doista daleko došli. Na predsjedničkim izborima 2009./2010. HDZ je doživio pravi politički brodolom jer je njegov kandidat Andrija Hebrang ispao već u prvom krugu s jadnih 12 posto glasova. Ni lokalni ni predsjednički izbori nisu formalan razlog za odstup vlade, ali su demokratski političari, od Njemačke do Japana, prihvaćali posljedice teških političkih poraza i izvan parlamentarne arene, a odstupali su čak i zbog slabih osobnih ili stranačkih rejtinga u istraživanjima javnog mnijenja. Četvrto, Kosor je izvanredno hrabra političarka kad misli da njezina vlada treba ostati do kraja mandata, premda se guši u korupcijskim i kriminalnim skandalima i aferama kakve ova zemlja nije doživjela. Vode se sudski procesi protiv bivšega potpredsjednika Vlade Polančeca i bivšeg ministra obrane Rončevića. U USKOK-u dane provodi bivši ministar unutarnjih poslova Kirin. U pritvoru je bivši rizničar stranke Barišić. Kroz Remetinec defilira ešalon moćnih HDZ-ovaca, predsjednika i članova uprava javnih poduzeća i njihovih partnera iz privatnog sektora. Javnost bruji o umiješanosti u kriminalne aktivnosti i o istragama nad bivšim premijerom, još nekim ministrima i državnim tajnicima. Sve se to ne tiče Vlade i premijerke, jer oni navodno nisu znali kako stvarno funkcioniraju njihova stranka i država kojom vladaju. Ako se stranka i država guše u korupciji i kriminalu, a oni koji vladaju nemaju pojma o tome, jesu li oni neinteligentni, nesposobni, bezobzirni ili ponešto od svega toga? Čak je i Luka Bebić izrazio skeptičnost glede takva “apsolutnog neznanja”. Sve je očitije da je HDZ osvojio vlast 2007. u nepoštenoj političkoj utakmici. No koga briga za to? “Hrabra premijerka” neće ispustiti vlast iz svojih ruku do posljednjeg daha. Štoviše, ona i njezine pristaše misle da zaslužuje novi mandat. To se zbilja zove hrabrošću.
Znanje je prodalo više od 30.000 knjiga na netom završenom Interliberu, što je čak tri puta više nego lani. Najbolje je prošla biblioteka Knjiga dostupna svima, koja po 19,90 kuna nudi i kvalitetnu literaturu u džepnom izdanju. Na sajmu na ojem je vladala uobičajena gužva u neobično sparnim uvjetima najtraženiji su bili Gaarderov "Sofijin svijet", "Ljubavnica Rima" K. Quinn, "Jedan dan" D. Nicholsa i Zafonova "Sjena vjetra". Školska knjiga prodala je 15.000 knjiga. Najprodavaniji je "Hrvatski pravopis" Babića i Moguša, a slijede "Enciklopedija za mlade", "Italija al'dente", "Bilanca u malom prstu", "Druga strana potrošačkog raja", Zagorkina djela i "Carska kočija" Ivana Aralice. U VBZ-u su u tisućama primjeraka prodali "1001 noć" u Durakovićevu prijevodu i roman "Jedi, moli, voli" Elizabeth Gilbert. Dobro je krenula "Moć" R. Byrne i Kureishijev roman "Imam ti nešto reći". Više od tisuću primjeraka "Kolibe" W. P. Younga prodala je Naklada Ljevak. Oni su uspjeli prodati više od 300 primjeraka Tomićeva "Čuda u Poskokovoj Dragi" (koji je prodan u više od 9000 primjeraka) i 250 primjeraka novog romana Miljenka Jergovića "Psi na jezeru". U Profilu će točne podatke imati potkraj tjedna, ali bilježe znatan porast prodaje. Najbolje su se prodavale knjige Cecelie Ahern i Marine Fiorato, koja je bila i gošća Interlibera, a tražene su i "Hotel Zagorje" Ivane Simić Bodrožić te "Zeleni kvadrat" Kornelija Benyovsky-Šoštarić. U kući Vuković i Runjić prodali su više od sto primjeraka "Divljih detektiva" Roberta Bolaña, kojeg slijede "Don Rigobertove bilježnice" i "Jarčevo slavlje" Maria Vargasa Llose i novi Salman Rushdie "Luka i vatra života". Boris Runjić ističe da su skupe knjige prodavali bolje od drastično sniženih. Irena Lukšić iz Hrvatskog filološkog društva kaža da je prodaja bila trideset posto bolja nego lani. Najviše interesa izazvale su knjige polonista Zdravka Malića i zbornik "Sedamdesete". U Algoritmu su izvrsno prodavali "Ledene opekline" L. M. Bujold, "Sinoć u hotelu Château Marmont" L. Weisbergera te knjige S. Meyer, G. G. Kaya, C. von Ziegesar, Tolkiena, J. K. Rowling i K. Foletta. I Jesenski i Turk imali su bolju prodaju nego lani, a najprodavaniji im je "Rječnik sinonima hrvatskog jezika", koji je otišao u sto primjeraka. I Meandru je išlo puno bolje nego lani. Imali su puno pravih, zainteresiranih kupaca koji su tražili čak i poeziju, a kupovali su "Žene mojega oca" J. E. Agualusa i "Misiju London" A. Popova. U Frakturi je prodaja bila 25 posto veća nego lani, tj. 40 posto veća nego 2008. Najtraženiji su Larssonovi naslovi. Sysprint je prodao 1600 knjiga, a najtraženija je bilo 7. izdanje knjige Milivoja Jovančevića "Godine prve, zašto su važne" te naslovi Lindquista i Mišaka. Hoće li zbog ovih optimističnih rezultata sljedeći Interliber biti održan u civiliziranijim uvjetima?
Preostala dva kandidata koja su ostala u utrci za Pantovčak srela su se danas u zagrebačkom hotelu Sheratonu na izboru za najsrčanijeg igrača nogometne reprezentacije poslije kojeg su se srčano i sukobili oko toga tko je veći borac za pravdu. – Milana Bandića ne mogu zamisliti kao borca za pravdu, ali ostavimo to biračima – rekao je Ivo Josipović koji tvrdi da je Dragan Primorac mislio upravo na njega kada je rekao da će podržati onog predsjedničkog kandidata koji se bori za pravdu. Josipovićeve riječi komentirao je zagrebački gradonačelnik. – Ovih će se dana mnogo slušati o njegovoj pravdi. O tome neću govoriti ja, već drugi. A ako mislite na haašku pravdu, e pa onda je tu Josipović prvi borac. Ne, on je svjetski prvak – uzvratio je svome bivšem stranačkom istomišljeniku i kolegi Milan Bandić. Pitali smo ga očekuje li poslije otvorene podrške zadarskog gradonačelnika Zvonimira Vrančića i makarskog HDZ-a podršku još nekih hadezeovaca. – Hvala svima koji su me podržali. Računam na glasove onih više od 50 posto građana koji su glasovali za neovisne kandidate, ali i na glasove građana koji su glasovali za stranačke kandidate – rekao je Bandić te dodao da se nije čuo sa zadarskim gradonačelnikom niti ga kani zvati. Potom se osvrnuo i na prijetnje predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor svim članovima HDZ-a koji se ne drže stranačke stege. – Može stranačka vrhuška zabranjivati da se glasuje za nekoga, ali ipak će ljudi glasovati za koga oni hoće – rekao je Bandić. Ivo Josipović nije želio komentirati prijetnje J. Kosor neposlušnim članovima stranke. Rekao je tek da je to unutarstranačka stvar HDZ-a. No rado bi Josipović uzeo pokoji glas od HDZ-a. – U drugom krugu računam i želim sve glasove, pa i one članova i simpatizera HDZ-a jer mislim da postoji poveznica između mog programa i onoga što Vlada radi danas – rekao je Ivo Josipović. Zagrebački gradonačelnik osvrnuo se i na osnivanje novog SDP-a. – O osnivanju nove stranke ne znam ništa. Ne mislim osnivati novu stranku – tvrdi Bandić.
Kriza i krizni porez, a onda i promjena posla, koja ju je jedan mjesec ostavila bez plaće, pomrsili su planove za ljetovanje Zagrepčanki Martini (27). Kako god računala i trošak dijelila na rate, ispada da ni uz najveću štednju ne može računati na izdatak manji od 3000 kuna i na rubu je da prekriži svaku mogućnost da će ovoga ljeta vidjeti more. Kao što je, kako donosi istraživanje GfK provedeno u veljači, 48 posto građana već učinilo. Anketa među tisuću građana otkriva negativan trend i među onima koji namjeravaju putovati za godišnji odmor. Naime, u odnosu na isto vrijeme lani malobrojniji su za četiri posto. Dok je u isto doba prošle godine 56 posto hrvatskih građana imalo namjeru putovati na odmor, ove godine s takvom mišlju bavi se njih 52 posto. Kako bilo, manje želja u konačnici u pravilu znači i manje putovanja, a već lani si je putovanje priuštilo četiri posto hrvatskih građana manje nego godinu ranije. Pri tom su najviše na odmor putovali Zagrepčani i građani iz naselja s više od sto tisuća stanovnika (oko 64 posto), mladi u dobi od 14 do 24 godine, samci, visokoobrazovani i, logično, oni s većim mjesečnim prihodima. Odmor na putovanju provodi 80 posto građana koji zarađuju osjetno iznad hrvatskog prosjeka, dok je broj onih s ispodprosječnim primanjima upola manji. Ipak, većina tada, s obzirom na ograničen budžet, odsjeda kod rodbine ili prijatelja. Ove kategorije stanovništva uglavnom nema u skupini koja si tijekom jedne godine priušti više putovanja; uglavnom su iz Zagreba, visoko su obrazovani i mjesečna im primanja prelaze 9000 kuna. Kako bilo, većina onih koji su lani bili na moru bit će i ove, a porasla je skupina onih koji su se zadovoljili lavorom - pričekat će još neko vrijeme da se situacija popravi. U pripremama za ljetovanje 2010. su, dakle i dalje Zagrepčani i stanovnici velikih gradova, mlađi i visokoobrazovani, koji uspijevaju svojem kućanstvu mjesečno uprihoditi devet tisuća kuna.
Nije Ivanu Tomečaku prezime baš komplicirano, no trener Vahid Halilhodžić, nikako ne uspijeva pogoditi redoslijed slova, stalno govori Tomaček. – Tako je kad god smo bili negdje vani, dok smo bili klinci, nitko mi prezime točno nije izgovarao, ali ne obazirem se – kaže Tomečak, koji se veseli što su problemi s potrbušnicom prošli. – Možda još nisam u staroj, pravoj formi, no doći će i to, samo da ne dođe prekasno. Danas bi trebao igrati protiv Bruggea. – U Zagrebu su Belgijci pokazali da su opasni, dobri u svim linijama, iako mi se čini da im je obrana slabiji dio. Dojam je da vam nedostaje malo hrabrosti. – Možda mi nedostaje više samopouzdanja, shvaćam i sam da je tako. Trener je plave opisao kao naivce, kaže da nedostaje više fakina. – Slažem se, no možda je to nekakav strah od pogreške. Tomečak je u zadnjoj minuti susreta s Bruggeom imao veliku priliku. – Vidio sam i ja da svi jure, mogao sam opaliti "lažnjak", ali došao mi je igrač preblizu, tako da nisam ni "zacvikao", nisam napravio ništa. To je ta nesigurnost. Napredak je već što u toj utakmici nismo izgubili, mnogo je bilo sličnih koje smo izgubili. Koliko vam odgovara što Vaha dosta rotira igrače? – Dobro je to jer smo svježiji, možemo se nositi na tri fronte, a nema ozljeda, umora i prezasićenosti od lopte. Kako se u svlačionici gleda na ovu europsku sezonu? – Moramo prezimiti, i u svlačionici govorimo da tu šansu trebamo iskoristiti. Igramo dobro, uvijek nam se nešto trebalo poklopiti, a sad ovisimo samo o sebi. I svaki put kad istrčimo, svjesni smo da ćemo zabiti gol, svjesni smo snage. I kako utakmica odmiče, samopouzdanje nam raste. Imamo osjećaj moći. – Donio nam je smirenost. A u svlačionici su sjajni odnosi. Svi dolazimo i više od sat vremena prije treninga, igramo u dvorani, možemo raditi što želimo, stalno se nešto događa. I sad smo puno više na stadionu, ondje često i ručamo, više smo zajedno, a to se pokazalo vrlo važnim.
Želite li da se vaša djeca hrane zdravo i da u tijelo ne unose goleme količine pesticida kojima obiluje većina hrane koja nam se nudi, osmislite svoj vlastiti zeleni kvadrat! Za to ne morate imati stotine kvadrata površine, zdravu hranu možete uzgajati i na balkonu – poruka je to inženjerke agronomije Kornelije Benyovsky Šoštarić koju gledatelji znaju po korisnim reportažama o ekovrtlarstvu iz nedjeljne emisije Plodovi zemlje, a Profil joj je izdao prvu knjigu o organskom vrtu pod nazivom Zeleni kvadrat. – Još tijekom studija na Agronomskom fakultetu upoznala sam se s herbicidima, insekticidima, fungicidima i svim ostalim “cidima” te već tada znala da jednog dana moje dijete to sigurno neće staviti u usta. No, tek kada sam postala mama dogodio se onaj “klik” koji je potreban da pokrene ljude iz pasivne u aktivnu fazu. Drugim riječima, uzela sam stvari u svoje ruke i postala proizvođač vlastite hrane – objašnjava Kornelija razloge zbog kojih se bavi organskim vrtlarstvom, a koje je samo jedan oblik zdravog i ekološkog načina života kojim živi cijela obitelj. Prehrana danas više nema alternative osim prirodnog uzgoja namirnica kod kuće, kaže Kornelija, koja smatra da je moderna poljoprivreda jedan od najvećih onečišćivača suvremenog svijeta. – Umjesto da proizvodi zdravu hranu i stvara prioritet zdravog života, ona je danas prije svega sredstvo za proizvodnju novca, pa hrana često obiluje nezdravim sastojcima – govori ova moderna ekovrtlarica koja poručuje da se ležernim vrtlarenjem na stotinjak kvadrata može prehraniti svaka obitelj. Ljudi skupo plaćaju voće i povrće, a ispred kuće imaju zasađene ruže, čemprese, tulipane i lijepo uređene travnjake. Ja im nudim alternativu. Oblikujte zelene kvadrate biološke raznolikosti, uzgajajte organsko povrće uz tradicijske vrste cvijeća, pustite dvije, tri patke ili kokoši neka očiste vrt od nametnika ili, ako ne možete držati kokoši, gradite kućice za sjenice koje će napraviti istu korist kao perad. U toj varijanti ne morate rabiti nikakve insekticide. Niske mahune, blitvu, grašak, salatu, paprike, mladi luk, češnjak, peršin, bosiljak ili jagode mogu uzgojiti čak i djeca. To su jednostavne kulture koje zahtijevaju vrlo malo prostora i brige, rastu praktično same, a donose plodove i pružaju osjećaj zadovoljstva. Nema ništa ljepše nego ubrati nekoliko listića peršina s vlastitog prozora ili posegnuti za svježom paprikom iz vrta. Osim što ćete biti sigurni da jedete zdravo, bit ćete i ponosni jer ste sami nešto uzgojili. Mnogi koji nemaju vrt ili veliko dvorište misle da ne mogu uzgajati vlastitu hranu, no griješe. Mnoge kulture dobro će rasti i u tegli na balkonu, čak ćete morati uložiti manje truda (npr. nema okopavanja). Uzgojiti biljke na balkonu jednako je zabavno i ostvarivo kao i na većim površinama. Važno je da su “zelene”, dakle da u sadnji i brizi o svojem voću i povrću ne posegnete za umjetnim gnojivima, pesticidima i insekticidima. Zaboravite na razna umjetna gnojiva, najbolji posao odradit će stopostotni prirodni kompost. Inače, na kompostiranje treba gledati kao na “umjetnost” za sebe. To je veliko zadovoljstvo koje daje zdrave rezultate. Osim što reciklirate, znate da najprirodniji način potiče rast željenih kultura. Kompost će osigurati ravnomjernu opskrbu biljaka te ujedno poboljšati tlo. Kompost je bolji od umjetnog gnojiva jer on djeluje i na tlo. Pogledajte oko vrta da vidite koje su lokalne biljke. Ako za uzgoj odaberete biljke kojima vaše podneblje dobro odgovara, one će dobro rasti čak i ako ne ulažete mnogo napora. Uvijek je bolje raditi s prirodom nego se pokušavati boriti protiv nje, primjerice sadnjom egzotičnih biljaka. U vrtu, ali i na balkonu, dobro će rasti i kupine i zelena salata, a u plodovima ćete moći uživati veći dio godine. Dobro će vam uspijevati i blitva koja ne zahtijeva mnogo truda.
Sloboda rodnog izražavanja, različitost tjelesnih i seksualnih izričaja i praksi, mnogostrukost osobnih i kolektivnih identiteta kroz samodefiniciju trebaju postati i postat će dio hrvatske stvarnosti. Boriti se za rodnu slobodu – pravo svake osobe da izražava svoj rod i svoje tijelo na način koji izabere, kroz ženskost, androginost, muškost, hibridnost, nljedorečenost i rodnu kontradiktornost – znači boriti se za slobodu kao vrhunsku vrijednost koja pripada svakom čovjeku. Zagreb Pride se aktivno i svakodnevno suprotstavlja svakom ograničavanju i sputavanju naših tijela i bezbrojnosti naših rodova. U Hrvatskoj do sada jedino u Povorci ponosa LGBTIQ osoba svi ljudi mogu biti rodno slobodni i oslobođeni. Mi u Zagreb Prideu smatramo da svaka pojedinka i svaki pojedinac imaju pravo definirati svoje osobne identitete, javno ih izražavati i očekivati od društva da ih poštuje i prihvaća. Ljudska bića svojim su tijelima sposobna činiti i stvarati puno više od onoga što represivne norme tjelesnosti i izražavanja sebe kroz tijelo svakodnevno dopuštaju. To znači da neke i neki među nama nisu isključivo usredotočeni na izbor svog partnera samo na osnovi dva roda, već svoja tijela i svoju spolnost shvaćaju i žive šire, onkraj uvriježenih, opresivnih koncepata kao što su homoseksualnost ili heteroseksualnost, kategorija koje ljudsko iskustvo tijela i spolnosti svode samo na odabir spola ljubavnog ili seksualnog partnera ili partnerice. Spolni i rodni stereotipi moćna su sredstava kontrole naše slobode i stalno nas guraju u skučene kategorije kao što su muško/žensko, gej/strejt, samac/ u paru, vjenčan/nevjenčan, normalan/nenormalan, običan/čudan. Stoga, mi, LGBTIQ (lezbijke, gejevi, biseksualne, transrodne, interseksualne i queer) osobe nastojimo svojim životnim praksama i aktivističkim intervencijama probijati i razbijati opresivne granice rodnih i spolnih uloga, gradeći na taj način društvo bez tih ograničavajućih i sputavajućih kategorija. Kada dvoje ljudi izrazi sebe i svoju spolnost poljupcem u kafiću ili nekom klubu ako odgovaraju ustaljenim obrascima dopuštenog heteroseksualnog ponašanja bivaju prihvaćeni, podržani ili neprimijećeni. Kada to učinimo mi, LGBTIQ osobe te pojedinci i pojedinke koje svojim izgledom ili tijelom odudaraju od stereotipa, bivamo izbačeni, nasilno prekinuti, prekoreni, a nerijetko i pretučeni. Zagreb Pride želi da svaki uzajamno željeni i žuđeni poljubac, zagrljaj i dodir uvijek i svugdje budu izraz slobode i ljubavi. Muško-muški zagrljaj i poljubac dopušteni su na travnjaku nogometnog igrališta i na tribinama, prilikom proslave pobjede. Kada privrženost iskažu dva gej muškarca, svoj život izlažu pogibelji. Kada se na plaži skupina mladića i djevojaka sunčaju, igraju picigin, mažu jedni drugima zaštitnu kremu nitko u tome ne vidi ništa posebno, doli mladenačke igre i zavođenja. Kada grupa žena na kupalištu slobodno izražava svoje lezbijstvo, izložena je seksističkim i muško-šovinističkim nasrtajima i riziku seksualnog napastovanja, a katkad i silovanja. Kada transrodna ili transeksualna osoba policajcu ili nekoj službenoj osobi na šalteru mora pokazati svoju osobnu iskaznicu na kojoj su prisiljene imati svoj državnim propisima jedini dopušteni urođeni identitet, najčešća reakcija je podsmijeh, omalovažavanje, a nerijetko i gađenje. Te osobe društvo prisiljava i gura na svoje rubove. Zagreb Pride štiti i uvijek će štititi svaki poljubac. Sloboda izražavanja različitosti tjelesnih izraza i pluralnosti seksualnih praksi ni na koji način ne ugrožavaju nikoga, no samim svojim postojanjem izloženi/e/a smo diskriminaciji i nasilju. Imamo isključivo pravo donositi odluke o našim tijelima i nikakva ideološka, politička, zakonska, medicinska ili religijska norma ne smije kršiti integritet naših tijela protiv naše volje i kočiti što i kako želimo raditi s našim tijelima. Zagreb Pride će ovogodišnju, devetu po redu Povorku ponosa LGBTIQ osoba učiniti danom proslave i afirmacije slobode u svim njenim oblicima. Proslavimo 19. lipnja slobodu rodnog i seksualnog izražavanja. Proslavimo zajedno bezbrojnost svih rodova, mnogostrukost i bogatstvo svih tjelesnih izričaja. Proslavimo slobodu seksualnih praksi svih ljudi.
Halid Bešlić organizirao je koncert za plaćanje operacije poznatom bubnjaru Vladi Zovku Krcku, koji se skrasio se u Glini nakon što je vjetrovima rata protjeran iz Bosne i Hercegovine i rodnih Zavidovića. Tridesetak godina Krcko je profesionalno svirao bubanj u pratećim skupinama zvijezda estrade. Čuvši za njegovu bolest, pjevač Halid Bešlić velikodušno je odlučio platiti dosadašnje troškove liječenja i uz pomoć prijatelja glazbenika i Udruženja mladih "Ogledalo", početkom rujna u Sportskoj dvorani u Zavidovićima organizirao humanitarni koncert "Krcko, držimo ti fige". O koncertu je opširno pisao i Dnevni avaz u rubrici Jet set 1. rujna u članku "Halid: Večeras ću pjevati za svog Krcka", te 3. rujna u članku "Krcko, držimo ti fige". – Halid zna da sam se razbolio jer sam previše radio. Rat u Bosni i Hercegovini ostavio me bez imovine, pa sam ovako htio zaraditi za kupnju stana. Stalno sam svirao na turnejama Halida Bešlića, Harisa Džinovića, Harija Mata Harija, Mladena Vojičića Tife, Crvene jabuke i drugih zvijezda. Dok se jedan pjevač odmarao od turneje, ja sam s drugim ponovo kružio po Europi. Malo spavanja, a puno putovanja, svakonoćna svirka pod jakim svjetlima light showa, umjetna magla, dim, prašina i znoj koji oplakuje oči svakog bubnjara ostavili su traga i oči su oboljele – opisuje Krcko kako je sve počelo. Dioptrija mu je rasla na minus 21 na jednom i minus 19 na drugom oku, a u dosadašnjem liječenju prepolovljena je. Treća operacija izliječila bi mu mrežnicu i omogućila nastavak profesionalne glazbene karijere. – Uz Halida Bešlića, koji je sigurno uz Bona najveći dobrotvor u svijetu glazbe, veliku darovnicu za moje liječenje dao je i glinski ugostitelj Drago Spajić – kaže Vlado Zovko Krcko. Prilog za liječenje Vlade Zovka Krcka može se uplatiti na račun Udruženja mladih "Ogledalo" Zavidovići. Broj žiro-računa je 1610550017010049 u Raiffeisen banci u Bosni i Hercegovini.
Postoji opasnost od epidemija zbog smeća kojim je zagušen Napulj pa je u ponedjeljak u taj talijanski grad ispod vulkana Vezuva stigla posebna komisija Europske unije u službenu inspekciju. Situacija je gotovo bezizlazna. Prije deset dana u Napulju je ponovno bio talijanski premijer Silvio Berlusconi i obećao da će problem s odvozom i odlaganjem smeća riješiti za tri dana, ali situacija je sve teža. Grad se danas probudio s tri tisuće tona nepokupljenog smeća na ulicama, a ako se ubroji i napuljska okolica (pokrajina) onda se dolazi do iznosa od osam tisuća tona smeća razbacanoga po ulicama. Slika je zastrašujuća. Ulice, nogostupi, trgovi preplavljeni smećem po kojem pada strašna kiša i izgled čini još stravičnijim jer po otpadu kopaju i ptice, galebovi i golubovi, a na nekim mjestima došlo je do prave invazije štakora. Izlozi trgovina, koji se ukrašavaju za Božić, prekriveni su smećem. Imali su pravo oni koji su prije dvije godine, kada se Berlusconi prvi puta sučelio s problemom smeća u Napulju i hvalio se kako ga je riješio, kazali da je to bila samo politička propaganda. Berlusconi je na trenutak otklonio otpad s ulica (sakrio ga je pod tepih), ali nije riješio suštinski problem. Grad nema kamo odvoziti smeće. Skupljališta otpada su prepuna, a postrojenja za spaljivanje već su ugušena smećem. Spalionice i termovalorizatori u Tufinu, Giuglianu, Chiaianu i Acerri prekrcani su smećem i ne mogu više primiti ni jedan kamion otpada. Napulj treba izvoziti svoje smeće, ali ni jedan grad u Campaniji ne želi uzeti u obradu taj otpad. Svojedobno se smeće izvozilo u Njemačku. Sada se razmatra mogućnost izvoza u Španjolsku. Na izvoz smeća Italija troši milijune eura. Komisija EU treba ocijeniti stanje i u svjetlu nedavne presude Europskog suda kojom je kažnjena Italija zbog nepoštovanja europskih pravila o tretiranju smeća. Drugo, Italija u Bruxelles još nije poslala plan o intervencijama za jamčenje zdravstvene sigurnosti europskih građana u Campaniji. Gradonačelnica Napulja Rosa Russo Iervolino zatražila je hitan sastanak na razini regije. Stanje s otpadom teže je od onoga od prije dvije godine kada je Berlusconi čarobnim štapićem sakrio smeće s ulica. Problem je što ga se više nema kamo sakriti.
Kada je u javnost izišla informacija da je američka vlada sklopila nagodbu s Daimlerom, isti smo dan zatražili od američkih tijela sve materijale, ali ih do danas nismo dobili – potvrdio je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić na saborskom Odboru za pravosuđe, na kojem je branio Izvješće o radu državnih odvjetništava za 2009. godinu. Drugim riječima, od ožujka ove godine, kada je afera u javnosti i “puknula”, hrvatska strana još uvijek nema popis imena hrvatskih dužnosnika koji su primili mito od Daimlera. Bajić se osvrnuo i na aferu Hypo banke istaknuvši da su još 2007. godine slali Austriji molbe, i preko Eurojusta, da im dostave podatke, ali uzalud. Istaknuo je i da austrijska nadležna tijela nemaju podatke koje hrvatska strana traži, zbog čega se nada da će austrijski parlament u suradnji s našim saborskim pododborom učiniti sve što može kako bi od Hypo banke dobili podatke o sumnjivim računima. Bajić je predočio i podatke o stanju kriminaliteta prema kojima se vidi da je broj podnesenih kaznenih prijava u porastu od četiri posto, ali i da je 41,3 posto prijava, uglavnom nezadovoljnih građana odlukama odvjetništava, odbačeno. Na to je reagirao Nenad Stazić iz SDP-a koji je upozorio da je lažno prijavljivanje kazneno djelo, a česta je posljedica takvih prijava medijski linč. – Posebno zabrinjava kad to rade državna tijela i policija protiv dužnosnika jer je tada medijski linč još izraženiji – kaže Stazić. No Bajić mu je poručio da su tu na “skliskom terenu” jer se građani potiču da prijavljuju sumnjive radnje te da je lažno prijavljivanje teško dokazati. – Evo, mene je tužio jedan osuđenik za gospodarsko kazneno djelo. Traži 28 milijuna kuna za naknadu štete. I ja ću morati na sud i naći odvjetnika iako je osoba koja me tuži u bijegu od hrvatskog pravosuđa – istaknuo je Bajić. Otkrio je i da su državna odvjetništva lani prisluškivala telefone 873 osobe, najčešće zbog zloporabe droge, šverca preko granice i korupcijskih djela. Pohvalio se i kako je uspješnost optužnica visoka, i to u uskočkim slučajevima u 94,2 posto, a kod redovitih državnih odvjetništava 87 posto. Razlog tomu, kaže Bajić, novi je Zakon o kaznenom postupku.
- Skandalozno je da Zoran Milanović, nakon što je Ustavni sud potvrdio ustavnost Zakona o posebnom porezu, tvrdi da je taj zakon neustavan. Zabrinjava da takve tvrdnje dolaze od predsjednika SDP-a koji je pravnik, a svojim istupom pokazuje da ne poštuje odluku Ustavnoga suda. Onime što je rekao predsjednik SDP-a Milanović omalovažava odluke Ustavnoga suda, jednako kao što svojom retorikom omalovažava i sve što Vlada čini za oporavak gospodarstva - prenio je premijerkine riječi za Večernji list glasnogovornik Vlade Zlatko Mehun. Predsjednik SDP-a Zoran Milanović komentirao je danas ranije Vladinu najavu ukidanja jedne stope kriznog poreza. - Dobro je da je ukinuta ova recesijska odnosno prorecesijska, a ne antirecesijska mjera. Nažalost, nije ukinuta do kraja, a ako se zaista želi oživjeti potrošnja i pomoći gospodarstvu, krizni porez treba ukinuti u potpunosti. To je ono što smo predlagali cijelo vrijeme, no nažalost to nije učinjeno, rekao je Milanović. Ističe da krizni porez nikada nije ni trebao biti uveden. - Ne samo zato što je vjerojatno neustavan nego zato što je štetan za hrvatsko gospodarstvo. On je štetan i za proračun, ali Vlada to ne vidi. Sada je to djelomično iz taktičkih razloga ukinuto. To je smanjivanje štete, ali šteta ostaje i dalje. Krizni je porez loša stvar za hrvatsko gospodarstvo i hrvatske građane i ako se zaista žele postići nekakve mjere ekonomske politike, on treba biti ukinut u potpunosti - zaključio je šef SDP-a. - Nažalost, važne odluke koje imaju veliki učinak na standard građana i na razvoj gospodarstva donose se stihijski, diktirane ritmom dnevne politike. To nije dobro za Hrvatsku. Boraveći u Požegi na stranačkom skupu SDP-a Požeško-slavonske županije, predsjednik strane Zoran Milanović komentirao je osipanje suradnika predsjednika Ive Josipovića rekavši da je to stvar njegova ureda te da mu je osobno žao zbog odlaska Drage Pilsela. - Vlada jučer nije imala novca za vraćanje duga i plaćanje poticaja seljacima, a danas ima za ukidanje dijela kriznog poreza što pokazuje njenu dezorijentiranost ili se nešto drugo krije iza tog poteza - komentirao je Milanović najavu premijerke Jadranke Kosor o smanjenju kriznog poreza. Dodao je da su oni bili protiv uvođenja tog poreza jer on smanjuje potrošnju i opterećuje gospodarstvo pa predlaže njegovo potpuno ukidanje.
Trebalo je više od mjesec dana nakon poplave i puštanja vode u retenciju Lonjskog polja kako bi se sagledale sve posljedice velike elementarne nepogode. U potrazi za svojom stokom na slobodnoj ispaši, stočari Palanjka, Tišine, Mahova i drugih sela na lijevoj obali Save ovih su dana bili iznenađeni kad su u šumi Ostrovsko zatekli na desetke lešina. Iako se ukupan broj stradalih grla stoke još ne zna, stočari pretpostavljaju da je u šumi od visoke vode uginulo osamdesetak konja i dvadesetak goveda. Lešine su već u visokom stupnju raspadanja, pa se cijelom šumom širi neugodan miris. Nema sumnje da je stoka, bježeći od vode, tražila više područje i okupila se u šumi. Opkoljeni vodom koja je i dalje naglo rasla jer je probijen savski nasip kod Palanjka, konji i goveda hranili su se korom drveća. Na kraju su smrt našli u visokoj vodi. – Samo u 24 sata vodeni val narastao je na metar i pol, pa je bilo prekasno da izvučemo svu stoku. Osim toga, u to smo vrijeme gradili zečje nasipe, dežurali na obali Save i spašavali stoku, koliko smo stigli. Spasio sam 15 vlastitih grla, ali sedam konja mi je stradalo. Pričaju da se sličan slučaj posljednji put dogodio još 1972. – kaže Željko Sertić iz Tišine. I Ivanu Gecu stradalo je sedam konja, od kojih su dva uginula kod kuće. Kaže da je zbog guste šume, u kojoj su se mnogi konji i krave upetljali u grmlje i nisu se mogli izvući, stoku bilo vrlo teško spašavati. Na mnogim lešinama još su vidljive teške ozljede na nogama. Jučer su u šumi očevid obavili veterinarska inspekcija, predstavnici Hrvatskih voda, Agroproteinke i lokalne samouprave. Glavna je tema bila kako sanirati nepristupačni teren. Pomoć u radovima najavili su i predstavnici Hrvatskih voda. – Do sada smo locirali šezdesetak grla uginule stoke, od čega je 90 posto konja. Rad nastavljamo jer zbog moguće zaraze moramo pronaći svaku lešinu. Budući da su u raspadajućem stanju, ne može ih preuzeti Agroproteinka, već ih treba zakopati na licu mjesta. S Hrvatskim šumama dogovorit ćemo probijanje puta, kako bi pristupila mehanizacija – kaže viši državni veterinarski inspektor s uredom u Sisku Luka Grbeša. Međutim, i sami stočari priznaju da se, unatoč izvanrednim uvjetima, moglo i trebalo reagirati brže. Kažu da nisu očekivali tako brz porast vodostaja. Usto, na pašnjacima je i stoka tzv. vikend stočara, koji žive u drugim mjestima, ubiru poticaje, a stoku ostavljaju na slobodnoj ispaši ne pitajući za nju do dolaska zime. Javna je tajna da dio stočara uzima konje i goveda samo radi godišnjih poticaja. Naime, puštajući stoku na otvorenu ispašu i nemaju nikakvih troškova niti moraju ikakvu brigu voditi o njima. Konja kupe za 8000 kuna, a isplate ga kroz poticaje za dvije godine. Tako se i može dogoditi da, kao nedavno na sunjskom području, krave leže tjednima prije nego što vlasnik uopće uoči da su mu grla uginula. Tako je i u ovom slučaju dio sada uginule stoke jednostavno bio prepušten sam sebi, no voda ih je svladala. (dp/VLM)
Već danima ne prestaje sanaderomanija. A kako i ne bi kad trenutačni politički spektakl djeluje kao preokret u nekoj sapunici ili vježba iz kuhanja. Ozbiljno političko pitanje sada se predstavlja tek kao usputna epizoda u kojoj glavni kuhar odlazi na odmor, a pomoćna kuharica može preuzeti kuhaču. Poanta je u tome, kako to lucidno opisuje Katarina Luketić u novom broju Zareza, da se nešto što je u svojoj srži neviđeni politički skandal predstavlja kao najnormalnija stvar: „Hadezeova mašinerija trenutno radi na tome da se ono što je nedopustivo, skandalozno i sramotno bahato kao što je neobjašnjiva premijerova ostavka prikaže kao sjajan, hrabar i vidovit politički potez. Ili pak na tome da se ono što je opasno i što nas unazađuje kao pad vlade u vrijeme recesije preoblikuje u normalno iskustvo koje će nas ojačati.“ To je najbolje potvrdio nedavni sabor HDZ-a. Premda su Sanaderu puna usta recesije i brige za „narod“, spektakl u Areni navodno je stajao čak 700.000 kuna. Premda HDZ čak u svom nazivu ima ono „demokratska“, sabor je održan kao da je riječ o boljševičkom partijskom skupu gdje je sve, čak i glasanje, već unaprijed dogovoreno. U tom kontekstu nije ni čudno što je država doslovno prezrela studentsku pobunu u proljeće ove godine jer plenume resi forma izravne demokracije, a sabor HDZ-a održan je pod formom koja je sve samo ne demokratska. A zašto bi i bila? Ako premijer svoju funkciju može napustiti bez ikakva opravdanja, zašto bi njegova nasljednica na tu funkciju uopće i došla legitimnim demokratskim putem? Ili kako je to rekao sada već bivši premijer: “Hrvatskoj je potreban šok. Među građanima Hrvatske nije sazrelo uvjerenje o nužnosti radikalna zaokreta od dosadašnjeg načina života i rada… Možda će moje povlačenje iz politike pridonijeti tomu da se građani Hrvatske napokon suoče s realnošću i s nužnošću radikalnih promjena te drastičnog zaokreta u svim sferama života.” E, pa, hvala! Sanader se, dakle, zapravo žrtvovao za nas i poput Isusa – svojom žrtvom – upozorio na nužnost radikalne promjene. No dok nas, obične građane, na jesen očekuje „stezanje remena“, bivšem će premijeru i dalje na račun sjedati nekoliko prosječnih plaća. Pa ipak, svojom je izjavom Sanader, vjerojatno i ne znajući, otkrio ono što se trenutačno događa – a to je ono što Naomi Klein naziva „doktrinom šoka“. Simptomatično je, naime, da Rohatinski baš sada ističe potrebu za posudbom 42 milijarde kuna i da se upravo sa Sanaderovim odlaskom ponovno aktualizirao mogući dolazak MMF-a, institucije koja je mnoge države pod krinkom „spasa“ dovela na rub propasti. Sanader pritom situaciju ponovno „normalizira“ izjavama poput „Kosor zna sve oko rebalansa, a ja idem na odmor“. Najava da će novi Zakon o radu biti poslan u saborsku proceduru po hitnom postupku do 15. srpnja možda je još jedna potvrda da neoliberalizam u Hrvatsku ulazi na mala vrata, kao što je Sanader izišao na velika. Jer Zakon o radu koji dopušta zapošljavanje na određeno vrijeme bez ikakva ograničenja samo bi omogućio poslodavcima da se koriste najgorim neoliberalnim metodama koje radnike jednostavnu svode na robu s pokretne trake. Dovoljno je spomenuti da bi se u tom novom zakonu, prema prijedlogu poslodavaca, mogle naći stavke kao što su zabrana stanke za ručak od trideset minuta te ubrajanje blagdana u dane godišnjeg odmora. Znači, na jesen će se plaće sigurno sniziti, a istodobno bi se tržište rada moglo brutalno prilagoditi neoliberalnom postulatu što većeg maksimiranja profita nauštrb radnika. Ako još dođe i MMF, pa „usput“ počne rasprodaja preostalih prirodnih resursa (prvi je korak već učinjen kada je Coca-Cola kupila Bistru), onda nas doista očekuje crna jesen. A sve o čemu govorimo odlazak je Sanadera kao da je riječ o sapunici. „Vrući krumpir“ tako je, baš kao što je najavila Jadranka, doista postao „krumpir-salata“, a vladajući zadovoljno trljaju ruke što se čitava javnost zabavlja kao da gleda „Večeru za pet“.
I dok su se i najveći podravski i bilogorski naivci i optimisti pomirili s Vladinom odlukom s kraja rujna, da u 30 investicijskih projekata koji bi trebali aktivirati gospodarstvo RH nema gradnje Podravsko-bilogorskog ipsilona, ovih se dana iz lokalnih političkih krugova uvjerava javnost kako se ta autocesta – ipak gradi. Štoviše, sa sastanka u križevačkoj gradskoj upravi na kojem su bili predstavnici Hrvatskih autocesta, Hrvatskih cesta i projektantskih tvrtki, naglašeno je da se radi na ishođenju novih dokumenata za pravac A-12 do samih Križevaca. – Intenzivno se radi na pripremama za izgradnju trase do Križevaca, ima tu problema s imovinsko-pravnim odnosima i s istražno-arheološkim radovima i s izmjenama i dopunama dokumentacije – prenio je na Radio Križevcima dojmove gradonačelnik Branko Hrg. No, u svim nastojanjima da se regiji konačno “dopelja” obećavana prometnica, koju je lani na svečanom otvaranju početka radova bivši premijer Ivo Sanader etiketirao i kao “cestu protiv hrvatskog jala, provoditeljima je očito izmaknuo i pokoji rok jer građevinska dozvola za nadvožnjak, koji bi trebao biti iznad željezničke pruge u Križevcima kao objekt na kraku A-12, je – istekla! Hrg će kazati da su tu “Hrvatske ceste definitivno pogriješile, jer nije smjela isteći dozvola, trebali su samo papir napisati, jer su i sredstva bila osigurana”, dok iz uprave te tvrtke službenu reakciju jučer nismo uspjeli dobiti. Iako se i dalje tvrdi da se zbog ishođenja nove dozvole za nadvožnjak na dinamici gradnje neće ništa izgubiti, jasno je da je put do prve vidljive građevine na trasi prema Križevcima i Koprivnici i dalje neprokrčen. Spomenuti nadvožnjak bi, koliko se zna, trebao biti pomaknut istočnije od sadašnje lokacije, više uz prugu Koprivnica-Zagreb, jer je i izlazna petlja s naplatnim kućicama zauzela više prostora, a zbog toga će lakše disati i mještani, kojima će promet ići nešto dalje od njihovih kuća. S druge strane, ipak se nešto kreće s ostalim dokumentima – rečeno je, a donekle i potvrđeno iz HAC-a, da su neke građevinske dozvole za ipsilon ishođene, a do kraja mjeseca stići će i nove, jer još traje postupak ishođenja. – Počelo je krčenje šuma oko Križevaca – neslužbeno nam je javljeno iz HAC-a, a i iz križevačke gradske uprave govore o tome da se ruši šuma na trasi u Križevačkoj Poljani. Govori se i o tome da se već radi projektna dokumentacija za autocestu dalje do Vojakovačkog Kloštra i Sokolovca te Koprivnice. Cilj je, najavljeno je, uskladiti sve aktivnosti s normalnim rokovima, no koji su to datumi se – šuti.
Plaće direktora Sektora održavanja Hrvatskih autocesta Sjepana Klarića i njegova zamjenika Željka Krapljana na mjesec dosežu do 40.000 kuna bruto. No Klarić i Krapljan unatoč tako visokim i za hrvatske prilike astronomskim plaćama i dalje primaju braniteljske mirovine. Klarić, prema našim podacima, prima još i mirovinu od 3000 kuna, a Krapljan od 6000 kuna. To su 60-postotni iznosi njihovih mirovina, na koje imaju pravo kao branitelji i ako se poslije umirovljenja opet zaposle. Klarić i Krapljan, kažu nam naši izvori, uspiju svoje direktorske plaće napuhati do 40.000 kuna preko pasivnih dežurstava, za koje na mjesec dobivaju po 10-ak tisuća kuna bruto. No osim toga, Klarić i Krapljan dodatno zarađuju i na članstvima u nadzornim odborima, pa Klarić kao član NO-a Bina Istre još dobiva, tvrde naši izvori, 4000 kuna na mjesec. Krapljan, bivši saborski zastupnik HDZ-a, kao član NO-a Luke Sisak na mjesec prima još 3000 kuna, a kao županijski vijećnik 700 kuna. U doba krize u RH, kad su mnogi ostali bez posla, plaće mnogima srezane, pa i direktorima javnih poduzeća, ti direktori u HAC-u zarađuju više nego primjerice njihov predsjednik uprave koji ima plaću od 17.000 neto. U pojedinim mjesecima njihove plaće premašuju i premijerkinu pa iznose od 27 do 28 tisuća kuna neto. Klarić je među 23 prijavljena zaposlenika HAC-a Poreznoj upravi zbog varanja na plaćanju prireza jer, iako borave i rade u Zagrebu, prirez plaćaju po mjestu službeno prijavljena prebivališta u drugim gradovima u kojima je prirez manji od zagrebačkog 18 posto. Klarićevo se ime također spominje u prijavi USKOK-u direktora HAC-ova Sektora za ekonomske i financijske poslove Željka Turčića s optužbom da kao odgovorna osoba nije obračunavao tim osobama prirez po mjestu boravišta i rada nego po mjestu prebivališta pa je time oštetio zagrebački proračun. U prijavi USKOK-u protiv Turčića kao primjeri se navode četiri direktora i savjetnika u HAC-u koji nisu plaćali zagrebački prirez iako u Zagrebu rade i borave. Pri tome su svi oni u isto vrijeme dobivali i naknadu za odvojen život od 1500 kuna na mjesec! Uz Klarića, koji je prijavljen u Županji, u prijavi USKOK-u i Poreznoj upravi navodi se i savjetnik uprave HAC-a za sigurnost Svemir Vrsaljko, službeno prijavljen u Nadin, a u HAC-ovu sjedištu u Zagrebu zaposlen je od 2005. Ivica Mlinarević, bivši član uprave HAC-a, a sada direktor Sektora građenja, službeno je prijavljen u Osijeku. Mladen Sjauš, pomoćnik direktora za operativne poslove, iako u Zagrebu radi već pet godina, ipak je sve donedavna plaćao prirez u Posedarju, u kojem je imao prebivalište. Krapljan na posao u Zagreb putuje iz Siska, no unatoč tome dobivao je naknadu za odvojen život. Krapljan nije htio ništa komentirati u vezi s primanjima, nego je samo rekao da nije on donio propise prema kojima se obračunavaju plaće. Vrsaljko se brani kako nije znao da treba prijaviti boravište i da mu je to trebao netko reći. Sjauš nam je pak kazao da je nedavno uredno prijavio boravište u Zagrebu. Ostali su nam akteri bili nedostupni.
Za Gordana Kožulja i njegovu plesnu partnericu Anu Herceg nema odmora. Već u nedjelju plesni par koji iz emisije u emisiju sve više iznenađuje krenuo je s probama za polufinale showa “Ples sa zvijezdama” kojem se oboje neizmjerno raduju. Sljedeće subote plesnim podijem na Prisavlju vrtjet će se u ritmovima cha-cha-cha i quick stepa. – Od početka showa Gordan i ja počnemo vježbati odmah u nedjelju jer mislim da je bolje ne raditi pauzu, tako da već dva mjeseca praktički plešemo svaki dan – otkrila nam je Ana Herceg koja je u četvrtoj sezoni najgledanijeg showa HTV-a dobila partnera kojeg opisuje kao pravo plesno otkriće. Posao im olakšava i to što je proslavljeni hrvatski plivač čisti profesionalac kojemu su disciplina i naporni treninzi i inače dio svakodnevnog života. I dok su im poslije šeste emisije zajednički plesni koraci sve lakši i ljepši, početak novog životnog izazova nije bio lak ni za šarmantnog Zagrepčanina ni za zgodnu učiteljicu plesa jer Gordan nije znao plesati apsolutno ništa. I sam priznaje da nema baš ritma, ali ga zato spašava ravno držanje zbog kojeg se puno bolje snašao u standardnim nego u latinskoameričkim plesovima. – Standardni plesovi su i više štreberski, što meni odgovara više nego latinskoamerički u kojima plesač ima više slobode – kaže Kožulj koji je ove subote, kako je komentirao žiri, otplesao svoj najbolji ples. S njihovom ocjenom slaže se i partnerica Ana jer je Gordan već na prvom treningu za subotnju emisiju pohvatao korake slowfoxa, a nakon toga samo su morali usavršiti koreografiju. Rezultat je bila njihova druga desetka, a kako se čini, neće na tome stati. Naime, Gordanovo plesno umijeće hvale i plesačice Marija Šantek i Mirjana Žutić koje su sa svojim partnerima Vedranom Mlikotom i Franom Lasićem već napustile emisiju. – Kad god bih prošla hodnikom prije izlaska parova na pozornicu, Gordan je uvijek plesao i ponavljao korake. Mislim da je zaslužio finale jer se pokazao kao vrhunski talent – ističe Marija, dok Mirjana već neko vrijeme navija upravo za njega. Nakon što su ušli u polufinale, Gordana i Anu mnogi vide kao opasnu konkurenciju favoritima Franki i Ištvanu, a s obzirom na sasvim neočekivano ispadanje Ive Šulentić, krajnji rezultat zaista će do samoga kraja emisije biti neizvjestan. Gordan i Ana ne razmišljaju o pobjedi, kažu da su već dovoljno daleko dogurali da budu neizmjerno ponosni na sebe. Više nego o pobjedi, plivač razmišlja o tome kako će kad završi “Ples sa zvijezdama” sa suprugom Ivanom krenuti na plesni tečaj. Bit će im to prilika da si napokon posvete malo vremena i budu blizu jedno drugom.
Odgovarajući na pitanja Gordanu Marasu, bivši je premijer poručio i da nije on taj koji je favorizirao MOL, nego Vlada Ivice Račana koja mu je i prodala Inu. A trećeg partnera, dodao je, nisu željeli uvoditi jer to ne bi bilo dobro za Inu, jer bi bi bilo svađa među partnerima, a i nisu htjeli prodavati svoje dionice. – Vaši dojučerašnji suradnici pokušavaju na vas i Polančeca svaliti cijeli teret – pokušao je postaviti pitanje Maras, no uskočio je Kunst opaskom da će uskoro Sanadera pitati i kakve cipele ima. Maras je pokušao opet dobiti odgovor, no Sanader mu je rekao da on takva pitanja radije ne bi komentirao jer će svatko za sebe najbolje prokomentirati neke stvari. – Sve što sam napravio, napravio sam za boljitak Hrvatske. Ponosan sam na to i na dva puta dobivene izbore. Sve drugo, ma ima tu puno folklora, ali ima i ona tko drugom jamu kopa, sam u nju pada – poručio je Sanader i izazvao žamor u dvorani. Nakon Marasa pitanja je počeo postavljati HDZ-ov Josip Salapić kojeg je zanimalo je li MOL prema prvom ugovoru dobio previše ovlasti. Potom ga je zanimalo je li istina, kako je tvrdio Polančec, da je ugovor nakon dvije sjednice Povjerenstva došao u Vladu, na što mu je Sanader rekao da Polančec sigurno nije dobio ništa bez prethodnih konzultacija na Predsjedništvu s partnerima i na radnoj skupini. Salapića je zanimalo i je li Vlada bila upoznata s mogućim štetnim posljedicama izdvajanja plinskog biznisa. – Moguće da jesu, kao i o dobrim – odgovorio mu je Sanader. – Mislite li da u ovoj državi, ako je počinjeno kazneno djelo, ono treba imati svoje ime i prezime, a ne kolektivizirati se – nastavio je Salapić s pitanjima, no Sanader mu je poručio da na hipotetička pitanja neće odgovarati.
Županijski SDSS ostaje u vladajućoj koaliciji u županiji, no i dalje se ne slaže s predloženih šest lokacija za Županijski centar za gospodarenje otpadom. Osim što smatraju da su te potencijalne lokacije, osim Kurjakane kod Novske, sve odreda na području koje pretežno nastanjuju Srbi, misle i da one nisu ekonomski isplative. – Nije svejedno plaćati dva ili tri puta skuplji odvoz otpada, a to bi pogodilo većinu stanovnika županije ako bi ostale ove predložene lokacije za Centar smještene na rubovima županije. Takva odluka ekonomski ne dira samo srpsku manjinu, nego sve građane – rekao je jučer dožupan Milan Oblaković (SDSS). Naime, procjena je da bi se, primjerice, Siščanima trošak mjesečnih računa za odvoz smeća udvostručio u slučaju da Centar bude u Blatuši kod Gvozda. A i ostalih pet lokacija koje se od prije mjesec dana nalaze u usvojenom Prostornom planu županije (Kurjakana, Ćore, Banski Grabovac, Četvrtkovac i Rađenovci) nalaze se na rubovima županije, što bi poskupjelo odvoz otpada iz većine mjesta, a pogotovo iz Kutine i Siska, gdje se najviše smeća i proizvede. – Mi i dalje smatramo da bi geografska sredina županije bila idealna za planirani Centar, a to su Kutina i Sisak. Tu se proizvede najviše otpada, a jedino sisačka Goričica ima svu potrebnu dokumentaciju, te bi s najmanjim ulaganjem mogla prerasti u Županijski centar za gospodarenje otpadom – rekao je vijećnik SDSS-a u Skupštini županije Milan Krstinić. On se osvrnuo i na kritike predsjednika stranke Vojislava Stanimirovića o tome da treba vidjeti kakvu uopće korist ima SDSS od trenutačne koalicije na razini županije. – Čuli smo se s predsjednikom Stanimirovićem i on je odlučio odluku o koaliranju prepustiti nama, a mi smatramo da je korisnije za naše birače da se za manjinska prava i dalje borimo u vlasti, a ne u opoziciji, rekao je Krstinić. On je dodao da je odluka o određivanju šest potencijalnih lokacija bila prvo neslaganje s njihovim koalicijskim partnerima u godinu i pol dana, no da će pravi test za koaliciju biti odabir konačne lokacije za Županijski centar.
– S njime nismo razgovarali. Nakon što smo ga izvukli s broda, predali smo ga policiji na obali. Žao mi je što mu se sve to dogodilo, ali volio bih s njime porazgovarati i upitati ga je li svjestan da je ugrozio svoj, ali i tuđe živote – dan nakon uspješno odrađene akcije na savskom nasipu pripovijeda Dražen Pezer, pripadnik ATJ-a Alfe. Uz Sinišu Nakanija, Davora Bošnjaka, Damira Kurtalja i Alena Klabota, zapovjednika ATJ-a Alfe, u nedjelju je bio u helikopteru kojim je s broda u nabujaloj Savi spašen Ivan Plevnik (66), zbog čega ih je ovaj poslije, blago rečeno, prozvao da su mu zapravo nanijeli štetu. Dojavu da je Plevniku život ugrožen, nastavlja Pezer, njegova jedinica primila je u bazi u Lučkom u 13.30 sati te je zbog toga prema Savi poslan helikopter s peteročlanom posadom. Nadletjeli su, nastavlja, brod kojem je prijetilo potapanje te im je, kaže, bilo jasno da je samo pitanje vremena kada će nestati u mutnoj vodi. – Bio je potpuno krivo usidren. A jaka je struja išla točno prema njemu noseći okolno granje te je bilo jasno da moramo djelovati – objašnjava Pezer kako je počela akcija spašavanja. Plevnik je, što se i vidi na snimci intervencije, isprva stajao na pramcu broda te je odbio poslušati Klabota, koji je u tom trenutku kao spasilac visio nad brodom užetom pričvršćenim za helikopter, da prihvati drugo uže kako bi ga spasili. O tome da ih Plevnik ne sluša odmah je obaviješteno Zapovjedništvo specijalne policije. Povratna informacija bila je: zbog sigurnosne procjene mora napustiti brod! Plevnik je nakon toga u jednom trenutku odlučio otići na stražnji dio broda, na kojem je voda već propuštala kroz dvije rupe, te se, iz samo njemu poznata razloga, zaključao u kabinu. Nakon što mu je Klabot naredio da otvori vrata, ipak je poslušao te je ubrzo evakuiran s broda koji je, netom nakon što ga je napustio, oko 14.35 sati potonuo. – Da je odmah surađivao, akcija bi trajala nekoliko sekundi. Spasili bismo i motore koje je on želio izvući van. Ovako je ugrozio vlastiti život. Procjena da je u opasnosti te da mora biti evakuiran bila je točna. Helikopter je cijelo vrijeme bio na mjestu gdje je trebao biti te nema govora da je na kraju prouzročio potapanje broda – napominje Pezer. Poslije se, kaže, utvrdilo da je Plevnik još prije sebe izložio opasnosti time što je noću prehodao dio Save, uspeo se na brod te proveo noć na njemu. Budući da je vlasnik broda odbio postupiti prema zapovijedi službene osobe te ugrozio vlastiti, ali i živote spasilaca, objašnjava, bit će prekršajno prijavljen. – Ne želimo ići đonom na ljude. Prekršajna prijava slijedi kako bi ga se upozorilo na pogrešku koju je napravio – zaključuje. Inače, nakon što je na kraju uspješno izvukla Plevnika s tonućeg broda, posada helikoptera vratila se u bazu jedinice u Lučkom. Ubrzo su obaviješteni da je zbog poplava prilično dramatično u Zaprešiću te da moraju biti spremni pomagati bude li trebalo evakuirati tamošnje stanovništvo. No taj se crni scenarij, na svu sreću, ipak nije odigrao.
Wellness centar Grand Hotela Adriatic iz Opatije pravi je biser među wellnessima. Za sve pretplatnike Večernjeg lista Grand Hotel Adriatic Opatija osigurao je vrijedan popust od 10 posto na smještaj i popust od 15 posto na wellness tretmane. Posjetite oazu za sva svoja osjetila i priuštite si nezaboravne trenutka relaksacije još povoljnije uz popust koji vam pretplata na Večernji list osigurava. Vodeni park wellness centra smješten je na najvišem, 8. katu hotela, iz njega se pruža nezaboravan pogled na Kvarnerski zaljev i otoke. Uz grijani bazen s morskom vodom, spa-centar nudi jacuzzije, finsku saunu, parnu kupelj sa zvjezdanim nebom, kneipp-kupku, aromatizirane kromo tuševe, grijanu klupu, relaks-zonu s ponudom biljnih čajeva i voća, a sav ambijent je uronjen u istarski kamen i zelenilo autohtonog bilja. U noćnim satima moguće je odabrati ekskluzivno korištenje spa-parka uz ambijentalnu muziku, koktele i kanape-sendviče. U phytoaroma & wellness centru u ponudi je pregršt tretmana za lice i tijelo iz programa vrhunske, čiste i prirodne kozmetike Decléor. Za aromatične hidromasažne kupke u romantičnim oazama, raskošne rituale i thalasso tretmane na bazi morskih soli i algi koristi se u svijetu poznata kozmetika Thalgo. Razvijajući koncept prirodnog i zdravog pristupa, njega dlanova i stopala ritualno se izvodi kozmetikom Cuccio Naturalé koja ne sadrži štetne kemikalije, a depilacija po drevnoj egipatskoj recepturi- šećernom pastom. U blagdanskim danima na prigodnom popustu je raskošni ritual zlatom za 600 kuna (cijena je bez popusta 750 kuna). Svojim djelovanjem potiče životnu energiju i daje osjećaj topline; tretman se sastoji od hidromasažne aromatične kupke na bazi aromatičnog ulja mandarine i posebne tehnike energetske masaže uljem od drevnih azijskih medicinskih biljaka sa česticama 22 karatnog zlata. Za klijente iz Primorsko-goranske županije Grand Hotel Adriatic nudi kartice za wellness club kojima se odobrava popust od 35 posto na sve pojedinačne wellness tretmane, dok je svaki sedmi tretman po izboru besplatan. Izuzetno su povoljne i mjesečne kartice za korištenje vodenog parka: za samo 500 kuna mjesečno klijentima je na raspolaganju spa-centar svakodnevno, a dvije su dvosatne masaže besplatne. Stoga nema razloga za oklijevanje, stručni tim wellness centra Grand Hotela Adriatic s radošću vas očekuje, spreman osmisliti najbolji program za vas.
Ulica u kojoj se nalazi KB Dubrava, u kojoj je prije 12 godina umro ratni ministar Gojko Šušak i po kojemu je dobila svoje novo ime, uskoro bi ponovno mogla postati Avenija izviđača. Naime, predstavnici gradske četvrti Maksimir prihvatili su inicijativu za preimenovanje ulice. – Još prije dva mjeseca predložili smo da se vrati staro ime, a isto smo učinili i prije gotovo pola godine, no odbor za imenovanje ulica i trgova nije prihvatio naš prijedlog tako da nije ni bilo rasprave na Skupštini o tome – rekao je Marijan Pilaš, predsjednik Vijeća te gradske četvrti. No, ovaj put, čini se inicijativa koju je pokrenuo Zoran Pusić, ipak bi mogla naći put do skupštinskih klupa koje su, što se tog pitanja tiče, podijeljene u dva tabora. Kako doznajemo iz gradskog odbora HDZ-a Zagreba, to je samo politička igra. – Kao što je već i rekla danas predsjednica u Vukovaru, Gojko Šušak ima svoje mjesto u hrvatskoj povijesti. Povijest se ne može i ne smije revidirati. Šušak je imao svoju ulogu u vremenu kada je obnašao najviše političke dužnosti – poručila je Katarina Fuček, tajnica gradskog odbora. – Proračun i Varšavska su otvorena pitanja. Ovo je samo još jedan dokaz bezidejnosti SDP-a koji obnaša vlast u gradu Zagrebu – jasna je bila Fuček te dodaje kako građani očekuju odgovore na životna pitanja, a ne preimenovanje ulice. – To bi nepotrebno izazvalo nove podjele među građanima. U Zagrebu ima još nazivlja o kojem bi se moglo razgovarati – zaključila je Fuček. Zoran Pusić iz Gradskog odbora za ljudska prava zadovoljan je raspletom situacije. - U svjedočenjima više svjedoka u procesu Branimiru Glavašu pojavljivalo se ime Gojka Šuška. Uz to je predsjednik Stjepan Mesić ponovio nekoliko puta da su kuće izvan ratne zone dignute u zrak, na što je Šušak odgovarao kako ga to ne zanima i da samo želi znati je li to napravljeno kako treba – rekao je Pusić. – Naprosto se radi o kontroverziji imena, a ne o vraćanju starog naziva – objasnio je Pusić, koji je zajedno s Dokumentom i Centrom za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku predložio da se ime Gojka Šuška ukloni iz Zagreba. Međutim, stigne li to pitanje do Skupštine grada, pitanje je hoće li se naći dosta ruku za preimenovanje Avenije Gojka Šuška.
Posebno je zanimljivo u najvećoj korupcijskoj aferi koja je razotkrila kriminal u samom vrhu Vlade i HDZ-a to što je glavne uloge odigralo dvoje ljubavnika. Šibenčanina Mladena Barišića i Zagorku Nevenku Jurak, osim uzajamne privlačnosti, povezao je i poslovni interes. Iako su javno demantirali da su u vezi, a Nevenka Jurak u intervjuu za Večernji list izrijekom je rekla da nisu u izvanbračnoj vezi te da ne žive zajedno, istina je, čini se, potpuno drukčija. Njihova ljubav navodno seže godinama u povijest, unatoč tome što su oboje bili u braku. Ona je 2001. godine, nakon što je otišla s HTV-a, gdje je radila u marketingu, osnovala tvrtku Fimi media, a on je u to vrijeme već izgradio svoju karijeru u Carinskoj upravi, gdje je dogurao do mjesta ravnatelja. Blizak je i odan prijatelj bivšeg premijera Ive Sanadera te u stranci dobiva funkciju glavnog rizničara. Barišiću, inače vrlo ljubaznom i ugodnom čovjeku koji ton ne podiže ni kad mu se postavljaju najneugodnija pitanja, nije trebalo dugo da shvati kako je najlakši, iako kažnjiv način financiranja stranke izvlačenje novca iz državnih tvrtki. Ljubavnici, ali i poslovni partneri, navodno uz blagoslov bivšeg premijera Ive Sanadera, skovali su plan prema kojem su svi poslovi promocije u državnim tvrtkama dodjeljivani upravo Fimi mediji. Nerijetko su ti poslovi bili preplaćeni, a novac je, pretpostavlja se, završavao na HDZ-ovu stranačkom računu, a vjerojatno i u privatnim džepovima. Dobit Fimi medije rasla je nevjerojatnom brzinom te je od 2003. godine, kada je ostvarila 773.761 kunu prihoda i 19.305 kuna dobiti, 2007. dogurala do 53 milijuna kuna prihoda te 11,2 milijuna kuna dobiti u 2008. godini. Barišić i Nevenka Jurak, prema svemu sudeći, bili su uvjereni da nitko i ništa ne može ugroziti njihov poslovni model koji je odobrio i sam Sanader kada je direktore javnih poduzeća pozvao na sastanak u Vladu i uputio ih na Barišića, a ovaj na Jurakovu. Tako mnogi svjedoče kako je Barišićeva ljubavnica znala biti prilično ljutita kada joj neki posao ne bi bio ustupljen dovoljno brzo ili kada se inzistiralo na javnom natječaju. Novac koji su skupili izvlačeći ga iz državnih tvrtki, odnosno potkradajući sve porezne obveznike, Barišić i Jurak trošili su i na život na visokoj nozi. U tome se posebno isticao Dalmatinac Barišić koji je iznimno pazio na svoje odijevanje, a navodno voli nositi skupa odijela Brioni i skupe satove. Navodno je bio i čest gost skupih zagrebačkih restorana. Nevenka Jurak, s druge strane, pomno je poradila na svom imidžu “zapuštene kućanice” kada je prvi put javno istupila na HTV-u, odnosno kada je dala prvi televizijski intervju nakon što je otkrivena afera Fimi media. Tada je bilo očito da se Jurak pošto-poto htjela prikazati što skromnijom i neupadljivijom, pa za televizijsko snimanje nije čak ni uredila frizuru, a kamoli nabacila malo bolji make-up. Valjda je smatrala da će takva djelovati manje sumnjivo, odnosno da nitko neće pomisliti kako je sposobna za marifetluke koji joj se pripisuju. Nevenka Jurak već je neko vrijeme iza remetinečkih rešetaka, a sad joj se pridružio i Barišić. Prije nego što je ona uhićena, mediji su pisali kako su Barišić, Sanader i Jurakova viđeni u nekim zagrebačkim restoranima. Je li dogovarana strategija što u slučaju uhićenja ili nešto drugo ostat će nepoznato, ali ti su susreti sami po sebi vrlo znakoviti. U intervjuu za Večernji list Nevenka Jurak tvrdila je pak kako nema veze ni s kakvim izvlačenjem novca u državnim tvrtkama, da Barišića poznaje 20 godina, ali da nisu ljubavnici, a da je Sanadera vidjela tek jednom na otvaranju autoceste. Tada je rekla da joj nije jasno zašto se baš nju napada kada s državnim tvrtkama surađuju i druge marketinške agencije. Također, tvrdila je da je sve poslove dobivala na javnim natječajima te da su ona i suradnici naporno radili i po 16 sati dnevno kako bi klijenti bili zadovoljni. Sve te njezine riječi padaju u vodu kad se zna za tajni sastanak u Vladi na kojem je Sanader okupio direktore javnih poduzeća i na kojem ih je Barišić uputio neka posluju s Fimi medijom. Neki od pritvorenih direktora vjerojatno su progovorili i o Barišiću i o Jurak, a nagađa se da će njih dvoje o Sanaderu.
Zamislite tvrku koja ima „problem“ s previše primljenih aplikacija i CV-a za zapošljavanje. Google ima takav „problem“. Godišnje Google prima oko 770.000 aplikacija za posao. Raditi za Google je san. Naravno taj san mogu realizirati samo oni dovoljno kompetentni i sposobni a koje Google traži. Sretni genijalci koji se zaposle imaju čak 20% vremena na poslu za „raditi“ono što vole ili da jednostavno uživaju. Ovo nije loši koncept jer obavljajući neki hobi ili zabavu, mnogi su došli do sjajnih ideja. Dakle, dragi blogeri danas govorimo o famoznoj „teoriji turnira“ i radnom učinku. Ukratko, pokušat ćemo ustanoviti kako to da neki uspijevaju održavati visok radni moral u kombinaciji sa sjajnim radnim učinkom. Prema „Institue Europe“ u 2008. godini 5 najpoželjnijih mjesta za rad su: Microsoft, Google, Cisco, 3M i Impuls Finanzmanagement. Prva 3 poduzeća su izravno vezana uz sektor IT-a . Sve navedene tvrtke znaju koji je najvrjedniji resurs. Zato i nastoje privući najbolje kadrove, motivirati ih i pružati im razne beneficije . Oni su shvatili odavno da je ulaganje u ljude paradigma uspjeha. Sve navedene tvrtke koje ulažu u izuzetno skupe programe i procese ljudskih potencijala, povećavaju radni učinak koji rezultira manjom fluktuacijom, poštovanjem i zadovoljstvom. Smatram da svako poduzeće s više od 150 zaposlenika mora imati formalan odjel ljudskih potencijala. Svjedočio sam u jednom velikome hrvatskome medijskom kompleksu kako to izgleda kada ne postoji „skrb“ za zaposlenike kroz aktivne i proaktivne ljudske potencijale (nije Večernji list :)). Vjerujem da sada razmišljate da je sigurno teško upravljati ljudskim potencijalima kroz multimilijunske proračune. Zato ću iznijeti par jednostavnih savjeta kako povećati radni učinak s malo ulaganja, ali inovativnosti. „Teorija turnira“ je izraz koji su smislili dvojica ekonomista E.Lazeara (savjetnik ekonomije predsjednika Busha) i S.Rozena. „Teorija turnira“ temelji se na plaćanju djelatnika prema radnome učinku, odnosno kakav uspjeh pojedinac postiže u odnosu na grupu ili prosjek. Drugim rječima djelatnici s najboljim radnim učinkom dobivaju i najveće novčane ili druge beneficije. Problem je kako definirati i postaviti radni učinak. Kako ga ujedno mjeriti. Najjednostavnije je definiranje ključnih parametara koji su važni za obavljanje posla te zadavanje kriterija optimuma i maksimuma. Uzmimo kao primjer zanimanje računovođe. Kao prvo trebali bismo definirati parametre radnog učinaka koji će ga definirati. To bi bili: ažurnost i točnost. Postaviti parametre na optimum od primjerice 80% ispod kojih se plaćaju kazne koje su destimulirajuće. Maksium postavljamo na primjerice 95% jer ključ dobroga računovođe leži u točnosti i ažurnosti. Na taj smo način definirali okvire radnoga učinka kroz parametre. Jasan je obrazac nagrade i kazne. Manji postotak od optimuma znači kaznu, a premašen maksimum rezultira poticajima. Radnici će izravno biti svjesni koliko moraju raditi da bi zaradili osnovnu plaću i koliko trebaju raditi za razne bonuse. Banalni je primjer sporta. On se zasniva na radnome učinku. Federer je primjerice plaćen po pobjedi na turniru. W. Ronney ima ugovorenu plaću koja se uvećava naravno kroz razne bonuse. A bonusi se jedino mogu dobiti uspjehom na turniru. Naravno svaki proces ili sustav ima i svoje mane. Najveća mana s kojom se susreće „teorija turnira“ vezana je uz moguće „eliminiranje“ opasnih kolega s posla. Kada zaposlenici shvate kako mogu dobivati velike svote novce ako imaju sjajan radni učinak, poduzet će dvije mjere: marljivo raditi ili se pobrinuti da njihove kolege rade loše. U nekim slučajevima turniri mogu defnitivno poljuljati timski rad ili kolegijalnost. Dakle obrazac je vrlo jednostavan: što sam učinkovitiji od kolega, ja dobivam više, a oni manje. U Australiji je provedeno jedno istraživanje unutar 23 tvrtke koje su stavile u korelaciju visok radni učinak i poticaje. Istraživanje je otkrilo da tvrtke koje postavljaju radni učinak imaju generalno marljivije radnike koji uzimaju mnogo manje slobodnih dana tokom godine! Otkriveno je da radnici odbijaju posuđivati svoju opremu kolegama jer se naravno svi bore za poticaje. Ključni benefiti implementacije „teorije turnira“? Povećanje kvalitete i zadovoljstva kupaca! Dakle poboljšanje izravne komponetne koja donosi zaradu. Zanimljivo je spomenuti kako samo jedno od 30 zanimanja u Europi izravno koristi plaćanje prema radnome učinku. Vjerujem da ste shvatili kako sam veliki zagovornik ljudskih potencijala. Sinergijom se može stvoriti okruženje koje je produktivno i za pojedinca i organizaciju. I da, moram spomenuti kako Google organizira interna predavanja unutar svojih zidova s nekim od najsjajnijih umova i osobnosti današnjice. Poput Baracka Obame.
Jeste li ikada do napada predsjednika Josipovića na Ustavni sud čuli da predsjednik jedne države ne samo oponira odluci Ustavnog suda iznad kojeg, po Ustavu, stoji doista jedino „Đodanov" Bog te da pritom predsjednik države podržava masovne demonstracije protiv odluke Ustavnog suda? Da sindikati najavljuju ukidanje Ustavnog suda, a jedan od sindikalnih lidera najavljuje najvišoj pravosudnoj instanciji u zemlji – ubojiti odgovor? Nije čudno da je profesora Krapca to asociralo na Oktobarsku revoluciju! Je li normalno da opstrukciju najviše sudske instancije zagovara glavna oporbena stranka, a da akciju zdušno podržava predsjednik države? Dobro došli u Hrvatsku nove pravednosti Ive Josipovića! Naime, nakon Ustavnog suda nema više instancije! Dalje je samo zakon ulice, kalašnjikov iz zadnjeg rata i šaka u glavu! Poštuje li ljevica odluke suda ili samo odluke svoje partije kako je učio Broz? Dokle seže ovo ludilo? Nema nikakve dvojbe da su na početku priče sindikati imali puno pravo registrirati revolt građana zbog najavljenih promjena Zakona o radu, to rade svi sindikati na svijetu. No, kad je Vlada povukla zakon iz procedure, ponovno inzistiranje na referendumu nije ništa drugo nego odrađivanje posla za oporbu. U toj manipulaciji nisu htjeli sudjelovati suci Ustavnog suda i njihova logična odluka da nema razloga za referendum nakon što je zakon povučen nosi dvije poruke. Suci Ustavnog suda poručuju da ne žele sudjelovati u nasilnu rušenju legalne vlasti niti žele toj akciji dati legitimitet. Osim toga, suci Ustavnog suda savršeno razumiju da je Hrvatska na rubu kaosa i ne samo da ne žele za mogući grčki model snositi odgovornost nego žele imati i mirnu savjest kakav god rasplet ovog kaosa bio! SDP-ova nestrpljivost da preuzmu vlast milom ili silom postaje iritantna jer je očito da su u tom poslu kadri prijeći svaku granicu. U saborskim službama koje su zbrajale potpise za referendum može se čuti da se na nekim mjestima jasno vidjelo da su SDP-ove podružnice pomagale u tom poslu, što je skandal sam po sebi. Zagovarati pak masovne demonstracije protiv zakona koji uopće nije u proceduri, to je tipična komunistička demagogija! Kad bi ovo bila normalna država, onda bi i sindikati i ljudi koji su peticiju potpisivali prihvatili da je tema prosvjeda skinuta s dnevnog reda i da je na tu odluku svoj žig stavio i Ustavni sud. Dalje od njega ne postoji ustrojena pravna država, dalje postoje samo letve, balvani, bokseri i Molotovljevi kokteli. Umjesto da se podrži pravna država, mi imamo pred sobom drugi scenarij. Prema njemu se poziva narod na ulice premda demonstracije ne mogu riješiti ništa o meritumu jer je zakon skinut s dnevnog reda! No, može se demonstrirati politička snaga ili krenuti u razbijanje gradova po modelu Grčke. U tom scenariju naravno da Hrvatska ne može zatvoriti 23. poglavlje o pravosuđu jer će i četvrti činovnik bruxelleskog ureda zaključiti da država koja je u kaosu ne može završiti proces izgradnje svoje pravne države prema obrascima EU. Zaustavljanje pregovora s EU i novo formuliranje hrvatske budućnosti ili sadašnji ulazak u Uniju, to je realno jedina borba koja se danas vodi, sve drugo je dimna zavjesa! Ako završimo pregovore do proljeća, mi u Uniju idemo sami i politički odlazimo s Balkana. Ako pak bilo koji scenarij dovede do prekida pregovora, mi u Uniju idemo u paketu sa Srbijom. To nije tehnički, to je sadržajni pojam jer će u tih nekoliko godina biti ustoličena takva jugosfera sa zajedničkim institucijama da nećete znati gdje prestaje Hrvatska, a gdje počinje Srbija. Taj se projekt jugosfere može uspostaviti jedino ako se zaustavi sadašnji naš ulazak u Uniju! To je, na žalost, jedina realna politička borba danas u Hrvatskoj. Ponašanje predsjednika države je pak frapantno. Čak i da uzmemo da je zaboravio da je predsjednik pa je reagirao kao profesor, ako ima neobuzdani profesorski nerv za pravdu, kako to da nikad nije komentirao ni jedan potez haaškog tužiteljstva? Zar ga profesorski nerv baš nikada nije natjerao da ovako glasno komentira niz uistinu nelogičnih poteza u Haagu? Ivo Josipović ima prigodu odigrati povijesnu ulogu u ovoj izbezumljenoj zemlji. Kad bi okupio predstavnike vlasti, oporbe i sindikata i zatražio da u tri mjeseca zajednički formiraju gospodarske mjere koje izvlače zemlju iz krize, jer takvih dakako ima, napismeno se obvezujući da će ih provesti tko god došao na vlast na idućim izborima, nacija bi mirno spavala. Ovako strah kao u doba Milke Planinc, za čiju karijeru predsjednik države nedavno nije našao ni jedne kritične riječi, sve više vlada Hrvatskom.
Predsjednik Ivo Josipović danas je predstavio svoj savjetnički tim, a nakon predstavljanja odgovarao je na pitanja o spornosti nekih imenovanja. Uz nesuđenog zamjenika predstojnika Ureda predsjednika Marka Rakara, kojeg se Josipović odrekao na dan inauguracije, predstavnike medija zanimala su objašnjenja oko imenovanja Zrinke Vrabec-Mojzeš s Radija 101 te Drage Pilsela. - Gospođa Zrinka Vrabec-Mojzeš bila je u upravi Stojedinice kada je taj radio dobro poslovao. Ona ima 1,3 posto udjela u vlasništvu i nije odlučna u vlasničkoj strukturi. Gospodin Rakar bio je angažiran kao stručnjak u kampanji. Rekao mi je da ima problem i da vodi spor. Onog trenutka kad je bilo jasno da je taj spor izgubio, bilo je jasno da ne može biti dužnosnik. Dok ne plati porez, ne može biti dužnosnik - odgovorio je Josipović na pitanja o savjetnicima koji su posljednjih dana punili novinske stupce. - Dragi Pilselu prigovaralo se i da je radikalan ljevičar i da je radikalan desničar - branio je predsjednik šefa svog Odjela za analitiku i epizodu kada je kamenovao sinagogu te dodao kako svi prolazimo faze odrastanja. Naglasio je kako Pilsela nije doveo na Pantovčak zbog njegovih političkih uvjerenja, nego zbog poznavanja medija i analitike, prenosi portal Net.hr. I sam Pilsel odgovorio je na pitanja o događajima iz svoje prošlosti. - Došao sam s neke čajanke, bili smo mrtvi pijani. Jedna grupa Hrvata, Rusa i Ukrajinaca i kamenovali smo sinagogu - rekao je Pilsel i dodao kako se to dogodilo kad je imao 16 godina te se ispričao rekavši da je to bila glupost. Pilsel je kao mladić sudjelovao u još jednom incidentu, a novinarima je objasnio kako je bilo riječ o napadu na kino iz bunta i zbog provokacije, a da nipošto nije bila riječ o pokušaju paleža kina. Predsjednikovi savjetnici će, neslužbeno doznaje 24sata, imati plaće od 17.000 kuna, dok će članovi savjeta za gospodarstvo raditi kao volonteri. Josipović je odlučio imati i povjerenika za selo i poljoprivredu koji neće biti zaposlen u Uredu predsjednika - to će biti Mato Mlinarić. Glavni analitičar: Dejan Jović.
Državni proračun telekom operateri pune, osim kriznim trošarinama, i kaznama koje moraju platiti zbog nepoštovanja regulative i Zakona o elektroničkim telekomunikacijama. Naime, HAKOM (Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije) odmjerio je kaznu najjačima te kaže: Odgovornim osobama u HT-u, i to Ivici Mudriniću, predsjedniku uprave HT-a, te članovima uprave Juergenu Czapranu, Božidaru Poldrugaču, Ireni Jolić Šimović, Branki Skaramući te Johanu Buséu izriče se upravna mjera u ukupnom iznosu od 76.770 kn te im se nalaže u roku od 8 dana od primitka rješenja platiti navedeni novčani iznos na žiro-račun državnog proračuna. A krivi su, obrazlaže nadalje HAKOM, jer je HT nudio niže cijene fiksne telefonije i tako prekršio regulirane maloprodajne cijene telekomunikacijskih usluga u nepokretnoj mreži. HAKOM je još u kolovozu izdao rješenje u kojem HT-u zabranjuje svako daljnje nuđenje, ugovaranje i pružanje usluga u fiksnoj telefoniji po cijenama nižim od onih koje je odobrio HAKOM, kao i odobravanje bilo kakvih popusta na cijene niže od odobrenih. No, HT se branio time da ne krši zakon. Nakon dopisivanja i prepisivanja HT-a i HAKOM-a, HAKOM je ostao pri svome te ih kaznio. Iz HT-a, nakon nove novčane kazne, kazuju da nema razloga za kazne, ali i da ne žele komentirati presudu te da u sudskim i upravnim postupcima iznose svoje argumente. Stoga i ne mogu komentirati slučaj. No, svakako HT i njegove odgovorne osobe uvijek izvršavaju pravno obvezujuće odluke mjerodavnih tijela, tvrde oni. Osim članova uprave HT-a, i uprava Vipneta već je u "sukobu" s regulatorom HAKOM-om zasad izvukla kraći kraj. Naime, oni su "osuđeni" i platili su kaznu iako imaju primjedbi. Svaki član uprave Vipneta, njih trojica, mora platiti 30.708 kuna kazne zbog kršenja zakona. – Vipnet će kao legalist poštovati odluke nadležnog tijela i platiti kaznu u traženim rokovima u cijelosti, no moramo iznijeti svoje nezadovoljstvo donošenjem takve odluke s obzirom na to da je postavljena na pogrešnim tehničkim analizama nadležnog inspektora jer je Regulator Vipnetu postavio tehnički neizvediv rok za izvršenje određenih preinaka – kazuju u Vipnetu.
- Ukupno gledajući, svojom teniskom godinom ne mogu biti zadovoljan. Pamtit ću je po odličnom početku, dva naslova i prvom polufinalu na Grand Slam turnirima u Melbourneu. Ostalo, uz nekoliko povremenih bljeskova, brzo će pasti u zaborav – priznao je nakon završetka teniske sezone prvi hrvatski tenisač Marin Čilić. Godinu će okončati na 14. mjestu ATP liste. Na istoj poziciji koju je imao i na kraju 2009. godine. Stagnacija ili ipak određeni napredak. – Ne bih rekao da sam stagnirao. Istina je da od ožujka nisam dobio previše mečeva, no sustavno sam radio na nekim stvarima u svojoj igri. Tako sam, smatram, poboljšao servis – kaže Marin koji najavljuje nastavak višegodišnje suradnje s trenerom, Australcem Bobom Brettom. – Zadovoljan sam s Bobom. Naravno da s lošim rezultatima posumnjate u neke stvari, preispitate svoje odluke vezane uz trenera, no dosta krivnje leži i na meni. Uvjeren sam da još mogu dosta naučiti od njega. Marin je početkom sezone bio prava medijska zvijezda, da nisu možda nagla slava i medijski pritisak utjecali na njegova izdanja u nastavku sezone? – I ja sam razmišljao o tome, no nisu krivi mediji i očekivanja javnosti koliko sam ja sam sebi nametnuo taj pritisak. Zamislio sam si da mogu igrati svemirski, što nije dobar način razmišljanja i stigla je kazna – zaključuje Marin i ujedno baca pogled prema sljedećoj sezoni. – S obzirom na to da mi nastup u Melbourneu drži najveći dio bodova, bio bih iznimno zadovoljan kad bih nakon Australian Opena ostao među 20 najboljih na ATP listi. Bila bi to odlična podloga za nastavak godine. Što se tiče nastupa u Hrvatskoj, uz onaj u Davisovu kupu protiv Njemačke, sigurno ću igrati i na ATP turniru u Zagrebu. O Umagu je trenutačno rano govoriti, problem je što je termin turnira preblizu sezoni u Americi. No, vidjet ćemo što nosi sezona – kaže naš tenisač koji se trenutačno odmara u Zagrebu. – Idem na kraći odmor, prvo na nekoliko dana kući u Međugorje na domaću hranu i u obiteljsko okruženje, a zatim ću se vratiti u Zagreb i početi pripremati za novu sezonu – objašnjava Marin koji u slobodno vrijeme izvan tenisa nije baš aktivan. – Nisam neka umjetnička duša, nemam nikakav poseban hobi ili nešto slično, uvijek pustim da me nose događaji, bilo da se radi o fešti s prijateljima ili odlasku na neki koncert. Uglavnom slušam domaću glazbu, Olivera i Gibonnija. Bio sam nedavno na Oliverovu koncertu u Areni, poseban doživljaj. Sport baš i ne gledam uživo, no volio bih u Zagrebu gledati neku utakmicu hokejaša Medveščaka. Prijatelji me uvjeravaju da je ozračje na njihovim utakmicama odlično.
Kako ste se počeli baviti glumom? Koji su bili vaši prvi glumački koraci? – Još kao mala znala sam s prijateljicom iz zgrade priređivati susjedima – “predstave”. To je obično bilo na ulazu u zgradu, tako da su svi susjedi, htjeli oni to ili ne, vidjeli naše prikaze. Naravno, sve smo to naplaćivale! (smijeh) No moja prava ljubav prema glumi razvija se u osmom razredu osnovne škole, kada se u meni po prvi put javlja ideja da bih se time htjela baviti do kraja svog života. Ipak, sve do svoje 19. godine nisam bila sigurna je li to samo hir ili ozbiljna životna želja. Sudjelovali ste i u različitim radionicama za djecu, kao i u lutkarskim predstavama. Je li teže raditi s djecom ili glumiti u seriji? – S djecom je najteže i najljepše raditi, sve zavisi o tome kako vas prihvate. Kod djece nema muljanja, ona vam jasno daju do znanja što misle o vama i vašem radu. Kod snimanja nemate odmah reakciju od publike, a to je u neku ruku teže, meni barem. Kad igram u kazalištu – publika mi daje jasno do znanja je li dobro ili ne, suosjećaju li ili ne. S kim se iz glumačkog svijeta najbolje slažete? S kim biste još voljeli raditi? – Jedva čekam dan kad budem radila projekte sa svojim kolegama s Akademije. Ipak smo mi puno toga zajedno prošli i poznajemo se na jedan poseban način i baš zato bih voljela s njima raditi. Od treće godine Akademije nam je san bio da radimo zajedničku predstavu, koju ćemo sami napraviti, urediti i aranžirati. Nadam se da jednog dana stvarno i hoćemo, samo se moramo okupiti i pokrenuti. Najbolje godine nastavljaju sa snimanjem, a priznali ste kako niste obožavateljica sapunica. Kako ste se snašli u tom formatu? – Osjećam se dobro na snimanju, svaki dan je nešto novo. Radi se o dramskoj obiteljskoj seriji koja je osvojila publiku i po formatu se uvelike razlikuje od sapunica na koje su gledatelji navikli. Ljudi se uz serije opuštaju nakon napornog dana na poslu, a mi smo tu da ih zabavimo, nasmijemo, ponekad i rasplačemo. Zapravo je to najvažnije, nema veze koji je format, važno je da dopiremo do ljudi, a rezultati Najboljih godina pokazuju da je to doista tako. Kako izgleda jedan radni dan na snimanju Najboljih godina? – Za mene, svaki dan je drukčiji i nikad ne znam kako će izgledati. Ponekad imam za snimiti samo jednu ili dvije scene, a ponekad sam od jutra do mraka na snimanju. Ponekad snimanje ide ko po loju, a ponekad iskrsnu neke nepredvidive situacije i snimanje se otegne. Mi dosta ovismo o prirodi i vremenu tako da, ako nam ono ne ide na ruku, znamo svašta proći i doživjeti. Najteže je ujutro, većini nam treba malo da dođemo k sebi, no kad uhvatimo ritam, krene nam svima jako dobro. Često se događa da snimiš jednu ili dvije scene ujutro, pa imaš pauzu od par sati dok ne dođe na red tvoja sljedeća scena. Zato se glumci moraju naoružati strpljenjem, prihvatiti da je čekanje sastavni dio ovog posla i probati iskoristiti to vrijeme najbolje moguće (najčešće se to vrijeme koristi za odmor). Sve u svemu, postoje dani kad sam po cijele dane na snimanju, a postoje i oni lakši kad sam već u 9 ujutro gotova i imam cijeli dan za iskoristiti. U čemu se najbolje osjećate? Čega imate najviše u ormaru? Postoji li nešto u modi što biste nazvali svojom strašću? – Najbolje se osjećam u tom nekom “casual” izdanju. Najčešće su to traperice, majica, i tenisice. Ne patim ni za čime u modi, zapravo, moda me uopće ne zanima. S modom se susrećem samo u trgovinama, kad je nešto “in” zanima me samo da li meni dobro stoji i da li se dobro osjećam u tome – to je sve. Mislim da su tenisice moja strast, ne cipele – nego baš tenisice. No, to je valjda ta ženska potreba za cipelama, samo je kod mene izražena u malo sportskijem izdanju. Postoji li nešto čime niste zadovoljni u svom izgledu? Bavite li se sportom? Kako pazite na liniju? Smatrate li da vam je, kao glumici, izgled jedna od bitnijih prednosti? – Ima dana kad volim svoje tijelo, a ima i dana kad bih sve na sebi mijenjala. Definitivno se bolje osjećam u svojoj koži otkako sam počela vježbati i otkako sam u svoje dane ubacila različite načine kretanja – bilo to duga vožnja biciklom, trčanje, plivanje ili, jednostavno, hodanje. Mislim da je to najvažnije. Volim jesti, i volim sve jesti, tako da kod mene dijete ne uspijevaju – samo kretanje i vježbanje. Kod glumaca tijelo je instrument i važno je kakvo je. Ali mislim da je važnije da je to tijelo spremno, aktivno, razgibano, a ne da je samo vanjština savršena poput modela. Sjećate li se nekog svog modnog gafa? Postoji li nešto što nikada ne biste odjenuli i u čemu se ne osjećate ugodno? – Nekome je vjerojatno što god da ja obučem – modni gaf. Šalim se, ali ne, ne sjećam se takvih događaja. Gledam da je moja odjeća za mene dobra i da se ja u tome dobro osjećam, da se ne moram stalno popravljati ili razmišljati kako u tome izgledam i da li mi dobro stoji. Često sam na biciklu pa to dosta ograničava moj izbor odjeće; zbog toga ćete me češće vidjeti u hlačama, tajicama, kratkim hlačicama, a manje u kratkim suknjama. Ne postoji neki komad odjeće za koji mogu reći da ne bih nikad obukla, ali znam da se ne osjećam dobro u haljinama i suknjama koje privlače puno pozornosti, koje puno otkrivaju i slično.
Tek što su kraljevske zaruke građanke Kate Middleton i princa Williama objavljene, a u Britaniji se uvelike nagađa o detaljima vjenčanja. Datum i dalje nije određen, no govori se da će ono biti u ožujku iduće godine. Westminsterska opatija i katedrala St. Paul najžešći su rivali kada je mjesto ceremonije u pitanju. A kako je Kate u srijedu snimljena kako pod budnom paskom kraljevskih stražara obilazi Westminstersku opatiju, koja je zbog njezina dolaska ranije zatvorena, čini se da bi ona mogla biti mjesto na kojem će Kate udajom postati princeza Catherine od Walesa. U prilog odabira Westminstera ide i činjenica da su se tamo udale i Williamova baka i prabaka. Kate i William objavili su zaruke u utorak u palači St. James. Kao 28-godišnjakinja, Kate je najstarija kraljevska nevjesta u povijesti Engleske, a kako Williama poznaje osam godina, dobila je i naslov one koja je najdulje u povijesti kraljevine čekala da je Njegova Visost zaprosi. A mi bismo mogli dodati i da je poslije Williamove majke princeze Diane Kate postala i javnosti najzanimljivija pripadnica dvora. Potvrda popularnosti i utjecaja na javnost njezina je plava haljina u kojoj je svečano objavila zaruke. Naime, samo 24 sata nakon što se pojavila u njoj odjevena, haljina od 3500 kuna brazilske dizajnerice Danielle Isse Helayel rasprodana je u svim londonskim buticima. A na adresu dizajnerice Isse, kod koje odjeću kupuju i Madonna, Kylie Minogue, Kate Moss i Scarlett Johansson, ne prestaju stizati nove narudžbe haljine. Slično je i sa safirskim zaručničkim prstenom koji je taj dan bljesnuo na Kateinoj ruci. Nekoć je pripadao Diani, nosila ga je na ruci 1981. kada se udala za princa Charlesa. Nakon toga kopirali su ga zlatari diljem svijeta jer je bio iznimno tražen, a jednako je tražen i sada. Tako se kroz Kate višestruko na scenu vratio Dianin duh, a William je to i potvrdio riječima: “Dok gledam majčin prsten na Kateinoj ruci, osjećam da je mama tu i ne propušta naše divne trenutke.” Obitelj Middletone bogatstvo je stekla na račun tvrtke Party Pieces koja proizvodi opremu za slavlja. Kate, koja je u tvrtki bila direktorica marketinga, prestala je raditi kako bi se što bolje pripremila za kraljevske dužnosti, a na njezinu liku sada će se obogatiti neki drugi trgovci. To znači da je već u ovom trenutku najtraženiji suvenir onaj na kojem su naslikani Kate i William. Majice s njihovim likovima svatko mora imati, a Kraljevska kovačnica izradila je plastični odljev za kovanicu posvećenu mladencima. I tvrtka Aynsley China, osnovana 1775., već je pripremila servis za čaj i ručno pozlaćene tanjure na kojima su njih dvoje. Tako će se u engleskim domovima Božić slaviti uz čaj sa “šalicama Kate i Williama”, a njih dvoje tada će biti razdvojeni. Ona će posljednji Božić prije vjenčanja dočekati s obitelji, a njezin odabranik William, pilot u RAF-u, radno, jer je svojevoljno pristao dežurati kako bi za blagdane oslobodio kolege posla.
S mrljama crvene boje na rukama koje sugeriraju krv i odrubljenom muškom glavom na pladnju, “krvava” Severina kao biblijska Saloma otplesala je pred Mimarom svoj erotski ples pred više od petstotinjak gledatelja. Bio je to uvod u izložbu Dimitrija Popovića u Muzeju Mimara, gdje je pokazao šezdesetak djela među kojima su, uz crteže olovkom, izložene i obnažene fotografije Severine mjestimično oslikane akrilikom. Neki su gledatelji pred Mimarom hvalili ideju o suradnji pjevačice i Dimitrija Popovića, poznatog po prikazima erosa koji se bori s thanatosom. Mnogi su okretali glave od krvavog performansa. A upravo kao performans najavljena je nova uloga Severine u medijima. Neki su gledatelji jednostavno otišli u MUO, gdje se u isto vrijeme otvarala izložba fotografija belgijskoga slikara Renéa Magrittea. – Mislim da je to jedna velika pogreška. Da su se pomiješali motivi. Dimitrije i Severina ne znaju što je performans. Oni su od mrtvih slika napravili žive. Dok je Dimitrije Popović slikao, moglo se ocjenjivati njegovo slikarstvo kao dobro ili loše. Sad se više ne zna što je to. Posebno smeta što je ta akcija dobila veliku medijsku pozornost. Pomiješane su dvije osnovne crte – malograđanska, jer je Severina malograđanska zvijezda, te korištenje krvi, koja kod ljudi prirodno izaziva nelagodu. To je očaj – komentirao je dizajner Boris Ljubičić. A s druge je strane mišljenje redatelja i slikara Željka Senečića, koji kaže da se pod pojmom performansa može uvrstiti sve i svašta. Zavisi tko ga izvodi. Dimitrije i Severina, prema njegovu mišljenju, ovim činom prenose umjetničku poruku i stav. Mnogi kulturnjaci koje smo pitali za komentar jednostavno nisu htjeli biti povezani s ovim činom. Neki su rekli da se posljednjih dana svatko željan medijske pozornosti “ogrebao o performans”, od Ivana Jakovčića do Grupe ABS, umjetnika koji su se u svom performansu skidali na grobu Toma Gotovca. Pojedinci si svašta dopuštaju. Bitan je eksces, golotinja pomiješana s fantazijom o poznatim imenima koje će događaju pribaviti bljesak fotoaparata i kamere. – Severinu sam fotografirao u onim pokretima ili stavovima u kojima se izražava Salomina priroda zavodljive žene koja se sveti svom partneru. Sagledano kao cjelina, u nizu se radova ciklusa Saloma brutalnost pretvara u meku mističnu ceremoniju u kojoj se kroz senzualnost i eleganciju erotska požuda sjedinjuje sa smrću – kaže autor Dimitrije Popović.
Tata Zoran Varvodić, legendarni Hajdukov vratar zvan Rambo, smireno je ispio kavicu te bez velikih emocija, više iz trenerskog kuta, ocijenio premijerni nastup svog sina Mire u Bundesligi, na vratima Kölna. – Branio je vrlo dobro, ocjena bi bila još viša da nisu poraženi. Nesretno su primili gol u sudačkoj nadoknadi – govorio je Varvodić stariji o utakmici u kojoj je Borussia (D) u Kölnu slavila sa 2:1. U njemu je radio ponos, znao je kakav je put Miro morao proći da bi došao do ovakve prigode. Iz Hajduka je praktično protjeran, branio je u proljeće 2008. godine i onda ga je Poljud otpisao. A sada Bundesliga. Miro, 21-godišnji mladić koji je hrabro prihvatio priliku koju mu je dao Zvonimir Soldo, bio je jedan od boljih u svojoj momčadi. Smiren, eksplozivan, pravodoban, pravi "Varvodić". – Ovo sam čekao dvije godine. Branio sam u puno prijateljskih utakmica, rivali su bili HSV, Fenerbahçe, Galatasaray, ali za ovo sam se spremao. Dvije godine radio sam kao luđak – priča nam Miro dan poslije utakmice. Nije bio impresioniran punim stadionom u Kölnu. – Moraš se naježiti kad istrčiš pred 60 tisuća ljudi. Ali, tremu i strah nisam osjećao. Moj je posao braniti i znam ga raditi. Najvažnije mi je bilo ne kiksati, sebi sam kazao "budi hrabar, ali nemoj poginuti". Šteta što smo izgubili, nismo to zaslužili – kaže Varvodić, s kojim u Kölnu igra i naš mladi reprezentativac Mato Jajalo. Prva je zvijezda Lukas Podolski. – Pohvalio me nakon utakmice, čestitao mi na obranama. Nije bilo velikih riječi, ipak smo izgubili. Svi su zadovoljni mojim nastupom – rekao je Varvodić. Soldi neće biti lako na klupi. Mnogo je onih koji žele njegovu glavu, a bodova je malo. – Skupit ćemo mi bodova. Soldo je odličan trener, ozračje je super. Nedostaje nam samo malo sreće, ali i ona će doći – zaključio je Varvodić.
Središnji ured za upravljanje državnom imovinom raspisao je natječaj za prodaju bivše policijske zgrade u središtu Kumrovca. Iako je cijena bila primamljiva, za potpuno uređenu zgradu veličine 252 četvorna metra, koja u tri etaže ima oko 700 četvornih metara prostora, početna cijena bila je samo 741.000 kuna, na raspisani natječaj nitko je nije ponudio. Pristiglo je tek pismo namjere Hrvatskog ferijalnog i hostelskog saveza koji bi zgradu uzeo na koncesiju, uredio je i otvorio hostel za mlade. Načelnik Kumrovca Dragutin Ulama kaže kako ga čudi što nijedna ponuda nije stigla, jer je u zgradi na prvom katu i potkrovlju čak 18 soba veličine od 25 do 33 četvorna metra sa sanitarnim čvorovima, a u prizemlju su, uz tri manje prostorije, i sanitarni čvor i kuhinja s velikom blagovaonicom. – Ako se za bivši Spomen-dom i Partijsku školu traži čak 41 milijun kuna, čudi me da u ovom slučaju, gdje je zgrada potpuno očuvana, nitko nije ponudio ni početnu cijenu. Pa sto tisuća kuna vrijedi i jedna obiteljska kuća – rekao nam je Ulama te dodao da Kumrovčane ipak najviše zanima kakvu bi funkciju objekt imao. Podržavamo prijedlog da se zgrada dade u koncesiju Ferijalnom savezu. Na taj način Kumrovec bi živnuo, privukli bismo puno mladih, a i otvorilo bi se nekoliko radnih mjesta – rekao je načelnik Ulama. Predsjednik Hrvatskog ferijalnog saveza Tihomir Plejić rekao je da njih ne zanima vlasništvo. – Zgrada može biti i u državnom i u općinskom vlasništvu, a mi bismo je samo uzeli u koncesiju. Zainteresirani smo da zgradu preuredimo i otvorimo omladinski hostel sa 45-50 postelja. Uređenje bi po ulasku Hrvatske u EU financirali iz njezinih strukturalnih fondova. Upravljamo već sa sedam od 44 hostela u Hrvatskoj i želimo ovdje otvoriti edukacijski centar za osnovnoškolce i srednjoškolce i udruge civilnog društva – rekao je prvi čovjek ferijalaca Tihomir Plejić.
Dinamovi nogometaši držali su loptu iako sinoć uglavnom nisu znali što bi s njom protiv vječnog suparnika Hajduka (0:0), a bijesni navijači vikali su: "Igrajte, pederi!" Svilokos je negdje oko 22.15 sati odsvirao kraj. Plavi nogometaši u klupku su skakali na centru slaveći peti uzastopni naslov prvaka. No, navijači su im zviždali dugo, dugo, uz popratni refren "Mamiću, cigane, odlazi iz svetinje!". Naime, na poluvremenu je počeo žestok sukob plavih huligana i policije na sjevernoj tribini. Baklje, dimne kutije koje proizvode zvuk eksplozije i stolci letjeli su po trošnome sjeveru. Sve se nastavilo i nakon utakmice po Maksimirskoj ulici. Strah, užasne slike. Jedna noć u kojoj su isplivale na površinu sve problematične nogometne godine. Bilo je to 1999. godine kada je Croatia na kraju bila bolja od Rijeke, koja je u Krečakovu ofsajdu izgubila naslov, a titula je u Maksimiru proslavljena uz muk 300-tinjak gledatelja. Tada sam mislio da ne može biti gore, tužnije i bolnije. No, sinoć su nogomet, sport, viteštvo i fair play jednostavno preminuli. Zagrebačka policija jučer je do kasno navečer još imala posla s huliganima koji su preplavili zagrebačke ulice. Još prije početka utakmice pa sve do njezina kraja zbog nasilja je u postaje dovedeno 30 navijača – 25 torcidaša i petorica Boysa. Nekoliko ozlijeđenih dovezeno je i u zagrebačke bolnice, a među njima i jedan teško ozlijeđeni policajac. Navodno zbog ozljede oka, no jučer to nitko nije službeno potvrdio. Policija je, kako je sinoć izvijestila, na stadionu upotrijebila sredstva prisile prema mnoštvu da bi spriječila napad navijača na zaštitare. Danas se očekuje kompletan izvještaj o izgredima. A teško ozlijeđenog policajca u KBC Rebro dovezao je kolega u policijskom automobilu, a ne vozilo Hitne medicinske pomoći. Još jednom smo umjesto nogometu svjedočili nasilju. Vlast stalno govori, upozorava, ali ništa ne čini. Zakon o sprečavanju nereda očito se ne provodi onako kako bi trebalo. Sinoćnja slika iz Maksimira slika je jedne frustrirane nacije. Političari, klupski dužnosnici, treneri, bogati i bahati igrači, huligani, a ne navijači vode nas u propast. Dinamo, jedan veliki, ali nesretni klub, sinoć je još jednom potvrdio da je najbolji u državi. Umjesto u slavlju naslov je sinoć okupan u krvi.
Rukometaši Hrvatske teškom mukom osvojili su dva boda u 2. kolu kvalifikacija za odlazak na Europsko prvenstvo koje će se 2012. godine održati u Srbiji. Izabranici Slavka Goluža osvojili su dva boda u susretu protiv Litve u Vilniusu (19:21), ali je igra bila debelo ispod crte u odnosu na onu kada su u Karlovcu uvjerljivo nadigrali Rumunjsku. – Odnos prema igri bio je iznimno loš, bez obzira na to što sam upozoravao igrače da s Litvom nema šale. Njezin uvjerljiv poraz u Španjolskoj nije me zavarao. Znao sam da kod kuće igra puno bolje i čvršće – istaknuo je Slavko Goluža. Jesu li vas Litavci iznenadili dubokom obranom? – Nisu, znao sam da tako igraju. Da, ali u napadu nije bilo ideja? – Prebrzo smo završavali napade i zato je dolazilo do pogrešaka. Njihov se vratar razigrao. Igrom u obrani još mogu biti zadovoljan jer smo primili malo pogodaka – ističe Goluža. Jeste li se u jednom trenutku, na primjer kad je Litva povela s 9:4, pobojali da ćemo izgubiti bodove? – Nisam, znao sam da ćemo pobijediti, ali nisam mislio da će biti tako teško – istaknuo je Goluža. Nekim igračima nije zadovoljan. – Oni koji u svom klubu igraju 60 minuta pa misle da toliko moraju igrati i u reprezentaciji, malo su se prevarili. To što su spustili nosove nije dobro. Rekao sam svima, tko ne želi igrati za reprezentaciju, kome je to muka, neka slobodno kaže. Takvi mi igrači ne trebaju – rekao je Goluža. – Prepoznat će se sami. Mislim da sam im poslao jasnu poruku – istaknuo je Goluža. Sljedeće okupljanje reprezentacija bit će sredinom prosinca, ali bez igrača koji igraju u inozemnim ligama. – Za Svjetsko prvenstvo u Švedskoj kompletni ćemo imati točno šest dana zajedničkih priprema. To je zaista premalo, a očekivanja su vrlo velika – zaključio je izbornik Slavko Goluža.
Koprivničani ove godine ljetuju jeftinije nego lani, ali i u manjem broju. – Osjeti se recesija, daleka i egzotična odredišta su izostala, no Tunis je zbog cijene već od 2200 kuna za all inclusive još popularniji nego lani – kaže Marina Babić, turistička djelatnica. Ipak, Jadran je još uvijek najčešći izbor, a najviše se putuje u bliža odredišta poput Crikvenice i Selca, gdje je na sve cijene ostvaren popust od 15 posto. – Imamo ponuda od 1400 kuna za polupansion u hotelima s dvije zvjezdice. No, najviše je turista otputovalo u Biograd u hotel s četiri zvjezdice za 2800 kuna – objasnio je Tihomir Husnjak, turistički djelatnik. Hoteli s pet zvjezdica, kažu u agencijama, gotovo se i ne bukiraju. – U takve hotele putuje uvijek isti krug ljudi, to se ne mijenja, no takvih je malo – kaže Husnjak. U hotelu s pet zvjezdica u Novom Vinodolskom najjeftinija je ponuda 6080 kuna za noćenje s doručkom, dok je cijena polupansiona 7690 kuna, što si samo rijetki mogu priuštiti. – Zato Koprivničani sve češće biraju Tunis, jer za cijenu "all inclusivea" dobiju i avionske karte, a za taj novac na Jadranu dobiju polupansion i moraju sami doći do željenog odredišta – kaže M. Babić te dodaje da se putuje i u Grčku i Egipat, no rijetko, a ostale daleke destinacije Koprivničanima su ipak preskupe. Da bi ipak nekako skrpali novac za godišnje odmore, Husnjak kaže da su ove godine trend vikend-odlasci na more, po nekoliko puta. – Upravo se sada najviše putuje i najpopularnije su "last minute" ponude. Trend je odlazak na spojeni vikend s petkom, pa imamo korisnika koji tako odu na more u srpnju, kolovozu, pa čak i rujnu, a potroše manje novca – objašnjava on. Kako je blizina također jeftinije rješenje, Dubrovnik i Makarska Podravce ove godine ne zanimaju.
Na plaži u Podgradini pokraj Zadra 47-godišnji J. V. sa 2,88 promila alkohola u krvi verbalno je napao Zorana Pantelića, Srbina iz Islama Grčkog koji živi u Njemačkoj, a potom je na njegove sinove nasrnuo 16-godišnjak, navodno iz Zadra. – Moji su u Zadru, ali ja sam od 1991. u Njemačkoj i došli smo na odmor kao turisti. Sada samo želim otići jer mi je obitelj zvjerski napadnuta. Bio sam u moru kada mi je supruga viknula da mi se netko mota oko auta. Tada su počele provokacije – kaže Zoran Pantelić i dodaje da je suprugu jedan mladić počeo vrijeđati, a nakon što joj u njezinu obranu stao 16-godišnji sin, počela je verbalna paljba. – Govorio je da je ovo hrvatska zemlja. Meni je psovao majku četničku, a ja sam njemu rekao da je ustaša. Sve se smirilo, ali onda se pojavio taj čovjek i još desetak mladića s letvama i nekim čekićem – kaže jedan od sinova Pantelić. Z. Pantelić tvrdi da je pokušavao smiriti napadača. – Vikao je da će sve pobiti. Kada smo mu rekli da se smiri, sina je bokserom u lice udario mladić koji je došao s njim. Ošamario je i njegova brata, a i još jednog 14-godišnjaka, no ovaj mu je vratio – tvrde Pantelići i njihovi prijatelji. U Podgradini kažu da su bili ljutiti jer ih se sumnjičilo da žele oštetiti Pantelićev automobil. – Njihov nas je sin provocirao i mi smo otišli. Kada smo se vratili, bilo je psovanja. I oni su nama ustašku i mi njima četničku majku. Ali nije istina da je 16-godišnjak, koji i nije iz Podgradine već iz Zadra, prvi udario. Prvo su njega udarili – priča 14-godišnjak. Inače, napadačima, 47-godišnjem J. V. i 16-godišnjaku, izrečena je zabrana približavanja Pantelićima. Reagirao je i ministar turizma Damir Bajs. – Dobro je što je policija odmah reagirala, privela napadača sucu za prekršaje i podnijela zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Ne možemo osigurati da se incidenti ne dogode u sezoni, ali možemo da pravna država, kao sada, odmah reagira. I to jednako prema svima bez obzira na nacionalnost – poručuje ministar. – U početku, vijest je glasila da su napadnuti turisti iz Srbije, no i napadnuti i napadači hrvatski su državljani. Ali to ne mijenja činjenicu da sukob ima veze s nacionalnošću, a incident nije dobra poruka, ne samo za srpsko tržište nego i za sva druga odakle očekujemo goste. Hrvatska se promovira kao sigurna zemlja – zaključio je sa žaljenjem zbog ispada ministar Bajs.
Ako u gradski proračun do 8. studenoga ne uplate dio duga u iznosu od 1,2 milijuna kuna, Grad Novi Vinodolski nad Hotelima Novi pokrenut će postupak za otvaranje stečajnog postupka! Ishod je to tematske sjednice Gradskog vijeća Novog Vinodolskog posvećene problematici dugova tog poduzeća Gradu, ali i gradskim komunalnim poduzećima te tamošnjoj turističkoj zajednici, koji su bez zateznih kamata premašili 11 mil. kuna. – Nismo pred bankrotom i teško nas je srušiti, ali su nas neplaćanjem obveze komunalne naknade neprekidno od 2005. do danas Hoteli Novi dotjerali do zida. Riječ je o 4,5 mil. kuna, bez kojih će Grad i gradska komunalna poduzeća, koja potražuju dvostruko više, ako se ne naplate, u 2011. doći u velike probleme – rekao je novljanski gradonačelnik Oleg Butković. – Ne znam što nosi stečaj, ali znam da ovo ništa ne donosi – istaknuo je gradonačelnik te predložio vijećnicima pomirljive odluke na ruku Hotelima Novi ako budu poštovali strogo utvrđenu dinamiku plaćanja zaostalih računa. To znači da će Hoteli Novi prvi od 11 mil. morati doznačiti u gradski proračun već u ponedjeljak, a cijeli dug namiriti do 31. srpnja iduće godine. Za financijsku konsolidaciju i, kako su u dopisu Gradu kazali, potpuni oporavak, Hoteli Novi toliko su vremena i tražili iako su, što je prelilo gradsku čašu strpljenja, prethodnom pisanom izjavom priznali sve dugove i obećali do 31. listopada platiti 1,2 mil. kuna, a ostatak do 4,5 mil. najkasnije do 31. srpnja 2011. Prekršeno obećanje aktiviralo je zvono za uzbunu i – prijetnju stečajem. Hoteli Novi, u sklopu kojih je više tvrtki, a najpoznatija među njima Novi spa, hotels & resort, u vlasništvu su bivšeg tenisača i sparing partnera Franje Tuđmana 90-ih godina Brune Orešara i njegova prijatelja arhitekta Gordana Širole. Investiciju je, prema riječima O. Butkovića, sa 110 mil. eura kredita pratila Hypo Alpe-Adria banka, koja više u njih ne želi ulagati. Navodno ih želi kupiti srbijanski tajkun, kralj šećera Miodrag Kostić. No Zvonimira Orešar, sestra B. Orešara kojoj je povjerena uloga vođenja poslovanja Novog spa, hotelsa & resorta, rekla nam je da je riječ o medijskim nagađanjima. O pokretanju stečaja "na čekanju", na prijedlog Novog Vinodolskog i njegovih poduzeća, rekla je da to ne može komentirati dok od njih ne dobije službeni dopis.
Mafalani mi je rekao da se sprema nešto veliko, a na moja je pitanja odgovorio da je riječ o ubojstvu. Pitao sam ga kakvo je ubojstvo posrijedi, tko treba biti žrtva, a tko počinitelj, no ni na jedno od tih pitanja nije odgovorio. Jedino je rekao da će se dogoditi ubojstvo u središtu grada, a informacije koje mi je tada dao bile su nedostatne da se bilo što pokrene. Bile su uopćene, a u MUP-u postoji naputak da se o takvim uopćenim informacijama ne pišu izvješća pa ja to nisam ni učinio jer bi mi se smijali – kazao je Nenad Šipušić, policajac iz VI. policijske postaje PU zagrebačke, svjedočeći na zagrebačkom Županijskom sudu u nastavku suđenja Robertu Mataniću i drugima zbog ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića u listopadu 2008. Šipušić je na klupu za svjedoke sjeo jer ga je Mafalani u svojoj obrani označio kao osobu kojoj je 19. listopada (Pukanić je ubijen 23. listopada) prijavio kako se sprema nešto veliko. Mafalani je kazao da je u tom razgovoru Šipušiću rekao i da je te informacije dobio od Roberta Matanića. – Rekao sam mu da ostane uz Matanića, no nisam stekao dojam da je Matanić trebao biti počinitelj – kazao je policajac. – Zašto ste mu rekli da ostane uz Matanića? – zanimalo je Ivanu Kršul, predsjednicu sudskog vijeća. – Jer je od njega crpio informacije – odgovorio je Šipušić. – To je vrijeme malo poslije ubojstva Ivane Hodak, kada u cijelom gradu vlada vrlo ozbiljno stanje, vi dobijete takvu informaciju i ništa ne poduzimate? – pitala je dalje sutkinja. – Pa, informacija je bila uopćena, bez odgovora na glavna pitanja kriminalistike – opravdavao se Šipušić. – A jeste li čuli za izvidne mjere? – pitala ga je sutkinja. – Jesam – tiho je odgovorio policajac te dodao da o svom razgovoru s Mafalanijem nije napravio službenu zabilješku!? No s Mafalanijem se čuo na dan Pukanićeva ubojstva, kada ga je pitao je li to bilo “nešto veliko” o čemu mu je Mafalani pričao. – Nije mi kategorički to potvrdio, no dojam je da nije bio uvjerljiv – ne baš suvislo objasnio je policajac. Šipušić, koji je u to vrijeme, kako je rekao, bio vođa grupe za organizirani kriminalitet u VI. postaji, a od tada je napredovao do pomoćnika načelnika za kriminalističku policiju u toj postaji, objašnjavao je i kako je bio šokiran poslije Mafalanijeva uhićenja. Šokiralo ga je, kaže, što je osoba koja je sjedila s njim u društvu osumnjičena za tako teško djelo. I Šipušić se sam, kako je kazao, našao u nedoumici što da radi. Objasnio je da nije znao bi li odmah otišao kolegama te prijavio svoje kontakte s Mafalanijem ili bi čekao da kolege sami do njega dođu tijekom obrade. – Ako imate neke spoznaje, ne čekate nego odmah kažete jer, koliko znam, policajci su uvijek na dužnosti – pomalo u čudu rekla mu je sutkinja. – Nisam htio da se pomisli kako se ja nešto opravdavam – pokušao je objasniti Šipušić. Iako to ni u jednom trenutku nije glasno rekao, iz njegovih odgovora moglo se naslutiti da mu je Mafalani bio informator jer je u jednom trenutku kazao kako bi on “najradije zanijekao svoje poznanstvo s njim”. – Što biste vi? Kako to mislite? – pitala ga je sutkinja. – Prije tog dao mi je dosta dobrih informacija o drugim stvarima, na temelju kojih su provedene neke obrade ili sastavljena neka izvješća – objašnjavao je Šipušić. – Ako vam je on bio osoba koja vam je prije davala korisne informacije, onda vam je i ova bila korisna – konstatirala je sutkinja, na što je Šipušić ponovio priču da je informacija bila uopćena. Osim njega svjedočila su još trojica policajca, a Domagoj Anić kazao je kako nije rekao Mafalaniju “da je trebao sve njemu reći pa bi Pukanić bio živ”, o čemu je Mafalani iskazivao.
Kamensko je dobilo predstečajnog upravitelja – to je Zdravko Mitak. Dogodilo se to nakon jednotjednog štrajka glađu dvadesetak radnica nekad uspješne tvornice tekstila, koje posljednjih pet mjeseci nisu dobile ni kune. Njihove predstavnice sastale su se s Mitakom u njegovu uredu u centru grada. Neslužbeno doznajemo da je odbio dati im ikakva obećanja budući da mu je novi zadatak povjeren samo nekoliko sati prije, pa još nije dovoljno upoznat s problematikom tvrtke. Za danas ujutro najavio je svoj dolazak u tvornicu blizu Trga Francuske Republike gdje bi trebao početi pregledavati dokumentaciju i vidjeti postoje li uvjeti za stečaj. Ročište na Trgovačkom sudu sazvano je za 12. listopada, a navodno bi se već tada mogao donijeti zaključak o pokretanju stečaja. Podsjetimo, njega su zatražile same radnice u kolovozu ove godine, dok je uprava tvornice na čelu s Antunom Crlenjakom od prosinca, otkada su im blokirani računi, čekala bolje dane, odnosno na sudu to izbjegavala učiniti. Ukupni je dug radnicama za neisplaćene doprinose i plaće, tvrde one, oko deset milijuna kuna. A dok su predstavnice radne snage Kamenskog sastančile, četiristotinjak njihovih kolegica krenulo je u prosvjednu povorku od Reljkovićeve ulice, sjedišta tvornice, do Trga bana Jelačića i natrag. Sa zviždaljkama i transparentima – na jednom je pisalo: “Dok hrvatski ministri od Kamenskog odijela nose, radnici Kamenskog po ulici plaće prose!” – upozoravale su javnost na očajnu situaciju u kojoj su se našle. Nemaju za kruh, djeca im gladuju, a većina ih na istoj adresi radi po dva, tri desetljeća. Sve dok se ne proglasi stečaj ili ne dobiju tri zaostale plaće, svaki dan nakon 14 sati “odradit” će jednaku prosvjednu rutu. Prije toga dolazit će na posao i nastaviti legalno štrajkati. Zagrepčani su ih šutke podržavali, a među sobom komentirali: Ovo je strašno, sramota da majke moraju štrajkati glađu. A radnice pozivaju i ostale nezadovoljnike u Hrvatskoj da im se pridruže na idućim povorkama. Zasad, na njihovu su stranu stali studenti, koji su u povorci nosili transparent podrške. Mnoge su radnice na odjeći nosile improvizirane broševe sa škarama, kako kažu, simbolom za obračunavanje s korupcijom, koju tako često spominje premijerka Jadranka Kosor. Druge su pak nosile znak maka, i to u čast njihovu najdražem, umirovljenom direktoru Željku Maku za čije je vladavine u Kamenskom, tvrde, bilo najljepše. Svaki bi tjedan obišao cijeli pogon i porazgovarao s djelatnicima. Sadašnji direktor Crlenjak nije ušao u pogon, tvrde one, zadnje dvije godine.
Majka šesnaestogodišnjeg dječaka u američkom Arkansasu izjavila je da je samo pokušavala biti dobra majka kad je svom sinu zabranila korištenje Facebooka, ali on ju je zbog toga – tužio. Majka je presjekla stvar nakon što je otkrila da je vozio 150 km/h jer se posvađao s djevojkom. Odgovor dječaka na to bila je tužba protiv majke zbog uznemiravanja. - Ako kažu da sam kriva, to će biti otvaranje sezone lova na roditelje i opasan presedan - slikovito je objasnila Denise New u srijedu, a objavio je AP. New je iz Arkadelphije, malog grada jugoistočno od Little Rocka. Ona je kazala da su poruke koje je njezin sin objavljivao na Facebooku upozoravale na to da nije dobro. Zato je promijenila njegovu šifru za pristup profilu i neke od detalja te mu zabranila da se njime koristi. Njezin uvrijeđeni sin tvrdi da ono što je napisala nije točno te da je naštetila njegovoj reputaciji. Zato je krajem ožujka podnio tužbu protiv svoje majke. Psihologinja Ivana Ćosić iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba ističe da je potezanje sudske tužbe dokaz da odnos roditelj – dijete slabo funkcionira. – Mladi u toj dobi, adolescenti, imaju snažnu potrebu za osamostaljivanjem i udaljavanjem od roditelja te za formiranjem svojeg identiteta. Oni žele izmaknuti nadzoru roditelja, što ne znači da i ih i dalje ne trebaju, ali na drugi način – kaže psihologinja. – Kad roditelj, međutim, nema dovoljno povjerenja, on želi i dalje nadzirati dijete, i to ne samo njegovo ponašanje nego i misli i osjećaje. Tada roditelj često prijeđe dopuštene granice i kod adolescenta izazove snažan konflikt, otpor i odbijanje. Neke majke i očevi teško prihvaćaju djetetovu potrebu za osamostaljivanjem pa i dijete teško s njima razgovara o tome – tumači prof. Ćosić. Psihologinja kaže da je najbolji način da se izbjegnu sukobi iskrenost i razgovor, ali tako da roditelj poštuje granice djetetove privatnosti te njegove misli i osjećaje. – Čitanje dnevnika ili profila na Facebooku, pretraživanje sobe i slično grubo je zadiranje u privatnost i poruka: “Ne vjerujem ti” – upozorava Ivana Ćosić. Internet je, kaže, zakomplicirao odnose jer ono što je stavljeno na njega postaje dostupno svima pa i onima za koje ne želimo da to pročitaju ili vide. Zato dijete trebamo upozoriti na to.
Ono što veseli korisnike kredita loša je vijest za štediše. Pad aktivnih kamata moguć je samo uz smanjenje kamata na štednju, pa su rekordni postoci pasivnih kamata od početka godine stalno u silaznoj putanji. S obzirom na to da banke imaju višak likvidnosti, a potražnja za kreditima stagnira, više im nije prioritet prikupljanje depozita, posebno uz tako visoke izdatke koji su ih pratili posljednjih godinu-dvije. Erste banka u veljači je smanjila kamate na nove depozite u prosjeku 0,36 postotnih bodova, a u svibnju je uslijedilo novo smanjenje kamata na oročene depozite u kunama od 0,50 do 0,90 posto, odnosno od 0,15 do 1,15 posto na depozite u eurima. Potkraj 2009., godine u kojoj su pasivne kamate dotaknule gornji limit, kamatni se raspon kretao od 4,10 do sedam posto na oročenja u kunama, od 1,60 do četiri posto na oročenja u dolarima te od 2,30 do šest posto na oročenja u eurima. Trenutačno im je maksimalna kamata na oročenja u kunama 4,80 posto, a u eurima 4,70 posto. Alen Kovač, makroekonomski analitičar Erste banke, kaže da je teško predvidjeti u kolikoj će se mjeri trend nastaviti u drugoj polovici 2010., no očekuje laganu stabilizaciju kamata na depozite. – No, depoziti s duljim rokom su dominantno devizni. Budući da se više ne očekuje skori rast referentnih kamatnih stopa, Euribora i USD Libora, predviđamo da će se ponuda kamatnih stopa na dugoročne depozite u tim valutama postupno snižavati. U Splitskoj banci kamate su rezali u kolovozu, a ponovno će i u rujnu. Smatraju da će trendovi uvelike ovisiti o ulozi države. – U slučaju uvođenja poreza na aktivu financijskih institucija, može se očekivati povećanje kamatnog spreada, odnosno daljnji pad kreditne aktivnosti i brže smanjenje kamata na depozite te zadržavanje aktivnih kamata na višim razinama. U Hypo banci očekuju da će sve banke smanjiti kamate za daljnjih 50 baznih poena.
Pušenje je ostavio, ali bez Večernjaka ne može! Josip Alković iz Bukovlja kraj Slavonskog Broda već 40 godina svako jutro kupuje i čita Večernji list. Nije propustio nijedan broj! Čak i u vrijeme rata, kada je po Brodu padalo i po 1000 granata na dan, Alković je svakoga jutra sjedao na bicikl i vozio do nekoliko kilometara udaljenog kioska kako bi uz kavu pročitao omiljene dnevne novine. – Prvo što napravim kada se ujutro probudim jest da nahranim svoju mačku Severinu, svoga psa, a potom uzimam Večernjak. Tada me nitko ne smije ništa pitati, barem sat vremena, dok ne popijem kavu i ne pročitam novine – kaže Alković, koji se prije godinu dana pretplatio na Večernjak pa više ne mora svakoga jutra odlaziti na kiosk. Pokušavao je, kaže, čitati i druge novine, ali ne ide. Jednostavno, ne odgovara mu stil pisanja, a Večernjakove novinare – koje sve redom zna po imenu – već smatra dijelom svoje obitelji. – Najbolje mi je to što su tekstovi u Večernjaku razumljivo pisani, što su novine pune informacija, a gotovo da i nema žutila. Komentatori su odlični, a poseban mi je užitak čitati regionalne stranice, to su informacije koje ostale novine nemaju – kaže Alković, koji je prvi primjerak Večernjaka kupio 1970. godine, istoga dana kada se prvi put zaposlio u brodskom Đuri Đakoviću. I tijekom školovanja čitao je Večernjak, uzimao bi ga od oca i čitao ispod klupe. Od toga trenutka, doslovno svaki broj Večernjaka prošao je kroz Alkovićeve ruke, iako ponekad nije bilo lako doći do svoga primjerka novina. – Kada je 1986. objavljena vijest o nuklearnoj katastrofi u Černobilju, zakasnio sam do kioska. Pješice sam krenuo od trgovine do trgovine, od kioska do kioska, sve dok u 14 kilometara udaljenom Garčinu nisam našao još jedan neprodan primjerak Večernjeg lista – kaže 62-godišnji Alković. Kako mu je mirovina manja od 2000 kuna, odrekao se svega samo da bi svakog jutra mogao čitati Večernjak.
Referendum je unutarnjopolitička stvar Slovenije i bit ću oprezna u bilo kakvim komentarima - kazala je u telefonskom razgovoru premijerka Jadranka Kosor te istaknula kako se neposredno nakon zatvaranja birališta u Sloveniji čula s kolegom Borutom Pahorom. - Cijenim izjavu premijera Pahora da ništa više neće blokirati hrvatske pregovore s EU. To je rekao i u kampanji i u našem razgovoru - kazala je premijerka te najavila da će se s Pahorom čuti i nakon objave rezultata. Rokovi iz Sporazuma o arbitraži, podsjetila je, počinju teći kad Hrvatska potpiše pristupni ugovor. Slovenski premijer Pahor potvrdio je da se čuo s kolegicom Kosor i da su se složili da su iscrpili svu političku moć da dođu do ovog sporazuma. Pahor je istaknuo da je na slovenskom narodu da odredi svoju sudbinu, ali i sudbinu svojih susjeda. HSLS pozdravlja rezultate slovenskog referenduma koji je pokazao ono što su ankete najavljivale: većina želi da se problem sa Slovenijom što prije riješi - kazao je predsjednik te stranke Darinko Kosor te dodao kako o tome govori i tri puta više izašlih birača u donosu na posljednji referendum u toj zemlji. - Upravo sam se čuo s predsjednikom Turkom i premijerom Pahorom, čestitao sam Sloveniji na uspješno provedenom referendumu i izrazio želju za daljnjom uspješnom suradnjom - izjavio je predsjednik Josipović odmah nakon objave prvih neslužbenih rezultata referenduma i razgovora s čelnim ljudima susjedne države. Iako je rezultat tijesan, predsjednik Josipović kaže da je važan samo krajnji rezultat. - Uspjeh referenduma važan je za pozitivan trend razvoja odnosa Hrvatske i Slovenije. Pozitivan je rezultat važan za Hrvatsku jer otvara vrata završetku pregovora, ali je važan i za cijelu Europu - tvrdi predsjednik Josipović. - Rezultat je tijesan, ali dobro je da je referendum uspio. Sam je Arbitražni sporazum takav kakav jest, mogao je biti i bolji za Hrvatsku, ali što je, tu je. Nadam se da je ovim referendumom ta priča konačno završena - izjavio je Zoran Milanović, predsjednik SDP-a. - Bilo je to i izglasavanje povjerenja Vladi koja je stala iza takvog načina rješavanja pitanja granice i referendum je i zbog toga bio važan. Njegov je uspjeh pozitivan korak i zato što pokazuje da dvije zemlje u regiji mogu razumno doći do rješenja problema. Naglašavam, međutim, da je referendum ratifikacija načina na koji će se rješavati pitanje granica, a ne rješenje toga pitanja - rekla je Vesna Pusić, predsjednica nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU. Bude li Arbitražni sporazum prihvaćen, SDS neće glasovati za ratifikaciju pristupa Hrvatske Uniji sve dok ne vide odluku arbitražnog suda, izjavio je čelnik SDS-a i vođa opozicije Janez Janša. Upozorio je kako nema roka za odluku suda pa bi se na nju moglo čekati i 20-ak godina. - To je i poziv Hrvatskoj da učine sve da arbitražni sud svoj posao uradi što prije - pozvao je Janša. Riječ je o dvije strane koje su u sporu. Ako se svi založe za što brže rješenje, odluka može biti donesena u roku od godinu dana i Hrvatska neće kasniti s ulaskom u EU, dodao je Janša.
– Tri mjeseca nisam mirno spavao. Slušao sam kako psi laju. Nije bilo druge nego držati stražu i čekati da se pojave, a to je moglo biti u ponoć, u dva, tri ili u pet sati ujutro. U nekoliko tjedana ustrijelio sam četiri lisice. I dalje dolaze – kaže Ivan Zadravec iz Preloga, jedan od najtrofejnijih lovaca na lisice u Hrvatskoj. Dosad ih je, kaže, ulovio više od 600. Ovih dana ne spava mirno jer glad lisice tjera da zalaze u naselja. Iz raznih dijelova grada stižu dojave građana o lisicama koje šetaju ulicama, približavaju se ogradama i ulaze u dvorišta. – Ne zovu samo ljudi iz Preloga nego i iz Cirkovljana, Draškovca i Goričana, gdje sam u jednom podrumu otkrio cijelo leglo. Lisice lovim 30 godina, no ne sjećam se da ih je ikad bilo toliko. Najčudnije je što se uopće ne plaše ulaziti u naselja. Ne boje se čak ni pasa. Jedna je terijera Bobeka napala u dvorištu i rastrgla mu uho! – kaže Zadravec koji, iako mu je 78 godina, još barata lovačkom puškom. Zakonom je zabranjeno pucati unutar 300 metara od naselja, no on, kaže, prije lova obavijesti veterinarskog inspektora i policiju, koja mu dopušta korištenje puške i unutar zone zabrane pucanja. Uz pušku, najveći su mu pomagači posebno izdresirani psi. Ima ih pet, a Bobek je među najmlađima. I najzagrijanijima za lov. Zadravec je jedne noći čekao lisice naslonjen na bačvu. Zadrijemao je i oko pet sati začuo lavež. Gotovo se bio ukočio od hladnoće. No, uspio je uloviti kapitalni primjerak lisice. Ne boji se bjesnoće. Cijepi se već 30 godina. Lisice su ga više puta ugrizle i ne sjeća se koliko je dana proveo u neizvjesnosti čekajući rezultate analize krvi. Bjesnoća je smrtonosna bolest središnjeg živčanog sustava od koje u svijetu godišnje oboli 50.000 ljudi. U Hrvatskoj je, na sreću, malo slučajeva obolijevanja ljudi. Županijski veterinarski inspektor Ljubomir Kolarek kaže da građani koji pronađu uginulu lisicu trebaju nazvati veterinara ili komunalnu službu, a ako vide živu lisicu u naselju, onda treba pozvati i policiju. – Lisice u ovo vrijeme u dvorištima traže hranu – objašnjava Kolarek, a građane koji bi imali bliski susret s lisicom poziva na oprez!